Nemenikuće

Koordinate: 44° 29′ 28″ S; 20° 35′ 28″ I / 44.491166° S; 20.591166° I / 44.491166; 20.591166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nemenikuće
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1992
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 28″ S; 20° 35′ 28″ I / 44.491166° S; 20.591166° I / 44.491166; 20.591166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Nemenikuće na karti Srbije
Nemenikuće
Nemenikuće
Nemenikuće na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Nemenikuće je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1992 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nemenikuće se nalazi južno od Sopota. Nemenikuće su starije naselje. U njegovoj blizini ima tragova koji ukazuju da je tu bilo naselja još u srednjem veku. Ali ne možemo s pouzdanošću utvrditi kada je ovo naselje postalo.

Prve podatke o Nemenikućama imamo iz početka 18.veka. Znamo da je 1732.g. u Nemenikučama bilo 18 kuća i da je selo imalo crkvu „od rastovih dasaka, pokrivenu rastovim šindrom, bez svoda i neosvećenu.“ Po podacima iz literature može se zaključiti da je ova crkva podignuta oko 1708.g. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718-1739.g.) zabeleženo je naseljeno mesto Neminikutie, koje je tada pripadalo gročanskom distriktu. Ovde se nalazi crkva Svetih apostola Petra i Pavla.[1]

Pred kraj 18.veka, za vreme austro-turskih ratova, stanovništvo je moralo napustiti selo i kriti se po zbegovima, a meseca jula 1788.g. prebeglo je „preko“ (Banat).[2] Kasnije se najveći deo stanovništva povratio, a dolazili su i novi doseljenici u sve većem broju. Godine 1818. Nemenikuće su ulazile u sastav Vićentijeve knežine i tada je u selu bilo 57 kuća. Godine 1822. selo je imalo 63, a 1846. 99 kuća. Po Popisu iz 1921. godine Nemenikuće su imale 351 kuću sa 1960 stanovnika.

Za najstariju porodicu smatraju se Vidakovići, od kojih danas nema potomaka u Nemenikućama. Od ovih je poznati pisac Milovan Vidaković, koji se rodio u Nemenikućama 1780.g. Vidakovići su starinom „od Drine reke, iz mesta Loznice“, odakle su pobegli „zbog buna i nemira“ U stare porodice ubrajaju se i Đorđevići (Zećevići). Ostale su porodice mlađih doseljenika. (podaci krajem 1921. godine).[3] [4]

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Poznata je crkva u Nemenikuću posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu u kojoj je Arsenije III Čarnojević poslednji put pričestio Srbe pre prelaska u Austrougarsku. Crkva je ekranizovana u TV seriji „Greh njene majke“.[5] Ovoj crkvi su "od davnine" pripadali i Sopot i Ropočevo, do 1936.[6] U ovom selu je takođe rođen srpski književnik Milovan Vidaković, začetnik romana u modernoj srpskoj književnosti.

Ataru sela pripada i Manastir Kastaljan, a od zaštićenih spomenika kulture tu se nalazi i Stara kuća porodice Žujović. Žujovići su bili poznata porodica tokom 19. i 20. veka. Ovde se nalazi Kleopatrina česma.

Od 2010. godine na Petrovdan, 12. jula, tokom manifestacije Dani Milovana Vidakovića, a u okviru programa Petrovdan u porti nemenikućke crkve uručuje se književna nagrada „Moma Dimić”.[7] Nagradu koja nosi ime poznatog srpskog književnika i prevodioca Mome Dimića (1944-2008), koji je plodnu karijeru započeo pre više od pola veka romanom Živeo život Tola Manojlovića, ustanovljena je na predlog Biblioteke „Milovan Vidaković" u Sopotu i Gradske opštine Sopot.[8]

Program Petrovdan u porti nemenikućke crkve[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Nemenikuće živi 1641 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (39,0 kod muškaraca i 42,5 kod žena). U naselju ima 614 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,35.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 2.414
1953. 2.464
1961. 2.400
1971. 2.161
1981. 1.999
1991. 1.933 1.904
2002. 2.058 2.088
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
2.025 98,39%
Makedonci
  
4 0,19%
Jugosloveni
  
4 0,19%
Rusi
  
3 0,14%
Crnogorci
  
2 0,09%
Hrvati
  
1 0,04%
Ukrajinci
  
1 0,04%
Slovenci
  
1 0,04%
Slovaci
  
1 0,04%
nepoznato
  
11 0,53%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Nemenikućama (Kalenić, broj 1/1988, str. 9-10)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 09. 2019. g. Pristupljeno 17. 03. 2019. 
  2. ^ „Uskršnji post u kosmajskom zbegu”. Politika. 18. 4. 2022. Pristupljeno 28. 4. 2022. 
  3. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26.dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ opštine Nemenikuće.
  4. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  5. ^ Reportaža o snimanju TV serije u porti crkve u Nemenikućama http://www.pouke.org/news.php?do=view&id=268&cid=1[mrtva veza]
  6. ^ "Politika", 2. nov. 1936
  7. ^ „KONKURS za dodelu KNJIŽEVNE NAGRADE MOMA DIMIĆ za 2016/2017. godinu”. Portal javnih nabavki. Pristupljeno 13. 7. 2018. 
  8. ^ „Mihajlo Pantić prvi dobitnik Nagrade „Moma Dimić. Politika. 9. 7. 2010. Pristupljeno 13. 7. 2018. 
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]