Neda Ukraden

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Neda Ukraden
Na Donatorskoj večeri SPD „Privrednik”
u Zagrebu (2011)
Lični podaci
Datum rođenja(1950-08-16)16. avgust 1950.(73 god.)
Mesto rođenjaImotski, FNR Jugoslavija
Zanimanjepevačica
Porodica
SupružnikMilan Bilbija
Muzički rad
Aktivni period1967—danas
Žanrzabavna muzika, pop, narodna, dens
Instrumentgitara
Izdavačka kućaHit rekords
Siti rekords
Grand produkcija
BN rekords
Ostalo
Veb-sajtZvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Neda Ukraden (Imotski, 16. avgust 1950) srpska je pevačica zabavne muzike. Karijeru je započela 1967. godine. Tokom 1970-ih i 1980-ih bila je jedna od najvećih zvezda jugoslovenske pop muzike, sa preko dva miliona prodatih ploča. Od 2009. veliku popularnost postiže brojnim dens hitovima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrasla je u Sarajevu, mada je zbog očeve profesionalne karijere živela i u drugim gradovima. Završila je Pravni i Filozofski fakultet u Sarajevu, kao i srednju muzičku školu pevanja. Tokom raspada Jugoslavije preselila se u Beograd 1992, gde i danas živi i radi.

Bila je udata za Milana Bilbiju. Od ćerke Jelene ima dve unuke Nedu i Aleksandru i unuka Dušana.[1] Vlasnik je restorana „Star”.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Neda je bila tokom 1970-ih i 1980-ih godina jedno od najvećih imena jugoslovenske popularne muzike sa etno-pop prizvukom, kao i jedna od najvećih zvezda tadašnjih festivala.[traži se izvor]

Tokom višedecenijske karijere nastupala je u svim većim dvoranama širom Jugoslavije: Sava centar i Dom Sindikata u Beogradu, Vatroslav Lisinski u Zagrebu, Tivoli u Ljubljani, Univerzalna sala u Skoplju i dr. Sarađivala je sa najeminentnijim autorima, kao što su: Kemal Monteno, Arsen Dedić, Đorđe Novković, Seid Memić Vajta, Rajko Dujmić, Đelo Jusić, Zrinko Tutić, Hari Mata Hari i Nikola Borota — Radovan. Uz brojne nagrade koje je Neda osvojila tokom svoje bogate muzičke karijere svakako treba izdvojiti Zlatnu pticu „Jugotona” za preko dva miliona prodanih ploča. Redovno nastupa po svim zemljama bivše Jugoslavije.

Koncertima u Sava centru, u Beogradu 2017. godine, i dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu 2018. godine obeležila je 50 godina uspešne karijere.[2]

Počeci karijere[uredi | uredi izvor]

Muzičku karijeru započela je 1967. kada je snimila prvu pesmu za Radio Sarajevo. Bila je to pesma „Igra bez kraja”, sa kojom je nastupila na prvom festivalu Vaš šlager sezone i osvojila nagradu kao najbolji debitant. Na Opatijskom festivalu 1975. pevala je pesmu „Srce u srcu” i s tom pesmom trebalo je da ode na Evroviziju, ali je na kraju na evrovizijsko takmičenje ipak otputovala grupa „Pepel in kri” nakon nadglasavanja u finalu. Neda je u to vreme nastupala s grupom „Kamen na kamen”, a njihov prvi nosač zvuka zvao se jednostavno „Neda Ukraden & Kamen na kamen”. Godine 1976, snimili su drugu ploču „Ko me to odnekud doziva”. Usledile su ploče „Nedine najljepše pjesme” (1977) i „Još te volim” (1979). Godine 1981, pratila je, zajedno s Jadrankom Stojaković i Ismetom Krvavac, našeg predstavnika na Evroviziji u Irskoj, Seida Memića Vajtu sa pesmom „Lejla”.

1980-e[uredi | uredi izvor]

Povratkom u zagrebačku diskografsku kuću „Jugoton” Neda je promenila svoj imidž, počela raditi sa Đorđem Novkovićem i Rajkom Dujmićem, te 1982. snima album „To mora da je ljubav”, a pesme na albumu odisale su čistim popom. Album je prodan u 350.000 primeraka i otvorio je novo poglavlje u karijeri Nede Ukraden. Nakon uspeha LP ploče „To mora da je ljubav”, Neda nastavlja saradnju sa istim autorima. Svi naredni albumi dostigli su visoke tiraže: „Oči tvoje govore” (1984) preko 250.000 primeraka, „Hoću tebe” (1985) sa hitom „Zora je” preko 500.000 primeraka, „Šaj, šaj” (1986, za sarajevski "Diskoton") preko 300.000 primeraka. Isti kontinuitet nastavili su i naredni albumi „Došlo doba da se rastajemo” (1987), „Posluži nas, srećo” (1988), „Ponoć je” (1988), „Dobro došli” (1989), mada je primetno ponovno izvesno približavanje etno zvuku. To vreme od početka 1980-ih do početka 1990-ih definitivno je bilo u znaku Nede Ukraden. Pored velikih tiraža ploča, Neda je dobila i brojne nagrade za pevačicu godine, hit i ploču godine. Na Zagrebfestu 1984. pobedila je sa pesmom „Traži se jedan Vanja” (prva nagrada stručnog žirija). Njen hit „Zora je”, koji je napisao Đorđe Novković, preveden je na trinaest svetskih jezika.

1990-e[uredi | uredi izvor]

Svoj poslednji album za „Diskoton” „Poslije nas” snimila je 1990, a na njemu su radili mladi sarajevski muzičari predvođeni Hari Mata Harijem. Dolaskom ratnih godina Neda se seli u Beograd, gde je 1992. objavila album „Vidovdan/Nek živi muzika”. Tokom devedesetih je objavila i albume Ljubavi žedna i Između ljubavi i mržnje. 1997. je na Budvanskom festivalu otpevala pesmu Eh, da sam tebe slušala. Takođe je započela saradnju sa Milićem Vukašinovićem sa pesmom Nema više jao kad ti kažem ćao. Sa tom pesmom je trebalo da najavi novi album, međutim zbog smrti njenog oca Dušana je obustavila snimanje albuma i celu karijeru.

2000-e[uredi | uredi izvor]

2001. godine je za Grand produkciju objavila album pod nazivom Nova Neda. 2002. godine je u izdanju iste produkcijske kuće izašao album Život sam promjenila sa numerama: Kao nekada, Navikla sam da je loše, Ne da, ne da i mnogi drugi hitovi. 2005. godine je učestvovala na festivalu Sunčane skale sa pesmom Ako se ikad sretnemo i na Radijskom festivalu sa pesmom Konačno koju je napisala Nedina ćerka Jelena. 2006. je objavila album Oduži mi se poljupcima. Na tom albumu je sarađivala sa Marinom Tucaković i Goranom Bregovićem. 2009. godine je objavila album Da se nađemo na pola puta sa istoimenim hitom. Na tom albumu su se našle i pesme Kad sam kod kuće, On pa niko i mnoge druge.

2010-e[uredi | uredi izvor]

2010. godine je snimila duet sa hrvatskim pevačem Ivanom Zakom pod nazivom Tetovaža. 2011. je snimila pesmu Na Balkanu koji je doživeo veliki uspeh i donio joj titulu Kraljice Balkana. 2012. je pobedila sa Kemalom Montenom na Melodijama Mostara sa pesmom Ako smo vrijedni te ljubavi. Iste godine je objavila novi album Biti svoja. 2013. godine su uslijedila još 2 velika hita Viljamovka i Dobro došli, šampioni. 2014. godine je učestvovala u šou programu Tvoje lice zvuči poznato u kojem je imitirala brojne svetske zvezde poput Tine Tarner i Bijonse. Nakon finala je dobila nadimak Srpska Tina Tarner. 2015. godine je snimila duet sa Jasminom Stavrosom. 2016. je objavila album Terapija, a 2018. godine kompilaciju Mojih 50 godina - Live in Lisinski.

2020-e[uredi | uredi izvor]

9. januara 2020. objavljeno je da će biti učesnica Beovizije 2020. sa pesmom Bomba. Nastupila je u prvom polufinalu 28. februara iz kojeg se plasirala u finale. U finalu Beovizije je bila sedma od 12 kompozicija sa 9 bodova.

U junu 2021. objavila je album "Jednom kada ovo prođe".

Lični život[uredi | uredi izvor]

Bila je 3 godine u braku sa Milanom Bilbijom sa kojim ima ćerku Jelenu. Takođe ima troje unuka Nedu, Aleksandru i Dušana.[3]

Hitovi[uredi | uredi izvor]

  • Zora je
  • Boli, boli
  • Vrati se s kišom
  • Srce u srcu
  • Samo je nebo iznad nas
  • Šaj, rode, šaj
  • Majko, majko
  • Ne zovi me u ponoć
  • Oči tvoje govore
  • Ostariću, čekajući na te
  • To mora da je ljubav
  • Posluži nas, srećo
  • Došlo doba da se rastajemo
  • Šumi, šumi, javore
  • Ko te ne zna
  • Gdje god bio
  • Nisam ti ja bilo tko
  • Život sam promjenila
  • Šteta baš
  • Srećo moja
  • Da se nađemo na pola puta
  • Na Balkanu
  • Viljamovka
  • Dobro došli, šampioni
  • Kao vino i gitara

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Singlovi[uredi | uredi izvor]

  • 2012. — Ako smo vrijedni te ljubavi (duet sa Kemalom Montenom)
  • 2013. — Dobrodošli šampioni
  • 2013. — Viljamovka
  • 2014. — Neću prežaliti
  • 2014. — Zovite svirače
  • 2014. — Svaka druga
  • 2014. — Noći u Brazilu (duet sa Učiteljicama)
  • 2014. — 2 i 22 (duet sa Đomlom KS)
  • 2014. — Nema, nema
  • 2015. — Subota
  • 2015. — Leggiero
  • 2016. — Žuto
  • 2016. — Ako zimi jorgovan procvjeta
  • 2016. — Nema, nema, sreće nema (duet sa Dejanom Matićem)
  • 2017. — Favorit
  • 2017. — Bijela košulja

Albumi[uredi | uredi izvor]

  • U mom kraju” (1975)
  • „Ko me to odnekud doziva” (1976)
  • „Nedine najljepše pjesme” (1977)
  • „Još te volim” (1979)
  • „To mora da je ljubav” (1982)
  • „Tajne stvari” (1983) /nedovršeno/
  • „Oči tvoje govore” (1984)
  • Hoću tebe” (1985)
  • „Šaj, Šaj” (1986)
  • „Došlo doba da se rastajemo” (1987)
  • „Posluži nas srećo” (1988)
  • „Ponoć je” (1988)
  • „Dobro došli” (1989)
  • „Poslije nas” (1990)
  • „Vidovdan/Nek živi muzika” (1992)
  • „Jorgovan” (1993)
  • „Između ljubavi i mržnje” (1995)
  • „Ljubavi žedna” (1996)
  • „Nova Neda” (2001)
  • „Život sam promijenila” (2002)
  • „Ljubomora” (2004)
  • „Oduži mi se poljupcima” (2006)
  • „Da se nađemo na pola puta” (2009)
  • „Biti svoja” (2012)
  • „Terapija” (2016)
  • „Jednom kada ovo prođe" (2021)

Spotovi[uredi | uredi izvor]

Spot Godina Režiser
Zašto tvoj telefon šuti 1984
Zaplešimo 1984
Zora je 1985
Zlato moje, Zlatane 1985
Šaj rode šaj 1986
Zakuni se 1986
Pozdravi ga sokole 1986
Kada dođe proljeće 1986
Šumi šumi javore 1987
Nino 1987
Došlo doba da se rastajemo 1987
Isplest ću bijeli vijenac 1988
Za svaku ranu 1988
Oči nevjerne 1988
Dragi mi se ženi 1988
Hopa, cupa, srce lupa 1988
Još me jednom zagrli 1988
Hej, ljubavi nisi drug 1988
Šta će mi tvoje pismo 1988
Kako sam ja sretna bila 1988
O mama, mama 1988
Boli, boli 1988
Adio ljubavi 1988
Ponoć je 1988
Dobro došli 1989
Mjesečino 1989
Ne miriši zumbule 1989
Sretan ti rođendan mama 1989
Briga tebe 1989
Bila sam mu sve 1989
Žuto lišće 1989
Progovori tiha noći 1989
Moj dilbere 1990
Poslije nas 1990
Idi, neću zaplakati 1990
Sok od kupina 1992
Osjećaš li, žena sam 1992
Stale reke 1995
Ti imaš sve 1995
Samo je nebo iznad nas 1996
Bilo gde 1996 Dejan Milićević
Što ti sina nisam rodila 2001 Neda i Marijana
Gdje god bio 2001 Dejan Milićević
Život sam promjenila 2002
Ako se ikad sretnemo 2005 Milan Bilbija
Maki maki 2006 Dejan Milićević
Stvarno se isplatilo 2006 Dejan Milićević
Srećo moja 2007 Vedad Jašarević
Kad sam kod kuće 2009 Dejan Milićević
Nježna i bezobrazna 2009 Nikolaj Nankov
Da se nađemo na pola puta 2009 Vedad Jašarević
Naj naj 2009 DM SAT video produkcija
Tetovaža 2010
Pao snijeg po dunjama 2011 Goran Šljivić
Zora je 2011 Nešo je
Na Balkanu 2012 DM SAT video produkcija
Najbolju klub u gradu 2012 DM SAT video produkcija
Nije ti dobro 2012 Dejan Milićević
Dobro došli šampioni 2013 Dejan Milićević
Viljamovka 2013 Dejan Milićević
Neću prežaliti 2014 Andreja Damjanović
Nema, nema 2014 Dejan Milićević
Noći u Brazilu 2014 OrangeVideos
2 i 22 2014 DM SAT video produkcija
Zovite svirače 2014 Goran Šlivić
Leđero 2015 Bojan Stevanović
Subota 2015 Andrej Ilić
Ljubavnik 2016 Vedad Jašarević
Ako zimi jorgovan procvijeta 2016 Goran Šlivić
Žuto 2016 Vedad Jašarević
Terapija 2016 Dario Radusin
Nema, nema sreće nema 2016 DM SAT video produkcija
Kaldrma 2017 Goran Šlivić
Tuđe slađe 2017 Dario Lepoglavec
Bijela košulja 2017 Vedad Jašarević
Kao vino i gitara 2018 Dario Radusin
Volim život 2018 Vedad Jašarević
Premalo mi je 2019 Vedad Jašarević
Najteže je kad se rastaje 2019 Dario Radusin
Bomba 2019 Dario Radusin
Nije pošteno 2019 Milan Mihajlović
3,2,1,0 2019 LEONA Videos
Ni Dubai,ni Havai 2020 Neo Visuals
Za pravu ljubav 2020 Vedad Jašarević
Jednom kada ovo prođe 2021 Dejan Milićević
Gde ćemo za praznike 2021 Dejan Milićević
Muchas Gracias 2021 Dejan Milićević
Lavanda 2022 Stipe Šurlin
Viva L'amore 2023 Neo Visuals

Festivali[uredi | uredi izvor]

Neda Ukraden je nastupala na preko 20 domaćih festivala i osvajala brojne nagrade.

Vaš šlager sezone, Sarajevo:

  • Igra bez kraja, '67, nagrada za najboljeg debitanta
  • Kiše su pale, '69
  • Ništa više neću reći, '70
  • Novi robinzoni , '75
  • Ja i ti, '76
  • Požuri mi, dragane, '77
  • Vjeruj mi dušo moja, '78
  • Još te volim, '79
  • Oženjen je, '81
  • Ne budi me noćas, '82, prva nagrada stručnog žirija i nagrada za interpretaciju - Zlatni mikrofon
  • Ne vjeruj, '83, treća nagrada publike

Opatija:

  • Srce u srcu (sa grupom Kamen na kamen), '75, drugo mesto i specijalna nagrada festivala
  • Ej, da mi je naći, '76, nagrada stručnog žirija i posebna nagrada za najuspešniju pesmu inspirisanu našim folklorom
  • Alčak, '78
  • Šeherzada, '79
  • Kakav li će to dan biti, '81
  • Most, '81 (veče rodoljubive pesme sa Indeksima, Kemalom Montenom i Jadrankom Stojaković)
  • Galeb, '81 (veče rodoljubive pesme sa Mahirom Palošem, Kemalom Montenom i Jadrankom Stojaković)
  • Za tri dana prođe svako čudo, '82

Beogradsko proleće:

  • Pisma ljubavi, '78

Omladina, Subotica:

  • Ako želiš kraj, '68
  • Ponekad, '68, treća nagrada stručnog žirija
  • Mlada majka, '74

Split:

  • Gorom i dolom, '77
  • Umire ljeto (Veče dalmatinske šansone), '81
  • Čuje se glas, '81 (sa grupom Kamen na kamen, veče Ustanak i more)
  • Doviđenja, zaboravi me, '83
  • Isplest ću bijeli vijenac, '88

Zagreb:

  • Ne dam ga, ne dam, '77, nagrada za najboljeg debitanta
  • Što si bliže meni, '79
  • Traži se jedan Vanja, '84, nagrada stručnog žirija

Jugoslovenski izbor za Evrosong:

  • Dilema, Zagreb '69
  • Sve što se odgađa, to se ne događa, Beograd '81, sedmo mesto
  • Šaj rode, šaj, Priština '86, osmo mesto

Evrosong:

MESAM:

  • Ne može se, natrag više, '84

Slavonija, Požega:

  • Što si nano, udala me rano, '75, druga nagrada publike
  • Komušanje, '81

Zlatne žice Slavonije, Požega:

Slovenske popevke:

  • Sretan dan (Ljubav pobjedu slavi), '75, druga nagrada publike

Festival rodoljubive i revolucionarne pjesme:

  • Majka (sa grupom Kamen na kamen), '75, treća nagrada festivala
  • Putovi (duet sa Kićom Slabincem), '77
  • Dobro je, druže Tito, '77

Pjesma Mediterana, Budva:

  • Eh, da sam tebe slušala ćale, '97

Sunčane skale, Herceg Novi:

  • Ako se ikad sretnemo, 2005

Radijski festival, Srbija:

  • Ljubomora, 2004
  • Konačno, 2005

Grand festival:

  • Evo sviće, 2008

Ohrid fest:

  • Nježna i bezobrazna, 2009

Pink music festival:

  • Svaka druga, 2014

Hrvatski radijski festival:

  • Stvarno se isplatilo, 2008
  • Kad sam kod kuće, 2009

Melodije Mostara, Mostar:

Marko Polo, Korčula:

  • Dalmacijom zagrljeni (sa klapom Luka Ploče), 2010, pobednička pesma
  • 2 i 22 (sa KS Đomla), 2014, pobednička pesma

CMC festival, Vodice:

  • Od ponoći (duet sa Jasminom Stavrosom), 2015
  • Terapija, 2016
  • Favorit, 2017
  • Kao vino i gitara, 2018
  • Najteže je kad se rastaje, 2019
  • Za pravu ljubav, 2020
  • Gdje ćemo za praznike, 2021
  • Lavanda, 2022

Sabor narodne muzike Srbije, Beograd:

  • Dobitnica estradno - muzičke nagrade Srbije za životno delo, 2018
  • Gošća šeste takmičarske večeri festivala i dobitnica Nagrade nacionalnog estradno - muzičkog umetnika Srbije, 2020

Beovizija:

  • Bomba, 2020, sedmo mesto

Dueti[uredi | uredi izvor]

  • 1985. Samo je nebo iznad nas — duet sa Matom Došenom
  • 1986. Zbogom, nevjerna dušo — duet sa Mišom Kovačem
  • 1987. Imam neku sklonost za te — duet sa Arsenom Dedićem
  • 1988. Još me jednom zagrli — duet sa Vladom Kalemberom
  • 1993. Sarajevo — duet sa Reginom
  • 1995. Nema zore, nema dana
  • 2002. Šteta baš — duet sa Željkom Samardžićem
  • 2004. Najbolje su cure — duet sa Alkom Vuicom i Vucom
  • 2010. Tetovaža — duet sa Ivanom Zakom
  • 2012. Pao snijeg po dunjama — duet sa Kemalom Montenom
  • 2012. Izvini — duet sa Željkom Vasićem
  • 2012. Slobodni smo kao ptice — duet sa Zlatkom Pejakovićem
  • 2012. Ako smo vrijedni te ljubavi — duet sa Kemalom Montenom
  • 2014. Noći u Brazilu — duet sa Učiteljicama
  • 2014. 2 i 22 — duet sa Đomlom KS
  • 2015. Od ponoći — duet sa Jasminom Stavrosom
  • 2016. Nema, nema, sreće nema — duet sa Dejanom Matićem

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Neda Ukraden peva, snima i čuva unuke („Večernje novosti”, 23. februar 2012), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  2. ^ [„Trijumf jedne karijere: Neda Ukraden održala spektakularan koncert u Sava Centru (foto/video) – Gloria[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 26. 04. 2019. g. Pristupljeno 08. 01. 2018.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) Trijumf jedne karijere: Neda Ukraden održala spektakularan koncert u Sava Centru (foto/video) – Gloria]
  3. ^ https://www.biografija.org/muzika/neda-ukraden/

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]