Nedovršena simfonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nedovršena simfonija, u biografiji J. R. von Herbeka iz 1885

Nedovršena simfonija (nem. Unvollendete) je jedno od najpoznatijih Šubertovih[1] simfonijskih dela. Muzikolozi se ne slažu oko razloga zašto Šubert nije završio simfoniju, iako je rad na njoj započeo 6 godina pre svoje smrti. Simfonija ima dva stava - postoji samo fragment trećeg stava (scherzo, prvih 30 orkestriranih taktova i skoro završena klavirska partitura), a neki muzikolozi pretpostavljaju da je četvrti stav, umesto u simfoniju, uključen kao intermeco (Entr'acte Nr. 1, h-moll, Allegro molto moderato, D. 797) u predstavu „Rozamunda” Helmine fon Šezi (Helmina von Chézy).[2]

Simfonija s postojeća dva stava je premijerno izvedena 17. decembra 1865. u Beču, dirigent je bio Johan fon Herbek (Johann von Herbeck).

Sastav[uredi | uredi izvor]

Prvi stav počinje pitanjem, pianissimo unisono motivom čela i kontrabasa. Odgovor stiže od tamnog zvuka violina, preko kojih odzvanja glavna tema oboe i klarineta. Sledi tema koja je zaslužna za popularnost simfonije. Melodija je ruralna, potiču je čela a nastavljaju violine. Sledi nagli prekid sporedne teme, nastupaju gudači dramatičnim forzatissimo tremolom. Obnavlja se sporedna tema, ovog puta s duvačima. Ovde završava ekspozicija, koja se odmah zatim ponavlja. Sledi razrada koja koristi samo osnovni motiv, iz sporedne teme preuzima se samo sinkopirana pratnja. Repriza ponovo obrađuje sve tri teme i vodi do finala prvog stava.

Tihi drugi stav tradicionalno je u kontrastu s prvim. Ekspozicija sadrži tri teme koje se ponavljaju. Tiha prva tema je kontrast uzlazne melodije rogova i istovremene silazne pizzicato pratnje gudača. I druge dve teme nastavljaju u mirnom i gotovo kontemplativnom raspoloženju. Ipak, druga tema donosi dramatičan preokret do fortissima. Nakon ponavljanja tema, stav bledi kroz kodu sa sadržajem prve teme.

Uobičajeno trajanje simfonije je oko 22 minuta.

Napomena[uredi | uredi izvor]

U ono vreme bilo je uobičajeno 3 stava (npr. brz-lagan-brz) ili 4 stava (npr. brz-lagan-menuet-brz).[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Robert Cummings. „SACD Review”. 
  2. ^ Vladimir Bonč-Brujević, „Niški simfonijski orkestar: neslužbeni program”, (Premijerni koncert, četvrtak, 19. 4. 2018. u 20 sati), URL: http://bonc1.users.sbb.rs/nso/nso20180419.html#s8 (pristupljeno: 19. aprila 2018)
  3. ^ „Symphony No. 8 in B minor, D. 759 ("Unfinished")”. Pristupljeno 23. 3. 2011. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Corey Field, editor. The Musician's Guide to Symphonic Music: Essays from the Eulenburg Scores. Schott Music Corporation
  • Brian Newbould, Schubert and the Symphony: A New Perspective (Toccata Press, 1992)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]