Novo Lanište

Koordinate: 44° 01′ 30″ S; 21° 14′ 11″ I / 44.025° S; 21.236333° I / 44.025; 21.236333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Novo Lanište
Pogled na selo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPomoravski
GradJagodina
Stanovništvo
 — 2011.Pad 618
Geografske karakteristike
Koordinate44° 01′ 30″ S; 21° 14′ 11″ I / 44.025° S; 21.236333° I / 44.025; 21.236333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina107 m
Novo Lanište na karti Srbije
Novo Lanište
Novo Lanište
Novo Lanište na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj35271
Pozivni broj035
Registarska oznakaJA

Novo Lanište je naseljeno mesto grada Jagodine u Pomoravskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 507 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 618 stanovnika), udaljeno je 7 km od Jagodine. Kroz Novo Lanište prolazi železnička pruga Beograd - Niš, dok Auto-put Beograd - Niš, prolazi pored sela.

Između Novog i Starog Laništa protiče reka Belica koja se nedaleko od sela uliva u Veliku Moravu.

Ovde se nalaze Zapis hrast kod crkve (Lanište), Zapis hrast kod starog groblja (Lanište), Zapis hrast kod stare crkve (Lanište).

Istorija[uredi | uredi izvor]

U Laništu, na obodu sela u potesu „Gradac“, pronađeni su dokazi o postojanju ljudskih naselja iz vremena Tribala, na prelazu iz gvozdenog u bronzano doba.

Današnje stanovništvo Laništa se uglavnom naselilo u vremenu Prvog srpskog ustanka, mada je selo postojalo i mnogo ranije, jer se pominje u više turskih popisa naseljenih mesta iz XVI veka, kao i austrijskom popisu iz 1718. godine.. Pored Crkve Velikomučenice Marine, pronađeni su ostaci temelja iz XIII veka, iz vremena dinastije Nemanjića, kao i novac iz tog perioda.

Prvo stanovništvo Laništa se naselilo u samoj blizini Velike Morave u potesu „Krive bare“, ali se zbog čestih poplava pomeralo dalje od reke, dok se jedan deo stanovništva naseljava na levoj obali reke Belice ispod brda. Tako da su se vremenom u Laništu formirale tri fizički odvojena dela sela, na desnoj obali reke Belice, Donja mala i na levoj obali Gornja mala i Obreška mala (nazvana po doseljenicima iz sela Obrež kod Varvarina). Svoju prvu crkvu, posvećenu Uspenju Presvete Bogorodice, Lanište dobija 1939. godine[1]. Prema novinskom napisu, seljaci su 1935. kopali na mestu zvanom Crkvine, pošto ih je na to uputio san jednog starca, i nakon što su pronašli neke ostatke počeli zidanje crkve, koja je krajem godine bila pokrivena trskom.[2]

Iz sela je bio general Vukoman Aračić (* 1850 - † 1915), po njemu se železnička stanica Lanište, u periodu od 1919. do 1945. nazivala Aračićevo.[3]

Nakon Drugog svetskog rata, opština Svetozarevo donosi odluku da se Lanište podeli na dva sela i to Novo Lanište (nastaje od Gornje Male i Obreške male) i Staro Lanište (nastaje od Donje male).

Na popisu iz 1948. godine selo Lanište popisano je po prvi put odvojeno, kao Novo Lanište i Staro Lanište. Ova odluka SO Svetozarevo je ozvaničena u službenom glasniku NR Srbije, 1955. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Crkva Svete velikomučenice Marine

Samo selo se nalazi većim delom ispod brda koje se pruža kao ogranak Lipara tj. Crnog Vrha, a manjim delom u beličkoj dolini. Novo Lanište leži na 44° 01' 50' ' SGŠ i na 21° 14' 18' ' istočne geografske dužine, na prosečnoj nadmorskoj visini od 107 metara, najviše do 160 m. Sa Jagodinom je povezano regionalnim putem kao i železničkom prugom.

Kroz Novo Lanište prolazi elektrificirana železnička pruga duplog koloseka kojom se srednja i centralna Evropa povezuju sa južnom Evropom i Azijom, a u neposrednoj blizini je i međunarodni auto-put E-75.

Selo je timočkog tipa i spada u sela srednje zbijenosti. U okviru sela postoje delovi sa svojim nazivima kao što su: „Crna bara“, „Potok“, „Simina Đula“, a atar sela se završava Lukinom kosom gde se i nalazi crkva Svete velikomučenice Marine.

Atar sela se graniči sa istoka Starim Laništem, s juga Bukovčem i Ribnikom, sa zapada Liparom a na severu Velikom Moravom (sa druge strane reke su sela Rajkinac i Duboka), na severu sa Bagrdanskim atarom.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Od javnih objekata u selu postoji prodavnica mešovite robe, železnička stanica Lanište, dva autobuska stajališta, tri crkve, fudbalski klub, Dom kulture, Penzionerski klub.

U Novom Laništu je rođen veliki srpski general i vojskovođa Vukoman Aračić (18501915).

Značajni datumi[uredi | uredi izvor]

1884. g Izgradnja železničke pruge Beograd-Niš i njen prolazak kroz Lanište
1955. g Elektrifikacija sela
1990. g Telefonska centrala
2010. g Vodovodna i gasovodna mreža

Demografija[uredi | uredi izvor]

Stanovnici Novog Laništa su srpske nacionalnosti i pravoslavne su vere.

Selo Lanište, je odlukom SO Svetozarevo, na popisu 1948. godine, podeljeno na Novo Lanište i Staro Lanište, a 1955. godine godine selo je i zvanično administrativno podeljeno. Prema popisu iz 1930. godine u Laništu je živelo 1.704 stanovnika. U naselju Novo Lanište ima 608 stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (43,0 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 250 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,78.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2011. godine), a od popisa 1961. godine, primećen je pad u broju stanovnika, kako zbog migracija tako i zbog niske stope nataliteta.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 991
1953. 1.048
1961. 1.055
1971. 940
1981. 826
1991. 752 748
2002. 694 727
2011. 608
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
689 99,27%
Makedonci
  
2 0,28%
nepoznato
  
3 0,43%
Lanište u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[6]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 80 82 86 83 81 86 85 87 91 90 92 91
Poreske glave* - 111 90 83 90 92 97 94 92 93 91 86
Aračke glave** 130 178 182 182 187 201 209 227 231 238 245 241
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina

Rezultati popisa u drugoj polovini 19. veka

1831. 1839. 1859. 1866. 1892.
Broj kuća 98 97 135 136 180
Broj poreskih glava - - 179 182 225

Da bi izračunali koliki je broj stanovnika, potrebno je broj poreskih glava pomnožiti sa koeficijentom 4,75 (koji važi za Jagodinu i okolinu).


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 17. 01. 2018. g. Pristupljeno 16. 01. 2018. 
  2. ^ "Vreme", 4. jan. 1936
  3. ^ "Vreme", 26. okt. 1935, str. 5 i 6
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]