Nivo glasnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grafikoni A-, B-, C- i D-ponderisanih krivih duž frekvennog opsega 10 Hz – 20 kHz

Ponderisanje filtra se koristi kako bi se naznačili neki aspekti fenomena poređujući ga sa drugima u cilju izračunavanja mere ili drugih svojstava.[1]

Merenje glasnoće[uredi | uredi izvor]

U merenju glasnoće, na primer, filtar za izračunavanje glasnoće je korišćen da naznači frekvenciju od 3-6 herca jer je u tom rasponu ljudsko uho najviše osetljivo, dok smanjivanje veoma jake i veoma slabe frekvencije ostaje nezapaženo kod ljudskog uha. Cilj ovoga je da se osigura da izmerena glasnoća odgovara subjektivno opaženoj glasnoći. Filtar za izračunavanje glasnoće je samo validan za relativno malo zvukova i za čiste tonove zato što je baziran na 40 Fona Flečer-Munson jednake glasnoće konture. B i C konture su predviđene za glasnije tonove (mada su slabije korišćene), dok D kontura se može izjednačiti sa jačinom zvuka koji pravi avion.

Merenje glasnoće u telekomunikacionim uređajima[uredi | uredi izvor]

Kada govorimo o telekomunikaciji, filtri za izračunavanje jačine tona su mahom korišćeni za izračunavanje električne buke na telefonskoj liniji, kao i akustičnog zvuka koje prave različiti uređaji poput slušalice za telefon. Postoje i drugi filtri za izračunavanje jačine zvuka poput DIN standarda. "Fsofometrično merenje" je povezano sa bilo kojim merenjem zakrivljenih talasa u cilju merenja jačine zvuka. Posebno se koristi u telefoniji za merenje tonske trake.

Merenje zvuka u okolini[uredi | uredi izvor]

A-Težinski decibeli se označavaju skraćenicom dB(A) ili dBA. Kada govorimo o akustičnim merenjima, jedinica koja će se koristiti je dB Lp (nivo zvučnog pritiska). Inače, 20 mikropaskala je jednako 0 dB Lp. Distanca mikrofona koji obavlja merenje od izvora zvuka obično nije navedena. U slučaju buke koju pravi avion , distanca ne treba da bude navedena, ali kada merimo buku frižidera, distanca mora da se naznači; gde nije naznačeno, obično je distanca od jednog metra. Poseban problem može da predstavlja delovanje sobe sa zvučnom izolacijom, tako da merenje jačine zvuka koje pravi određeni uređaj treba da bude naznačen sa „na jedan metar na otvorenom“ ili „na jedan metar u gluvoj prostoriji“. Nivo zvučnosti koje proizvode uređaji kao što su frižider, fen, kompjuter se mogu naći u uputstvima koja dolazi uz određeni kupljeni proizvod. I ako je prag sluha oko 0 dB po nivou zvučnog pritiska, aparati za kućnu upotrebu prave buku od 30 do 40 dB.

Ljudska osetljivost na zvuk u opsegu od 6 herca je praktično postala poznata u kasnim 60 godinama prošlog veka pojavom kasetofona i regulatora jačine zvuka. Utvrđeno je da A-težinski nivo merenja buke daje obmanjujuće rezultate, jer nisu dali dovoljan značaj do regije od 6 herca, gde inače redukcija šuma ima velikog efekta. I ponekada jedan deo opreme bi izmerio lošije od drugog, a ipak bi zvučao bolje, zbog različitog spektralnog sadržaja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richard L. St. Pierre, Jr. and Daniel J. Maguire (2004), The Impact of A-weighting Sound Pressure Level Measurements during the Evaluation of Noise Exposure (PDF), Pristupljeno 13. 09. 2011 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Audio Engineer's Reference Book, 2nd Ed 1999, edited Michael Talbot Smith, Focal Press
  • An Introduction to the Psychology of Hearing 5th ed, Brian C.J.Moore, Elsevier Press

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]