Niobidi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abraham Bloemaert (1566-1655) Smrt Niobida.

Niobidi su u grčkoj mitologiji bila deca tebanskog kralja Amfiona i njegove supruge Niobe. Nioba je svojim uvredama izazvala bes Letine dece, Apolona i Artemide, koji su strelama gađali njenu decu, što zapravo znači da je kraljevsku kuću pogodila kuga.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Amfion i Nioba kao osnivači nove kraljevske porodice su imali mnogo dece, ali se njihov broj prema raznim autorima razlikuje. Prema nekim autorima, dece je bilo dvadeset, prema drugima četrnaest, dvanaest ili deset. Navodi se da ih je bilo i svega petoro; dva dečaka i tri devojčice. Najčešće, polovina tog broja su muškog, a polovina ženskog pola. Bez obzira na broj, Nioba je opisana kao ponosna majka, uz svu moć i raskoš koje je imala, ali i ponosna supruga na svog muža koji je imao i magične moći i mogao je da učini da se kamenje ređa samo od sebe i tako nastaju bedemi i to samo svirajući na liri. Međutim, uz moć, nekako se uklapala njena drskost i nesreća koja ju je zadesila je utoliko veća, kako je sve to njeno blagostanje uništeno. Nioba se naime čudila kako je moguće da se ljudi klanjaju bogovima, čija moć nije vidljiva, umesto da se klanjaju njenoj moći koja je vrlo opipljiva. Zbog toga je smatrala da je dobro da se uvedu reforme u verske obrede i zakone i da njeni podanici imaju više prizemnije razloge obožavanja, pa je u Letinom hramu, prema OvidijevimMetamorfozama“, izjavila da je ludo više voleti bogove o kojima su ljudi samo slušali, nego one koje mogu i videti. Potom je prikazala svoje porodično stablo, te objasnila da se u njenoj palati nalazi pravo izobilje, da je njena lepota poput božije i da kakve god priče postojale o boginji Leti, one se ne mogu porediti sa njenom ličnom biografijom. Letu je uvredila i time što je rekla da za razliku od nje, koja ima svega dvoje dece, Nioba ima mnogo više. Ni to Niobi nije bilo dovoljno, već je uvredila i Letinu decu. Za Artemidu je rekla da je devojka u muškim odorama, dok je dugokosi Apolon nosio ženski ogrtač. Kako bi podsetila vernike da njene reči imaju težinu, pozvala se na vlast koju je imala, naredila im da skinu lovorove vence sa glave i da napuste hram. Svi oni koji su bili u veri iskreni, napustili su hram bez reči, plašeći se odmazde i verske netolerancije, ali svoje mišljenje nisu promenili.[2]

Tebanci su verovali da ovo bogohuljenje mogu kazniti samo bogovi, ne i oni sami, jer koliko god mudri i pobožni bili, nisu mogli dovoljno da poznaju bogove, njihove načine delovanja i volju. Čak su smatrali da je pretenciozno verovati da smrtnici mogu biti od bilo kakve pomoći bogovima, pa tako i sačuvati njihov ugled. Zato, nisu se pobunili protiv svoje kraljice, a ni susedni vladari se nisu odvažili da objave rat ovoj zemlji niti da ucene Niobinu glavu. Dužnosti da kazne Niobu su se prihvatili Apolon i Artemida.[3] Oni su ispaljivali strele na Niobinu decu tokom devet dana i oni su padali mrtvi jedno za drugim, ležeći u bazenu krvi, jer ko god je pokušao da ih sahrani, Zevs bi ga pretvorio u kamen. Tek deseti dan, bogovi su ih sahranili i Nioba, izmučena od tuge, tek tada je mogla ponovo da jede.[4] Prema nekim izvorima, najpre su stradali njeni sinovi ispred tebanskih bedema, ali je najmlađi zamolio bogove da ga poštede. Oni bi to i učinili, ali je strela koju je odapeo Apolon već bila stigla do mladićevog srca i nije mogao da je zaustavi. Kada je saznala za ovo, Nioba je sa kćerkama izašla pred tebanske zidine i dalje prkoseći Leti. Uzviknula je da ona čak i u ovoj nesreći nadmašuje boginju u njenoj sreći. Nakon toga su poletele nove strele i poubijale njene kćerke. Nioba je pokušala da zaštiti najmlađu koja je pojurila u njeno naručje i zamolila bogove da joj poštede makar nju. Molba joj nije uslišena i devojka je umrla zaklonjena tek Niobinom haljinom.[5] Ona je nakon smrti svoje dece napustila Tebu i otišla kod svog oca na brdo Sipil, gde ju je Apolon pretvorio u stenu ili se okamenila od bola, pa ju je tamo preneo vihor. Prema verovanju iz njenih okamenjenih očiju i dalje teku suze. Na neke je to ostavilo toliki utisak, da je svrstavaju u božanstva.[6]

Prema nekim izvorima, ovaj masakr su preživeli Amikle i Hlorida. Hlorodin sin, Nestor, čak je nagrađen neuobičajeno dugim životom, kojim ga je darovao Apolon, jer je želeo na neki način da vrati sve te godine života koje je oduzeo ovim mladim ljudima. Ipak, u HomerovojIlijadi“, Ahilove reči upućene Prijamu ukazuju da ipak niko nije preživeo.[7]

Spisak Niobida[uredi | uredi izvor]

Sledi spisak Niobida prema Apolodoru, Higinu i Ovidiju[8]:

Apolodor Higin Ovidije
Agenor
Alfenor
Arhenor
Astikratija Astikratija
Astinoma
Astioha
Damasihton Damasihton Damasihton
Eudoksa
Eupinit Eupinit
Ilionej
Ismen Ismen Ismen
Kleodoksa Kleodoksa
Neera Neera
Ogigija Ogigija
Pelopija
Sipil Sipil Sipil
Tantal Tantal Tantal
Tera
Fedim Fedim Fedim
Ftija Ftija
Filomaha
Hijant
Hlorida

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  2. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); The NIOBIDS
  3. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); Gods, not men, punish Niobe 2's insults
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); Death of the NIOBIDS
  5. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); Eternal mourning
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); Survivors
  8. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: NIOBIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. novembar 2010); Names of the NIOBIDS

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]