Nikola Milojević (glumac)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Milojević
Lični podaci
Datum rođenja(1976-12-15)15. decembar 1976.(47 god.)
Mesto rođenjaKragujevac, SFR Jugoslavija
Zanimanjeglumac
Zvanični veb-sajt
joakimvujic.com
Veza do IMDb-a

Nikola Milojević (Kragujevac, 1976) srpski je pozorišni, filmski i TV glumac, pesnik i dramski pisac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. decembra 1976. godine u Kragujevcu. Glumom počeo da se bavi kao član Akademskog pozorišta SKC-a u Kragujevcu. Diplomirao glumu na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu u klasi Petra Zeca. Član je glumačkog ansambla Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu od 2003. godine.[1]

Uloge u Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu[uredi | uredi izvor]

  • Markiz Maskarij (Molijer, Smešne precioze)
  • Romeo (V. Šekspir, Romeo i Julija)
  • Lari (L. Vilson, Zapali me)M
  • Mladić, Rodion i Blizanac (L. Andrejev/A. Červinski/S. Beket, Rekvijem)
  • Maks (E. fon Horvat, Kod lepog izgleda)
  • Srednji (S. Mrožek, Na pučini)
  • Vanjek (V. Havel, Audijencija)
  • Drugi Jovan (Đ. Milosavljević, Kontumac ili Berman i Jelena)
  • Arlekino/Mačak/Razbojnik 1/Nevaljalac 1 (K. Kolodi, Pinokio)
  • Batić (J. S. Popović, Laža i paralaža)
  • Plavi (P. Mihajlović, Pisati skalpelom)
  • Stefan Dilber (R. Dorić, Čudo po Joakimu)
  • Petar Isaković (M. Crnjanski, Seobe)
  • Dr Stejić (D. Popović, Konak u Kragujevcu)
  • Ninković (B. Nušić, Gospođa ministarka)
  • Džeger (M. Flajser, Pioniri u Ingolštatu)
  • Daglas i Čovek sa kapuljačom (H. Pinter/H. Miler/Platon, Klub Novi svetski poredak)
  • Piter (po E. Olbiju, Yahoo)
  • Stranac Hans Kristijan Andersen (Đ. Milosavljević, Đavo i mala gospođa)
  • Mustafa (N. Bradić, Noć u kafani Titanik)
  • Barmen (R. Bin, Jedan čovek, dvojica gazda)
  • Porotnik 10 (R. Rouz, Dvanaestorica gnevnih ljudi, koprodukcija sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice i Kazalištem Virovitica)
  • Trta (S. Sinkler i E. Mekarten, Do gole kože)
  • Goran Majstorović Lepi Goga (R. Vasić, Hladnjača za sladoled)
  • Gospodin Gilmer (H. Li, Ubiti pticu rugalicu)
  • Lazar Petrović (G. Marković, Zeleni zraci)
  • Dankan (K. Ludvig, Prevaranti u suknji)
  • Dejan (N. Bradić, Princip superstar – Mesečari)
  • Rober (M. Kamoleti, Pidžama za šestoro, koprodukcija sa Kraljevačkim pozorištem)
  • Lisander (V. Šekspir, San letnje noći)
  • Mišić (J. S. Popović, Kir Janja)
  • Vektor (D. Petrović, Džast merid)
  • Šef, Profesor 1, Konobar, Bledunjavi 1 i Glumac 2 (P. Mihajlović, Dvesta)
  • Lord Štuford (J. Vujić, Negri)
  • Pile (V. Stojanović, Voćni dan)
  • Provodadžija (J. S. Popović, Ženidba i udadba)
  • Džon Smit (R. Kuni, Briši od svoje žene)

Uloge u drugim medijima[uredi | uredi izvor]

Učestvovao je u poemama Usta svetilišta B. Horvata, Između neba i zemlje V. Stevanovića, Igre brojeva M. Demića i Izrešetane duše V. Andonovskog na Velikom školskom času u Šumaricama. Učestvovao je u TV serijama Moj rođak sa sela i Montevideo, Bog te video!, dokumentarno-igranim TV filmovima Crna Zora i Doba Dunđerskih i igranom filmu Montevideo, vidimo se!.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je Godišnjih nagrada Knjaževsko-srpskog teatra 2007. i 2020. godine i Pohvale Knjaževsko-srpskog teatra 2011. godine. Udruženje dramskih pisaca Srbije iz Beograda dodelilo mu je Nagradu "Branislav Nušić" za 2016. godinu za dramski tekst Na tragu[2][3][4] (praizvedba teksta u režiji Nenada Gvozdenovića odigrana je u Beogradskom dramskom pozorištu 2018. godine)[5]. Na Festivalu prvoizvedenih predstava u Aleksincu nagrađen je kao glumac večeri za ulogu Lorda Štuforda u predstavi Negri 2019. godine.

Književnost[uredi | uredi izvor]

Prevodi sa poljskog jezika (Pastuševski, Vojaček, Galčinjski, Asnik, Cezari Bušman). Preveo na srpski jezik dva pozorišna komada Jaroslave Pulinovič Natašino maštanje i Ja sam pobedila. Objavio je dve zbirke poezije: Poslednje igre slepih (Nova svetlost, Kragujevac, 1995)[6] i Noćna istorija (SKC, Kragujevac, 2000)[7].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Glumački ansambl”. Knjaževsko-srpski teatar. Pristupljeno 2021-03-26. 
  2. ^ „Nikola Milojević: Nagrada „Branislav Nušić” za dramu „Na tragu. Kultura - Nikola Milojević: Nagrada „Branislav Nušić” za dramu „Na tragu” - Vesti iz Kragujevca i Šumadije - Pressek.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-30. 
  3. ^ „Nikola Milojevic”. KULTURA - Kragujevačke novine (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-30. 
  4. ^ Kartalović, Brane. „Nema mesta za slabe, zar ne”. Politika Online. Pristupljeno 2020-11-30. 
  5. ^ K, Piše: M. „Nova predstava „Na tragu“ u BDP-u”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-29. 
  6. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Poslednje igre slepih :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 12. 05. 2021. g. Pristupljeno 2020-11-29. 
  7. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Noćna istorija :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 12. 05. 2021. g. Pristupljeno 2020-11-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]