Nikša Stipčević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikša Stipčević
Lični podaci
Datum rođenja(1929-08-14)14. avgust 1929.
Mesto rođenjaSplit, Kraljevina SHS
Datum smrti12. jun 2011.(2011-06-12) (81 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Nikša Stipčević (Split, 14. avgust 1929Beograd, 12. jun 2011) bio je srpski istoričar književnosti, profesor univerziteta, redovni član SANU i predsednik upravnog odbora RTS.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Njegov otac Niko Stipčević bio je profesor i načelnik Opšteg odeljenja Ministarstva prosvete Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Osnovnu školu završio je u Splitu a Drugu mušku gimnaziju u Beogradu 1948. godine. Upisao se na Romansku grupu Filozofskog fakulteta 1948. godine, a diplomirao je 14. februara 1953. godine (italijanski jezik i književnost, pod „V“ – francuski jezik i književnost).

Od 1953. godine radio je u Institutu za srpski jezik SAN (Odsek za eksperimentalnu fonetiku). Iste godine zaposlio se i kao asistent za italijanski jezik na Katedri za romanske jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Radio je kao lektor za srpskohrvatski jezik na Sorboni od 1959. do 1961. Doktorsku disertaciju „Književni pogledi Antonija Gramšija“ odbranio je 1965. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu. Izabran je za redovnog profesora 28. decembra 1976. godine.

Za dopisnog člana SANU izabran je 15. decembra 1983. godine, a za redovnog 27. oktobra 1994. godine.

Dobio je sledeće nagrade: Sedmojulska (1990), Nagrada za kulturu govora „Petar Kočić“ (1994).

Predsednik Republike Italije odlikovao ga je ordenom Cavalliere Ufficiale dell'Ordine al Merito della Repubblica Italiana (25. marta 1971), a 15. oktobra 1979. ordenom Commendatore dell'Ordine al Merito della Repubblica Italiana.

Funkcije, članstva i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Dekan Filološkog fakulteta u dva mandata: 1987-1989, 1989-1991. godine.
  • Specijalni izaslanik Predsednika SRJ Dobrice Ćosića u Rimu: avgust 1992 – maj 1993.
  • Član “Società dalmata di Storia Patria” u Rimu.
  • Inostrani član “Deputazione di Storia patria per la Venezia Giulia”.
  • Član Upravnog odbora Matice srpske i potpredsednik od 1999. godine.
  • Stalni član–saradnik Matice srpske.
  • Član i predsednik Odbora za kritička izdanja SANU.
  • Predsednik Društva „Dante Aligijeri“ – Beograd.
  • Direktor Biblioteke SANU od septembra 1991. godine.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Italijansko–srpskohrvatski rečnik (Novi Sad, 1959)
  • Književni pogledi Antonija Gramšija (Beograd, 1967)
  • Gramsci e i problemi letterari (Milan, 1968)
  • Dizionario italiano serbocroato e serbocroato italiano (Bolonja, 1969)
  • Osnovi italijanskog jezika (sa Eriom Frankijem; Beograd, 1971)
  • Italijanske i druge teme (Novi Sad, 1976)
  • Usmeno (Beograd, 1996)
  • Učitavanja (Beograd, 1999)
  • Poređenja (Beograd, 2000)
  • Kritičke i druge minijature (Novi Sad, 2002)
  • Zadruga i njeni pisci (sa Svetlanom Stipčević; Beograd, 2004)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]