Nemušti jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nemušti jezik je u narodnim pripovetkama jezik sa kojim se ljudi mogu sporazumevati sa svim živim bićima.

Priču pod imenom Nemušti jezik Vuk Stefanović Karadžić je objavio u zbirci Srpske narodne pripovetke 1853. godine. Kako piše u predgovoru knjige, ovu priču pripovijedao mu je i pisao 1829. godine u Zemunskome lazaretu Grujo Mehandžić iz Sentomaša (Srbobrana), koji nije autor pripovetke, već mu je samo prepričao.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Jednog dana dok je čobanin čuvao ovce u šumi izbio je šumski požar u kome je on video zmiju koju je okružila vatra i pružio joj štap kako bi je spasio. Tad mu zmija kaže da je odnese kod njenog oca koji je Zmijski car i da će mu on dati šta god on poželi. Tada mu ona kaže da treba da traži njenom ocu znanje nemuštog jezika kao nagradu i da ne pristaje ni na šta drugo pošto to njen otac neće tek tako da mu da. Na kraju se upornost čobanina isplatila i Zmijski car pristaje da mu prenese znanje nemuštog jezika, ali ga upozorava da će umreti ako ikome otkrije tu tajnu.

Nakon povratka svom stadu legao je ispod drveta i slušao jezik prirode i šta govore životinje, drveće, trava... Tad je čuo i dva gavrana koji su stali na drvo ispod koga je on legao kako pričaju o čobaninu i kako bi se on obogatio kad bi znao da na mestu gde leži ima zakopano mnogo zlata. Čoban onda odlazi kod svog gospodara i prenosi mu to oni odlaze i iskopavaju dosta zlata koje mu gospodar poklanja jer je bio pošten i govori čobaninu da sagradi sebi kuću i skući se što čobanin i uradi. Tako čobanin postaje veliki gazda i stvara porodicu. I pored izazova da ženi otkrije svoju tajnu ipak se uzdržao od toga.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Narodne umotvorine, Nemušti jezik