Nikolaj Karamzin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nikolaj Karamzin
Karamzin oko 1818.
Puno imeNikoláй Miháйlovič Karamzín
Datum rođenja(1766-12-12)12. decembar 1766.
Mesto rođenjaSimbirsk
 Ruska Imperija
Datum smrti3. jun 1826.(1826-06-03) (59 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg
 Ruska Imperija

Nikolaj Mihajlovič Karamzin (rus. Никола́й Миха́йлович Карамзи́н; Simbirsk, 12. decembar 1766 − 3. jun 1826) bio je ruski pisac, istoričar, književni kritičar i pesnik sentimentalizma. Najpoznatije delo mu je Istorija ruske države u 12 knjiga.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikolaj Karamzin rođen je 1766. u selu Znamenskoje kod Simbirska (ili po drugim tumačenjima u istoimenom selu kod Orenburga), u plemićkoj porodici.

Postoji i druga verzija da je rođen 1765. godine u selu Mihailovka Orenburške gubernije (današnje selo Preobraženka u Orenburškoj oblasti, Rusija) gde je služio njegov otac, a poslednjih godina istoričari Orenburga aktivno osporavaju zvaničnu verziju.[3][4][5] Njegov otac Mihail Jegorovič Karamzin ( 1724—1783 ) bio je penzionisani kapetan carske ruske vojske koji je pripadao ruskoj plemićkoj porodici skromnog imovinskog stanja koju je osnovao Semjon Karamzin 1606. godine. Njeni članovi su dugi niz godina služili u Nižnjem Novgorodu kao visoki oficiri i zvaničnici pre nego što se Nikolajev deda Jegor Karamzin preselio u Simbirsk sa svojom suprugom Ekaterinom Aksakovom iz drevne dinastije Aksakov, koja je u srodstvu sa Sergejem Aksakovom.[6][7][8] Prema Nikolaju Karamzinu, njegovo prezime potiče od Karamirze, krštenog Tatara i njegovog najranijeg poznatog pretka koji je stigao u Moskvu da služi pod ruskom vlašću. O njemu nije ostalo nikakvih zapisa. Prvi dokumentovani Karamzin živeo je još 1534.[3][4][9]

Njegova majka Ekaterina Petrovna Karamzina (rođena Pazuhina) takođe je poticala iz ruske plemićke porodice srednjeg materijalnog stanja. Plemići su postali 1620. godine kada je Ivan Demidovič Pazuhin, dugogodišnji oficir, dobio zemlju i titulu za svoju službu tokom Poljsko-ruskog rata. Njegova dva sina su osnovala dve porodične grane: jednu u Kostromi i jednu u Simbirsku kojoj je pripadala Ekaterina Karamzina.[10][11] Njen otac Petar Pazuhin takođe je napravio istaknutu vojnu karijeru i od Praporščika je otišao do pukovnika; služio je u Simbirskom pešadijskom puku od 1733. godine. Prema porodičnoj legendi, dinastiju je osnovao Fjodor Pazuh iz litvanske slahte koji je napustio Mscislav 1496. godine da bi služio pod vođstvom Ivana III od Rusije.[12] Ekaterina Petrovna je rođena između 1730. i 1735. godine, a umrla je 1769. kada je Nikolaj imao samo više od 2 godine. 1770. Mihail Karamzin se po drugi put oženio Evdokijom Gavrilovnom Dmitrijevom (1724—1783) koja je postala Nikolajeva maćeha. Imao je troje braće i sestara — Vasilija, Fjodora i Jekaterinu — i dvoje braće i dve polusestre.[3][7]

Školovao se u Moskvi, u privatnoj švajcarsko-nemačkoj školi, a zatim je neko vreme proveo u Petrogradu, krećući se u književnim krugovima i prevodeći eseje na ruski. 1789. proputovao je Nemačku, Francusku, Švajcarsku i Englesku: po povratku, objavio je Pisma ruskog putnika (po uzoru na tada popularno Sentimentalno putovanje kroz Francusku i Italiju od Lorensa Sterna), koja su doživela veliki uspeh, i počeo je da uređuje književni časopis Moskovske Novine. U tom listu objavio je pripovetke Bedna Liza i Natalija, bojarska kći (1792), koje su upoznale ruske čitaoce sa sentimentalizmom i proslavile ga kao pisca, a kasnije i Ilja Muromec, sa temom iz ruske narodne pesme.

Karamzin je zaslužan za to što je uveo slovo E/e u rusko pismo nešto posle 1795. godine, zamenivši zastareli oblik koji je postojao po uzoru na postojeće slovo U /u.[13] Upotreba tog oblika je generalno zastarela, obično se pojavljuje samo kao E/e u knjigama osim u rečnicima i bukvarima za ruske đake.[14][15]

Pored originalnih dela, Karamzin je objavljivao i ruske prevode najpoznatijih antičkih i savremenih pisaca, dajući svojim stilom i primerom doprinos stvaranju ruskog književnog jezika u vreme kada je francuski bio omiljeni jezik obrazovanih ljudi u Rusiji. 1803. započeo je svoju Istoriju ruske države u 12 knjiga, koja mu je donela pažnju i pokroviteljstvo samog cara Aleksandra I (kome je pisac lično čitao sve dovršene knjige): do smrti 1826. dovršio je samo 11 knjiga, stigavši do krunisanja Mihajla Romanova 1613.[2]

U 2016. godini, povodom 250. rođendana pisca, Centralna banka Rusije izdala je srebrni novčić vrednosti 2 rublje u seriji „Istaknuti ljudi Rusije“: N.M. Karamzin, pisac.[16]

Izdate su dve prigodne marke sa likom N. M. Karamzina: 1991.[17] u SSSR- u kao deo serije marki Ruski istoričari, nominalne vrednosti 10 ruskih kopejki, i 2016.[18] kao deo serije marki Istaknuti ruski istoričari,[19] nominalna vrednost od 25 ruskih rubalja.

Lingvista i filolog[uredi | uredi izvor]

Karamzin je zaslužan za to što je slovo Ë/ë uveo u rusko pismo nešto posle 1795. Pre toga je korišćeno jednostavno E/e, mada je postojao i redak oblik po uzoru na postojeće slovo Ю/ю.[20] Treba imati na umu da Ë/ë nije obavezno slovo, a jednostavno E/e se i dalje često koristi u drugim knjigama osim u rečnicima i bukvarima za školarce.[21][22]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Proza[uredi | uredi izvor]

Fikcija[uredi | uredi izvor]

  • Evgenyi i Yuliya (rus. Евгений и Юлия), English translation: Evgeniy and Julia (1789)
  • Bednaya Liza (rus. Бедная Лиза), English translation: Poor Liza (1792)
  • Natalya, boyarskaya doch (rus. Наталья, боярская дочь), English translation: Natalya the Boyar's Daughter (1792)
  • Prekrasnaia tsarevna i schastlivyi karla (rus. Прекрасная царевна и счастливый карла), English translation: The Beautiful Princess and the Happy Dwarf (1792)
  • Ostrov Borngolm (rus. Остров Борнгольм), English translation: Island of Bornholm (1793)
  • Afinskaya zhizn (rus. Афинская жизнь), English translation: Athenian Life (1794)
  • Melodor k Filaletu (rus. Мелодор к Филалету), English translation: Melodor to Filalet (1794; paired with a sequel, Filalet to Melodor)
  • Yuliya (rus. Юлия), English translation: Julia (1796)
  • Marfa-posadnitsa (rus. Марфа-посадница), English translation: Martha the Mayoress (1802)
  • Moya ispoved (rus. Моя исповедь), English translation: My Confession (1802)
  • Chuvstvitelnyi i kholodnyi (rus. Чувствительный и холодный), English translation: The Sensitive and the Cold (1803)
  • Rytsar nashego vremeni (rus. Рыцарь нашего времени), English translation: A Knight of Our Times (1803)

Nefikcija[uredi | uredi izvor]

  • Pisma russkogo puteshestvennika (rus. Письма русского путешественника), English translation: Letters of a Russian Traveler (1791–92)
  • Zapiska o drevney i novoy Rossii (rus. Записка о древней и новой России), English translation: Memoir on Ancient and Modern Russia (1811)
  • Istoriya gosudarstva Rossiyskogo (rus. История государства Российского), English translation: History of the Russian State (1816–26)

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Poetry (rus. Поэзия), 1787
  • Darovaniya (rus. Дарования), English translation: Gifts (1796)
  • Solovey (rus. Соловей), English translation: Nightingale (1796)
  • Protey, ili Nesoglasiya stikhotvortsa (rus. Протей, или Несогласия стихотворца), English translation: Proteus, or Inconsistencies of a Poet (1798)
  • Ego imperatorskomu velichestvu Alexandru I, samoderzhtsu vserossiyskomu, na vosshestvie ego na prestol (rus. Его императорскому величеству Александру I, самодержцу всероссийскому, на восшествие его на престол, English translation: To His Imperial Highness Alexander I, All-Russian Autocrat, on the Occasion of His Rise to the Throne (1801)
  • Gimn gluptsam (rus. Гимн глупцам), English translation: Hymn to the Fools (1802)
  • K Emilii (rus. К Эмилии), English translation: To Emilie (1802)
  • K dobrodeteli (rus. К добродетели), English translation: To Virtue (1802)
  • Osvobozhdenie Evropy i slava Alexandra I (rus. Освобождение Европы и слава Александра I), English translation: The Freeing of Europe and the Glory of Alexander I (1814)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mikhail Pogodin (1866). Nikolai Mikhailovich Karamzin. Based on Writings, Letters and Opinions. — Moscow: A. I. Mamontov Publishing, p. 1-3
  2. ^ a b Albert Starchevsky (1849). Nikolai Mikhailovich Karamzin. — Saint Petersgurg: Karl Kray Publishing, p. 7—10
  3. ^ a b v Mikhail Pogodin (1866). Nikolai Mikhailovich Karamzin. Based on Writings, Letters and Opinions. — Moscow: A. I. Mamontov Publishing, p. 1-3
  4. ^ a b Albert Starchevsky (1849). Nikolai Mikhailovich Karamzin. — Saint Petersgurg: Karl Kray Publishing, p. 7—10
  5. ^ Maria Andrianova. Where Was Karamzin Born? article by Komsomolskaya Pravda — Ulyanovsk, 14 April 2015 (in Russian)
  6. ^ The Karamzins article from the Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary, 1890–1907 (in Russian)
  7. ^ a b Vitold Rummel, Vladimir Golubtsov (1886). Genealogical Collection of Russian Noble Families in 2 Volumes. Volume 1. — Saint Petersburg: A. S. Suvorin Publishing House, p. 363-367
  8. ^ Chapter 18. The Aksakov (Oksakov) family from the Velvet Book, p. 181 (in Russian)
  9. ^ Karamzin coat of arms by All-Russian Armorials of Noble Houses of the Russian Empire. Part 5, 22 October 1800 (in Russian)
  10. ^ The Pazukhins article from the Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary, 1890–1907 (in Russian)
  11. ^ Pazukhin coat of arms by All-Russian Armorials of Noble Houses of the Russian Empire. Part 9, 5 August 1816 (in Russian)
  12. ^ Pazukhin A. A. (1914). The Pazukhins Genealogy and Genealogical Materials from the Pazukhin Archive Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. jun 2022). — Saint Petersburg: Imperial Nicholas Military Academy Publishing, p. 3-11 (Russian pdf at the Scientific Library of the Ulyanovsk Oblast website)
  13. ^ Hans Jensen, Sign, Symbol and Script (London: George Allen and Unwin Ltd, 1970), p. 499
  14. ^ Esьkova, N. (2000). „PRO BUKVU Ё”. Nauka i Zhizn (4). 
  15. ^ Esьkova, N. (2008). „I EЩЁ RAZ O BUKVE Ё”. Nauka i Zhizn (7). 
  16. ^ „2 Rubles (250th Anniversary of the Writer N.M. Karamzin's Birth)” (na jeziku: engleski). Colnect. Pristupljeno 2019-12-29. 
  17. ^ „Russian historian N. M. Karamzin” (na jeziku: engleski). Colnect. Pristupljeno 2019-12-29. 
  18. ^ „250th Anniversary of Birth of Nikolai M. Karamzin” (na jeziku: engleski). Colnect. Pristupljeno 2019-12-29. 
  19. ^ „175 years since the birth of V.O. Kliuchevskoi (1841-1911), historian, 250 years since the birth of N.M. Karamzin(1766−1826),writer, historian” (na jeziku: engleski). Colnect. Pristupljeno 2019-12-29. 
  20. ^ Hans Jensen, Sign, Symbol and Script (London: George Allen and Unwin Ltd, 1970), p. 499
  21. ^ Esьkova, N. (2000). „PRO BUKVU Ё”. Nauka i Zhizn (4). 
  22. ^ Esьkova, N. (2008). „I EЩЁ RAZ O BUKVE Ё”. Nauka i Zhizn (7). 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  •  Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Karamzin, Nikolai Mikhailovich”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески). 15 (11 изд.). Cambridge University Press. стр. 676. 
  • Anderson, Roger B. N.M. Karamzin's Prose: The Teller and the Tale. Houston: Cordovan Press, 1974.
  • Black, J.L. Nicholas Karamzin and Russian Society in the Nineteenth Century: A Study in Russian Political and Historical Thought. Toronto: University of Toronto Press, 1975 (hardcover, ISBN 0-8020-5335-1).
  • Cross, A.G. N.M. Karamzin: A Study of His Literary Career, 1783–1803. Carbondale, IL: Southern Illinois University Press, 1971 (ISBN 0-8093-0452-X).
  • Essays on Karamzin: Russian Man-of-Letters, Political Thinker, Historian, 1766–1826 (Slavistic Printings and Reprintings; 309). Edited by J.L. Black. The Hague; Paris: Mouton, 1975.
  • Grudzinska Gross, Irena. "The Tangled Tradition: Custine, Herberstein, Karamzin, and the Critique of Russia", Slavic Review, Vol. 50, No. 4. (Winter, 1991), pp. 989–998.
  • [Karamzin, N.M.] Selected Prose of N.M. Karamzin. Trans. and Intr. by Henry M. Nebel, Jr. Evanston, IL: Northwestern University Press, 1969.
  • Nebel, Henry M., Jr. N.M. Karamzin: A Russian Sentimentalist. The Hague: Mouton & Co., 1967.
  • Pipes, Richard. Karamzin's Memoir on Ancient and Modern Russia: A Translation and Analysis (Russian Research Center Studies; 33). Cambridge, MA: Harvard University Press, 1959.
  • Fraanje, Maarten. Nikolai Karamzin and Christian Heinrich Spiess: "Poor Liza" in the Context of the Eighteenth-Century German Suicide Story. Study Group on Eighteenth-Century Russia Newsletter Volume 27 (1999).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Nikolaj Karamzin na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Николај_Карамзин&oldid=27676381”