Nervni trakt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nervni trakt je snop nervnih vlakana (aksona) koji povezuju jedra centralnog nervnog sistema. U perifernom nervnom sistemu ovo je poznato kao nerv i ima povezano vezivno tkivo. Glavni nervni putevi u centralnom nervnom sistemu su tri tipa: asocijacijska vlakna, komisuralna vlakna i projekciona vlakna. Trakt se takođe može nazvati komisura, križanje, staza ili fascikulus.[1]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Nervni trakti ljudskog mozga.

Nervna vlakna u centralnom nervnom sistemu mogu se kategorisati u tri grupe na osnovu njihovog toka i veza. Različiti trakti se takođe mogu nazvati projekcijama.

Asocijacijska vlakna[uredi | uredi izvor]

Putevi koji povezuju kortikalne oblasti unutar iste hemisfere nazivaju se asocijacijski trakt.[2] Duga asocijacijska vlakna međusobno povezuju različite režnjeve hemisfere, dok kratka asocijacijska vlakna povezuju različite vijuge unutar jednog režnja. Među njihovim ulogama, asocijacijski traktovi povezuju perceptualne i memorijske centre mozga.[3]

Cingulum je glavni asocijacijski trakt. Cingulum formira jezgro bele materije cingularnog girusa i povezuje se od njega do entorinalnog korteksa. Još jedan veliki asocijacijski trakt je superiorni longitudinalni fascikulus koji ima tri dela.

Komisurna vlakna[uredi | uredi izvor]

Komisuralni trakt povezuju odgovarajuće kortikalne oblasti u dve hemisfere. Oni prelaze iz jedne hemisfere mozga u drugu preko mostova koji se nazivaju komisure. Velika većina komisurnih trakta prolazi kroz najveću komisuru žuljevito telo. Nekoliko trakta prolazi kroz mnogo manje prednje i zadnje komisure. Komisuralni trakt omogućavaju levoj i desnoj strani velikog mozga da komuniciraju jedni sa drugima. Druge komisure su hipokampalna komisura i habenularna komisura.[2]

Projekciona vlakna[uredi | uredi izvor]

Projekcioni putevi povezuju koru velikog mozga sa corpus striatum, diencefalonom, moždanim stablom i kičmenom moždinom. Kortikospinalni trakt, na primer, prenosi motoričke signale od velikog mozga do kičmene moždine. Drugi projekcioni putevi prenose signale prema gore do moždane kore. Iznad moždanog stabla, takvi trakti formiraju široku, gustu ploču koja se naziva unutrašnja kapsula između talamusa i bazalnih jezgara, a zatim zrače u divergentnom, lepezastom nizu do određenih oblasti korteksa.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Solomon. Biology. Cengage. p. 863.
  2. ^ a b v Standring, Susan (2005). Gray's Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice (39th izd.). Churchill Livingstone. str. 411. ISBN 9780443071683. . The nerve fibres which make up the white matter of the cerebral hemispheres are categorized on the basis of their course and connections. They are association fibres, which link different cortical areas in the same hemisphere; commissural fibres, which link corresponding cortical areas in the two hemispheres; or projection fibres, which connect the cerebral cortex with the corpus striatum, diencephalon, brain stem and the spinal cord
  3. ^ Saladin, Kenneth. Anatomy & Physiology: The Unity of Form and Function. New York: McGraw Hill. str. 531. ISBN 978-0-07-337825-1.