Невидљиви сведок (film iz 2017)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nevidljivi svedok
Filmski poster na srpskom jeziku
Izvorni naslovContratiempo
Žanr
RežijaOriol Paulo
ScenarioOriol Paulo
Producent
  • Mersedes Gamero
  • Adrijan Gvera
  • Sandra Hermida
  • Mikel Leharsa
  • Eneko Lizaraga
  • Nurija Vals
Glavne uloge
MuzikaFernando Velaskez
Direktor
fotografije
Čavi Himenez
MontažaŽaume Marti
Producentska
kuća
  • Think Studio
  • Atresmedia Cine
  • Colosé Producciones
  • Nostromo Pictures
DistributerWarner Bros. Pictures
Godina2016.
Trajanje106 minuta
ZemljaŠpanija
Jezikšpanski
Budžet4,5 miliona dolara[1]
Zarada30,7 miliona dolara[1]
IMDb veza

Nevidljivi svedok (šp. Contratiempo) je španski film sa elementima misterije i trilera iz 2016. godine. Režiju i scenario potpisuje Oriol Paulo. Dobio je pomešane recenzije kritičara, ali ostvario finansijski uspeh zaradivši preko 30 miliona dolara širom sveta.

Tema[uredi | uredi izvor]

Tema ovog španskog trilera vrti se oko hičkokovsko-rašomonske zavrzlame o zaveri ćutanja i prikrivanja dokaza za počinjene zločine, koja će se kroz niz događaja razviti u nešto sasvim drugačije i neočekivano za predvideti. [2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Španski biznismen Adrijan Doria je na slobodi nakon što je uhapšen zbog ubistva svoje ljubavnice, Laure Vidal. Njegov advokat, Feliks Leiva, unajmljuje prestižnog branioca, Virdžiniju Gudman, koja mu jednog jutra dolazi u posetu s vestima da je tužilac pronašao svedoka koji će uskoro svedočiti pred sudom, tako da joj on mora brzo ispričati celu priču.

Adrijan, kaže Virdžiniji kako su on i Laura okončali svoju aferu pre nekoliko meseci, ali su nakon toga primili poziv od ucenjivača, koji im naređuju da dođu u jedan ruralni hotel i ponesu 100 000 ebra. U hotelu, Adrijan biva onesvešćen i nakon što se probudio, pronalazi Lauru mrtvu u kupatilu. Policija stiže, shvata da su vrata zaključana i provaljuje unutra. Prozori su zaključani, a ručice sa njih uklonjene, a kako je Adrijan jedini bio unutra, biva osumnjičen. Nakon hapšenja, žena ga napušta i odvodi njihovu ćerku sa sobom. Virdžinija od Adrijana zahteva da joj govori istinu, jer sumnja da on to ne radi.

Adrijan potom nastavio priču dalje i tvrdi kako je bio u Parizu, ali da je zaista bio u kolima sa Laurom. Dok se vraćaju u Barselonu, Adrijan pokušava da je ubedi da prekinu njihov preljubnički odnos. Iznerviran, Adrijan prelazi u suprotnu kolovoznu traku, preseca drugi automobil, koji odmah nakon toga udara u drvo. Iako su on i Laura nepovređeni, vozač drugog automobila, zaposleni banke po imenu Daniel Garido od samo 23 godina biva ubijen. Laura rasuđuje da oni nisu potpuni krivci za njegovu smrt jer je Daniel koristio telefon tokom vožnje i nije imao sigurnosni pojas. Kada vide da im se približava drugi auto, Laura gura Danielovo telo na mesto suvozača, a ona i Adrijan simuliraju razgovor dve osobe koje se ne poznaju. Ona se takođe, javlja na Danielov telefon kada zazvoni da bi prikrila da se nešto desilo, dok drgi vozač, koji je tu naišao biva ubeđen i nastavlja svoj put dalje. Laura ostaje na putu, čekajući da dođe služba po nju i auto, dok Adrijan za to vreme stavlja Danielovo telo u gepek njegovog auta, a zatim auto tako odvozi i baca u jezero.

Uzrujana Laura, vraća se svojim kolima i govori Adrijanu kako je njegov auto popravljen. Jedan automehaničar Tomas se ponudio da pomogne Lauri, koja je tvrdila da je udarila jelena. Tomas je odvezao Adrijanov auto do svoje kuće da ga popravi. Dok razgovara sa Tomasovom ženom, Laura u kući vidi fotografije njihovog sina i shvata da je zapravo Daniel Garido njihov sin. Laura, koja još uvek ima Danielov telefon u džepu, skriva ga u kauču, dok Elvira uporno zove sina. Kada auto biva popravljen, Laura odlazi i seda u Adrijanov auto, tako da namešta sedište vozača prema svojim potrebama, gde to Tomas Garido primećuje i shvata da ga je slagala, tačnije da ona nije vozila taj auto. On beleži registarski broj automobila za svaki slučaj. Nakon toga, Adrijan prodaje auto, izveštava ostale da je ukraden i rastaje se sa Laurom.

U roku od nekoliko dana, Adrijan biva pozvan u policijsku stanicu, zbog prijave Tomasa Garida. Feliks organizuje lažni alibi u Parizu i daje mito policiji kako bi uklonili Adrijanovo ime iz predmeta Garido. Kada novinari izveste da je Daniel u begu nakon pronevere novca iz banke, Adrijan se suočava sa Laurom koja priznaje da je uzela Danielov novčanik kada su mu stavljali telo u gepek auta. Koristeći ove informacije, Laura, čiji suprug radi za istu banku, hakuje svoj račun i krade novac kako bi stvorila lažni trag. Adrijan joj govori da je pogrešno to što radi, ali Laura ga ne sluša i govori mu da će i njega okriviti ako je ne podrži.

Adrijan biva proglašen za biznismena godine, dok se Tomas prerušava u reportera kako bi mu se suprotstavio tokom ceremonije. Tomas tada primećuje da Adrijan koristi isti upaljač za cigarete koji je onda video dok je popravljao auto. On moli Adrijana da mu kaže gde je telo njegovog sina, ali ga obezbeđenje tada izbacuje napolje. Nekoliko dana kasnije, Adrijan dobija sliku jezera u kojem je telo Danielovo, sa uputstvom da odvede Lauru u hotel i ponese 100 000 evra. Adrijan tada sumnja da je ucenjivač vozač koga su videli nakon nesreće, koji ga je možda pratio dok je vozio Danielov auto do jezera.

Vraćajući radnju filma u sadašnjost, Virdžinija predlaže Adrijanu da mora tvrditi da je video lice čoveka koji ga je napao u hotelskoj sobi i da je to bio Tomas, kako bi se spasao. Govori mu kako nije bilo iznenadnog svedoka, ali to mu samo govori kako bi ga nagovorila da govori istinu. Adrijan tada otkriva da je oduvek znao da je to Tomas, jer je video njegovo lice, ali je on takođe hteo da testira Virdžiniju.

Adrijan, nakon određenog vremena priznaje da je, dok je gurao auto u jezero, čuo Daniela koji se probudio, jer je očigledno bio u nesvesti, a ne mrtav, inače, obdukcija je utvrdila da nije bio odmah mrtav, već se kasnije utopio. Virdžinija biva šokirana ovim saznanjem, ali tvrdi da ovaj detalj neće otkriti sudiji.

Virdžinija, saopštava Adrijanu da je Laurina autopsija pokazala da je patila od anksioznosti, verovatno zbog griže savesti, i sugeriše Adrijanu da je lagao kada joj je kazao da je Laura bila glavni inicijator ove prevare. Međutim, ona takođe govori da veruje i u to da je Tomas taj koji mu je smestio jer je i Elvira radila te večeri u hotelu. Tvrdi da je Elvira ta koja je lako mogla da otključa prozor, pomogne Tomasu da pobegne nakon što je ubio Lauru, a kasnije zaključa isti taj prozor, čineći da izgleda kao da niko drugi sem Adrijana nije bio tu.

Virdžinija mu govori da ga Tomas proganja, i ukazuje mu na stan preko puta, gde se nalazi Tomas. Ona nastavlja da pritiska Adrijana koji konačno priznaje da je ubio Lauru i izmislio sve do sada o tom ubistvu konkretno.

Feliks zove Adrijana i ostavlja mu poruku na govornoj pošti, govoreći mu da se javi jer ne može da ga dobije na mobilnom telefonu. Virdžinija predlaže Adrijanu da se javi Feliksu, dok onda odlazi iz apartmana na 10 minuta. Ona izlazi iz hotela i žureći odlazi negde. Adrijan u međuvremenu zove Feliksa. Feliks mu govori da je svedok zaista vozač koji se našao onog dana na licu mesta, ali i to da je uspeo da ga nagovori da ćuti dajući mu određenu svotu novca za to. Feliks ga pita kako napreduje sastanak sa Virdžinijom, u tom trenutku veza počinje da se prekida, a Adrijan shvata da je pero koje mu je ona dala eksplodiralo zbog telefonskih smetnji, i zapravo, shvata da je pero prisluškivač i da se njihov razgovor snimao. Priseća se da je Virdžinija pre samog razgovora isključila telefon, kako signal mobilnog telefona ne bi ometao snimanje. Adrijan, podiže pogled na stan preko puta i vidi Virdžiniju koja stoji pored Tomasa i skida masku, stavljajući mu do znanja da je ona Elvira i da se samo prerušila. Koristeći ovo priznanje, Tomas poziva policiju, dok prava Virdžinija Gudman upravo stiže u Adrijanov apartman. [3][4]

Glumci[uredi | uredi izvor]

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Film je snimljen 2015. godine, u gradu Terasa, u Kataloniji, u Španiji, i na drugim lokacijama u Španiji, kao što su Barselona, Baskija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Contratiempo (The Invisible Guest) (2017)”. JP's Box-Office. Pristupljeno 15. 5. 2018. 
  2. ^ „The Invisible Guest [2016]”. FatHipster (na jeziku: srpskohrvatski). 2017-11-02. Pristupljeno 2019-07-29. 
  3. ^ se, Kultiviši (2017-04-23). Nevidljivi svedok“ (Contratiempo aka The Invisible Guest, 2016)”. Kultiviši se (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 07. 2019. g. Pristupljeno 2019-07-29. 
  4. ^ Team, HALO Creative. „Tuck, Nevidljivi svedok”. www.tuck.rs. Arhivirano iz originala 23. 09. 2020. g. Pristupljeno 2019-07-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]