Nijepor N.21

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nijepor N.21
Nijepor N.21
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Dužina5,80
Razmah krila8,03
Visina2,40
Površina krila14,70
Prazan370
Normalna poletna545
Klipno-elisni motor1 Le Rhone 9c
Brzina krstarenja132 km/h
Maks. brzina na Hopt150 km/h
Plafon leta5250 m

Nijepor N.21 (franc. Nieuport N.21) je francuski lovački avion koji je proizvodila firma Nijepor (franc. Nieuport). Prvi let aviona je izvršen 1916. godine. [1]

Najveća brzina aviona pri horizontalnom letu je iznosila 150 km/h. Raspon krila aviona je bio 8,03 metara, a dužina trupa 5,80 metara. Prazan avion je imao masu od 370 kilograma. Normalna poletna masa iznosila je oko 545 kilograma. Bio je naoružan jednim mitraljezom kalibra 7,7 milimetara Vikers ili Luis. [1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Gustav Delage je 1916. godine projektovao avion Nijepor 21 koji je zamišljen kao lovac velikog dometa. Avion je za osnovu imao avion Nijepor 17, opremljen je slabijim motorom le Rhone 9C, kapotaža motora je bila u obliku potkovice kao kod modela Nijepor 11, a bio je naoružan jednim mitraljezom Levis iznad gornjeg krila.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Nijepor 10 je dvokrilni jednosedi avion potpuno drvene konstrukcije. Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, prednji deo presvučen limom, serdnji deo drvenom lepenkom a repni deo trupa presvučen platnom. Bio je opremljen rotativnim motorom Le Rhone 9C snage 59 kW. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Donje krilo je bilo duplo uže i nešto kraće od gornjeg krila. Krila su bila poravnata po zadnjoj ivici a između sebe su bila povezana drvenim upornicama u obliku latiničnog slova V. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Krajevi krila su bili skoro ravno odsečeni. Konstrukcija repnih krila i vertikalni stabilizator su bili napravljeni od drveta presvučeni platnom.

Stajni organ je bio klasičan fiksan sa osovinom a na repnom delu se nalazila elastična drljača.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Nijepor N.21
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1
Kalibar 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Korisnici[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Nijepor 21 je kratko vreme služio kao lovac na prvoj liniji Zapadnog fronta zbog nedostatka snage je povučen i služio je za obuku i trenažu pilota. Nijepor 21s je prodat SAD i Carskoj Rusiji kao avion za obuku. Carskoj Rusiji je prodata licenca pa se ovaj avion proizvodio u zavodu Duks. Nijepor 21 se u Rusiji koristio i za vreme Socijalističke revolucije a koristile su ga obe strane (Crvena i Bela). Mali broj njih se koristi u ranom posleratnom periodu kao vojni avioni, uključujući i Finsko vazduhoplovstvo koje je zarobilo jedan ruski avion u Tampereu 1918. koji je korišćen do 1923. godine, Francuska mornarica koristi jedan primerak za ispitivanje nosača aviona 1919. i 1920. godine. Posle rata ovaj avion je našao civilnu upotrebu, najčešće kao poštanski avion.

Korišćenje aviona Nijepor 21 u Kraljevini Srbiji[uredi | uredi izvor]

Na Solunskom frontu ovaj avion je bio standardni lovac u vazduhoplovstvu Istočne vojske i Srpskoj Avijatici. Tokom 1916. i 1917. ovim avionom su bile opremljene eskadrile No 87 i No 91, kasnije preimenovane u eskadrile No 387 i No 391. U Srpskoj Aviatici bila su dva aviona ovog tipa. Na njima su leteli piloti Branko Vukosavljević, Siniša Stefanović i Fridrih Rot. Na ovom avionu je 19. maja 1917. godine poginuo pilot Fridrih Rot student mašinstva, prilikom izvođenja akrobacija na aerodromu Vertekop.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Nieuport N.21” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi. Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Wiesbaden: Falken-Verlag E. Sicker. 1976. ISBN 978-3-8068-0391-4.
  • O. Petrović; N.Đokić, Avioni i baloni Kraljevine Srbije. Srpska avijatika 1912- Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva, Beograd, 1993. 1918. ISBN 978-86-901403-1-2.
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić.
  • Janić Č, Petrović O, Short History of Aviation in Serbia, Beograd, Aerokomunikacije. 2011. ISBN 978-86-913973-2-6.
  • Boris Ciglić, Krila Srbije Vazduhoplovna komanda i avijatika srpske vojske, Beograd, 2009. Infinitas. ISBN 978-86-6045-005-2.
  • Ilustrovana Enciklopedija Vazduhoplovstva, Začetci avijacije - Kralj brzine, Beograd V.Karadžić, SL. 1988. ISBN 978-86-307-0087-3.
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]