Nikolo Tomazeo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikolo Tomazeo
Lični podaci
Datum rođenja(1802-10-09)9. oktobar 1802.
Mjesto rođenjaŠibenik, Habzburška monarhija
Datum smrti1. maj 1874.(1874-05-01) (71 god.)
Mjesto smrtiFirenca, Kraljevina Italija

Nikolo Tomazeo (ital. Niccolò Tommaseo) (Šibenik, 9. oktobar 1802Firenca, 1. maj 1874) bio je italijanski književnik, političar i nacionalista. Jedno vrijeme se smatrao pripadnikom srpskog naroda.

Nikolo Tomazeo je rođen 27. septembra 1802. godine u Šibeniku, od roditelja Jeronima i Katarine. Školovao se u svom rodnom mestu, a u Padovi je je studirao pravo. U Padovi se potom studija počeo baviti novinarstvom, ali se kasnije često selio. Jedan period je proveo u Veneciji, ali je zbog političkih razloga morao da ode u Francusku i na Korziku. Kasnije se vratio u Veneciju, gde je kao borac za slobodu bio uhapšen, ali ga je narod oslobodio iz tamnice. Iako je po svom političkom uverenju bio republikanac, Tomazeo je podržavao ujedinjenje Italije pod Savojskom dinastijom. Preminuo je 1. maja 1874. godine u Firenci. Njegovom pogrebu je prisustvovao i italijanski kralj, a u Veneciji i Šibeniku su u njegovu čast bili podignuti spomenici.[1]

Dr Lazar Tomanović je zapisao da je u okolini Šibenika narod govorio srpskim jezikom, a u gradu Šibeniku je vladao italijanski jezik i tu je bila inteligencija, kao po svim primorskim gradovima.[2] Tako se Tomazeo upoznao sa mladim Spiridonom Popovićem, koji ga je naučio da čita i piše ćirilicom. Tomazeo je kasnije iz blagodarnosti prema svome učitelju, Popoviću posvetio napisane Iskrice. Kao velikan u italijanskoj književnosti, Tomazeo je prevodio srpske narodne pjesme. Tu se on oduševio srpskim jezikom, tako da je njemu posvetio svoje Filosofske studije i na osnovu pojedinih riječi i izreka proglasio je srpski narod najizabranijim u Evropi po nježnom osjećanju.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gavrilović, Andra, ur. (1901). Znameniti Srbi XIX. veka, godina I. Zagreb: Srpska štamparija. str. 32. 
  2. ^ Tomanović 2018, str. 517.
  3. ^ Tomanović 2018, str. 518.

Literatura[uredi | uredi izvor]