Novaja Ladoga

Koordinate: 60° 06′ S; 32° 18′ I / 60.1° S; 32.3° I / 60.1; 32.3
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Novaja Ladoga
Новая Ладога
Novoladoška crkva Svetog Jovana Bogoslova
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonVolhovski rejon
Osnovan1704.
Status grada1704.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.8.800
Geografske karakteristike
Koordinate60° 06′ S; 32° 18′ I / 60.1° S; 32.3° I / 60.1; 32.3
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina15 m
Novaja Ladoga na karti Rusije
Novaja Ladoga
Novaja Ladoga
Novaja Ladoga na karti Rusije
Novaja Ladoga na karti Lenjingradske oblasti
Novaja Ladoga
Novaja Ladoga
Novaja Ladoga na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj187450, 187453
Pozivni broj(+7) 81363
Registarska oznaka47
OKATO kod41 209 504
OKTMO kod41 609 104 001
Veb-sajt
new-ladoga-adm.ru/

Novaja Ladoga (rus. Новая Ладога) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u istočnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Volhovskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u gradu je živelo 8.800 stanovnika. Naselje ima administrativni status grada od 1704. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Novaja Ladoga nalazi se u severnom delu Lenjingradske oblasti, i leži na levoj obali reke Volhov, na mestu gde se ona uliva u jezero Ladogu. Gradsko središte nalazi se na malom poluostrvu koje lokalni stanovnici nazivaju Medvedec, a koje je sa severa i zapada omeđeno starim Petrovim kanalom i na istoku rekom Volhov.

Sam grad se nalazi na oko 138 kilometara istočno od Sankt Peterburga, odnosno 26 kilometara severno od rejonskog centra Volhova. Sedište grada nalazi se na nadmorskoj visini od 15 m.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krajem XIV ili početkom XV veka na mestu današnjeg grada podignut je Nikoljsko-Medvedski manastir (rus. Никольско-Медведский мушки монастырь). Manastir oko kog se ubrzo razvilo manje selo nalazio se na oko 15 kilometara nizvodno od drevnog naselja Stara Ladoga (tada samo Ladoga) koje se sudeći po arheološkim istraživanjima smatra jednim od najstarijih naseljenih mesta drevnog Rusa.

Naselje počinje da dobija na značaju tek nakon izbijanja Velikog severnog rata kada je (1702. godine) po naredbi imperatora Petra Velikog oko manastira podignut zaštitni bedem, a na samom ušću Volhova sagrađeno brodogradilište za vojne brodove. Za rad u brodogradilištu je iz susednih naselja dovedeno preko 2.000 iskusnih radnika. Dve godine kasnije, 1704. Petar Veliki je dekretom osnovao naselje Novaju Ladogu kojoj je iste godine dodelio i službeni status grada. U novoosnovani grad su iz Stare Ladoge prenesene sve administrativne institucije, a veliki broj staroladoških plemića bio je prisiljen da se nastani u novom gradu. Godine 1719. počela je izgradnja plovnog Ladoškog kanala (tada zvan Petrovim kanalom) koji je dodatno podigao trgovački i vojnički značaj samog grada. Paralelno sa starim kanalom je u periodu 18611866. sagrađen novi i savremeniji Novoladoški kanal.

Tokom Drugog svetskog rata u gradu se nalazila komanda Ladoške flote koja je obezbeđivala komunikaciju sa opsednutim Lenjingradom preko takozvanog „Puta života“ (rus. Дорога жизни).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 8.839 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. grad imao oko 8.800 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2014.
5.2717.8638.8059.83811.310[2]9.920[3]8.839[4]8.800

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (10. август 2014)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]