Nenad Rakočević
nenad rakočević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1915. |
Mesto rođenja | Gornja Štitarica, kod Mojkovca, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | jun 1943. |
Mesto smrti | Mrežica, kod Bileće, NDH |
Delovanje | |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Nenad Rakočević (Gornja Štitarica, kod Mojkovca, 1915 – Mrežica, kod Bileće, jun 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rodio se u selu Gornja Štitarica, kod Mojkovca u seljačkoj porodici. Otac mu je poginuo početkom Prvog svetskog rata 1914. godine, a Nenad se rodio nakon toga. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu sa odličnim uspehom. Zbog loše materijalne situacije nije mogao da nastavi školovanje. Postao je član KPJ 1938. godine. Učestvovao je u svim partijskim akcijama u Štitaricama. Naročito je bio aktivan na izborima 1935. i 1938. godine.[1]
Uoči rata nalazio se u Kolašinu u artiljeirjskom divizionu, a kapitulaciju je dočekao na albanskoj granici. U ustanku 13. jula se istakao u borbi kod Vrlostupa kao vodnik voda u čijem sastavu su se nalazili borci sela Štitarice i Sjerogošta. Od jula do novembra bio je komandir voda i čete, a do maja 1942. godine komandant Poljskog partizanskog odreda koji je kasnije nazvan „Aleksa Đilas Bećo”. Učestvuje u oslobađanju Kolašina i u još nekoliko borbi protiv okupatora i četnika na području sreza kolašinskog i bjelopoljskog. U svim borbama istakao se velikom hrabrošću. Kasnije prelazi za komesara Komskog partizanskog odreda.[1]
Odlukom vojnopolitičkog rukovodstva krajem maja 1942. godine vraćen je na partijski rad u pozadinu. U septembru 1942. je postao član Sreskog komiteta KPJ za Kolašin. Prilikom prodora grupe divizija Vrhovnog štaba u maju 1943. godine u Crnu Goru, stupa u Četvrtu proletersku crnogorsku brigadu. Njegova jedinica napušta Crnu Goru i učestvuje u bici na Sutjesci. U borbi u selu Mrežice u junu 1943. teško je ranjen i posle nekoliko dana podlegao je ranama.[2]
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 159.
- ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 159-160.
- ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 160.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.