Nikomed III

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikomed III
Lični podaci
Datum rođenja2. vek p. n. e.
Porodica
PotomstvoNikomed IV
RoditeljiNikomed II
PrethodnikNikomed II
NaslednikNikomed IV

Nikomed III od Bitinije ili Nikomed III Euerget (grč. Νικομήδης Εὐεργέτης, je bio kralj Bitinije u periodu od 127. -- 94. p. n. e.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin kralja Nikomeda II. Nastavio je očev savez i vazalni odnos sa Rimskim carstvom . Kada je Gaj Marije tražio da mu pošalje vojsku kao pomoć u ratu sa Kimbrima odbio je sa opravdanjem da su svi slobodni građani Bitinije završili u dužničkom ropstvu zbog pohlepnih rimskih sakupljača poreza publikana. Rimski Senat je nakon toga zabranio prodaju u ropstvo slobodnih građana rimskih saveznika.[1]

U periodu od 108.-104. p. n. e. ušao je u savez sa kraljem Mitridatom VI od Ponta , kraljem Pontskog kraljevstva napao na Paflagoniju. Nakon osvajanja Pafalgoniju su podelili.

U Kapadokiji je vladao kralj Arijarat VI, oženjen Mitridatovom sestrom Laodikaom. Mitridat je uspeo da ga otruje i od 116. p. n. e. Laodika je vladala kao regent u ime svojih maloletnih sinova. Nikomed III je 102. p. n. e. izvršio invaziju na Kapadokiju i onda se oženio Laodikom da bi zajedno vladali. Međutim ponovo se umešao Mitridat VI, koji je sa vojskom upao u Kapadokiju, i prisilio Laodiku i Nikomeda da napuste Kapadokiju.[2].

Mitridat VI od Ponta je pokušao da vlada pomoću svoga nećaka Arijarata VII, ali kada se Arijarat nije pokazao kooperativan ubio ga je i na tron je postavio svoga maloletnoga sina, dajući mu ime Arijarat IX. U Kapadokiji je oko 97. p. n. e. izbila pobuna protiv marionetske vlasti, a Nikomed III je naredne godine poslao vojsku u Kapadokiju sa ciljem da na tron postavi Arijarata VIII, mlađega brata od Arijarata VII, ali Mitridat ugušio pobunu.

Nikomeda III od Bitinije je nasledio sin Nikomed IV Filopator.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „O. L. Gabelko. str. 9–10”. Arhivirano iz originala 16. 03. 2011. g. Pristupljeno 24. 09. 2015. 
  2. ^ Martin Schottky: Nikomedes 5. In: Der Neue Pauly (DNP). Band 8, Metzler. . Stuttgart. 2000. pp. 932. ISBN 978-3-476-01478-8. 
  3. ^ McGing 1986, str. 143.

Literatura[uredi | uredi izvor]