Никита (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikita
Filmski poster
Žanrakcioni
triler
RežijaLik Beson
ScenarioLik Beson
ProducentPatris Ledu[1]
Glavne ulogeAn Parijo
Žan-Ig Anglad
Čeki Karjo
Žana Moro
Žan Reno
Žak Bude
MuzikaErik Sera
Producentska
kuća
Gaumont Film Company
Godina1990.
Trajanje117 minuta
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Budžet39 miliona francuskih franaka
IMDb veza

Nikita (franc. La Femme Nikita) je akcioni triler iz 1990. godine u režiji Lika Besona. Glavne uloge igraju: An Parijo, Žan-Ig Anglad i Čeki Karjo.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Nikita (An Parijo) je tinejdžerka koja živi život u anarhiji, nasilju i zavisnosti od droga. Jedne noći, saučestvuje u pljački apoteke, ali ta pljačka pođe naopako. Dolazi do vatrenog obračuna sa lokalnom policijom, tokom čega gine jedan od njenih saučesnika. U narkomanskoj krizi, ona ubija policajca. Nikitu hapse, sude joj za ubistvo i osuđuju na doživotnu zatvorsku kaznu.

U zatvoru, njeni zarobljivači joj ubrizgavaju injekciju, da bi izgledalo da je izvršila samoubistvo predoziranjem sredstvom za smirenje. Ali, umesto da umre, ona se budi u nekoj prostoriji bez ikakvih posebnih obeležja, gde joj čovek uglađenog ali istovremeno tvrdokornog izgleda po imenu Bob (Čeki Karjo) saopštava da je zvanično mrtva i sahranjena, ali da će zapravo morati da radi za tajanstevnu vladinu agenciju zvanu Centar. Bob joj daje izbor da postane tajni ubica za potrebe vlade ili da istinski bude smeštena u parcelu svoga lažnog groba. Posle izvesnog perioda pružanja otpora, ona bira karijeru ubice i postepeno se pokaže da je nadarena za to. Uče je radu sa kompjuterima, borilačkim veštinama i rukovanju vatrenim oružjem. Njena trenerka Amanda (Žana Moro) preobražava njen izgled od propale narkomanke u prelepu fatalnu damu.

Njena prva misija je ubistvo stranog diplomate u krcatom restoranu. Istovremeno to je njen završni test. Pošto ga je prošla, ona počinje novi život u Parizu pod imenom Marija kao agent na čekanju. Upoznaje se sa Markom (Žan-Ig Anglad) i ubrzo se između njih razvija intimna veza, iako Marko ne zna ništa o njenoj pravoj profesiji. Marka zanima njena prošlost i da bi mu zadovoljila radoznalost ona poziva Boba na večeru kao svoga „čiku“. Bob najpre pripoveda izmišljene priče o „Marijinom“ detinjstvu, a onda im daje karte za Veneciju, navodno kao veridbeni poklon. Međutim, ispostavlja se da je odlazak u Veneciju samo krinka za još jedan zadatak za Nikitu. Sa prozora hotelske sobe koja je izabrana kao savršeno mesto za busiju ona uspeva da ustreli žrtvu, a oružje sakriva od Markovog pogleda u kadi punoj zapenjene vode.

Nikitina karijera agenta-ubice uspešno se nastavlja sve do trenutka kada jedna misija sa krađom dokumenata iz strane ambasade pođe naopako. Iz Centra šalju Viktora, surovog „Čistača“, da uništi sve dokaze, uključujući i uklanjanje još živog svedoka pomoću kiseline. Prilikom bekstva iz ambasade, Viktor nesebično zaštiti Nikitu, ali sam pogine.

Prilikom njihovog sledećeg susreta, Marko saopštava Nikiti da je razotkrio njen tajni život i ubeđuje je da se povuče i nestane. Posle njenog odlaska, Bob otkriva da je Nikita napustila Centar i dolazi u njen apartman gde ga čeka Marko. Bob kaže Marku da je Nikita i dalje u opasnosti sve dok kod sebe drži tajna dokumenta iz ambasade. Na to mu Marko predaje kompletna dokumenta. Oni se potom slože da će Nikita nedostajati obojici.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
An Parijo Nikita
Žan-Ig Anglad Marko
Čeki Karjo Bob
Žana Moro Amanda
Žan Reno Viktor "Čistač"
Žak Bude Hemičar

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Film je doživeo dva rimejka (honkonški Crna mačka iz 1991. u režiji Stivena Šina i američki Tačka bez povratka iz 1993. u režiji Džona Bedema). Od njega su nastale i dve TV serije, kanadska La Femme Nikita, koja prikazuje radnju Besonovog filma i američka serija Nikita, koja predstavlja nastavak. Besonov film je takođe vidljivo uticao na južnokorejski film iz 2017. The Villainess.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hayward 2010, str. 129.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]