Нож (film iz 1999)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nož
Poster za film
Izvorni naslovNož
Žanrdrama
triler
RežijaMiroslav Lekić
ScenarioMiroslav Lekić
Slobodan Stojanović
Igor Bojović
ProducentBojan Maljević
Bojana Maljević
Temelji se naNož
(Vuk Drašković)
Glavne ulogeŽarko Laušević
Bojana Maljević
Aleksandar Berček
Ljiljana Blagojević
Petar Božović
MuzikaToma Babović
Aleksandar Milić
Direktor
fotografije
Predrag Todorović
ScenografVeljko Despotović
MontažaBranislav Milošević
Producentska
kuća
Monte Royal Pictures
Metrofilm Beograd
Godina1999.
Trajanje135 minuta
Zemlja Jugoslavija
Jeziksrpski
Veb-sajtwww.monteroyalpictures.com/projects/15/NOŽ
IMDb veza

Nož je jugoslovenski i srpski film Miroslava Lekića snimljen 1999. godine. Scenario su pisali Miroslav Lekić, Slobodan Stojanović i Igor Bojović na osnovu istoimenog romana Vuka Draškovića. U glavnim ulogama su Žarko Laušević i Bojana Maljević.[1][2] Film ističe besmisao etničkih podela i osuđuje rešavanje etničkih nesuglasica nasiljem.

Ovo je gotovo epska priča, koja kroz sudbinu likova govori o sudbini nacije i zlu koje se ponavlja kao prokletstvo kroz stoleća. U potrazi za svojim korenima, glavni junak filma otkriva nešto mnogo dublje i suptilnije. Kroz potragu za sopstvenim identitetom on sve više upada u zatvoreni krug motivacije zla. Film je ljubavni triler sa epskim elementima, a ljubav je njegov krucijalni potencijal koji nam pokazuje da iznad svakog osećanja zla postoji još dublje i snažnije osećanje.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Glavna nit filma prati život Ilije Jugovića/Alije Osmanovića, dok sporedna radnja prati događaje iz života Atif-age Tanovića.

Priča se fragmentarno plete u vremenskom okviru od 1941. do 1993. godine oko mladića koji je posle uzajamnog pokolja u dva hercegovačka sela kao beba zamenjen, pa je, iako Srbin, odrastao uz majku muslimanku u uverenju da je poreklom musliman.[1]

Događaji počinju u jednom selu kod Gacka tokom Drugog svetskog rata. Jugovići (pravoslavci) i Osmanovići (muslimani) su komšije i kumovi zavađeni oko granice između njihovih imanja. Hodža Vehbija je svestan da Osmanovići potiču od Jugovića, ali na njegovo insistiranje Osmanovići na pravoslavni Božić 1942. naoružani upadaju u dom Jugovića. Tu izvrše stravičan pokolj cele porodice koja se bila okupila da proslavi svoj praznik, ali poštede malog Iliju, tek rođenu nekrštenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž poginuo te noći u pohodu na Jugoviće. Namera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dete i da naprave od njega Muslimana koji će da mrzi i ubija Srbe.

Međutim, u Osmanoviće upadaju četnici i pobiju Muslimane, ali Rabija uspeva da se sakrije na tavanu kuće sa malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina, verujući da je to srpsko dete koje su Osmanovići oteli Jugovićima.

Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odneli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga sudbina njegovog nerođenog brata proganja i on odlučuje da ga pronađe. Prilikom jedne posete Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čoveka poznatog kao „Sikter“ Efendija. Od njega Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom poreklu i istina počinje da se otkriva.[2]

Odstupanja od romana[uredi | uredi izvor]

Kraj filma bitno odstupa od kraja romana, u svetlu oružanih sukoba na području Bosne i Hercegovine tokom devedesetih godina 20. veka (1993. godine), koji su omogućili da se radnji filma da jedna nova dimenzija koja u romanu ne postoji.[1]

Na kraju filma, Ilija (odnosno Alija, koji se vratio svom srpskom imenu i identitetu) tokom rata ukršta puteve sa Selimom Osmanovićem, koji je kao beba ukraden od Ilijine pomajke Rabije. Selim, koga su ukrali četnici, vaspitan je kao Srbin (pod imenom Miloš) i komanduje jedinicom srpske vojske. Kada Miloš legitimiše Iliju, otkriva da su obojica navodno rođeni u istom selu u isto vreme, i sumnja da je Ilija špijun sa lažnim identitetom. U međusobnom sukobu, koji preti da se završi tragično, otkrivaju strašnu istinu i konačno pronalaze jedan drugog.

Međutim, u romanu ova scena uopšte ne postoji, budući da je roman prvi put objavljen više od deset godina pre početka sukoba u Jugoslaviji. U romanu, Ilija i Selim se takođe sreću i upoznaju na kraju, ali pod potpuno drugim okolnostima. Naime, kada Milan Vilenjak poseti Atifagu Tanovića da bi osvetio svog strica, Atifaga mu otkriva istinu o Jugovićima i Osmanovićima, ali mu takođe otkriva i da je on (Vilenjak) zapravo Selim Osmanović, koga su ukrali četnici i vaspitali kao Srbina. Ipak, u filmu su Vilenjak i Selim Osmanović dva različita lika.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Na 34. Filmskim susretima u Nišu 1999. godine:[3]

Drugu nagradu za scenario na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji 1999.[4]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Žarko Laušević Alija Osmanović / Ilija Jugović
Bojana Maljević Milica Janković
Aleksandar Berček Halil „Sikter“ Efendija
Ljiljana Blagojević Rabija Osmanović
Petar Božović Sabahudinaga / Atifaga Tanović
Nikola Kojo Hamdija / Milan Vilenjak
Velimir Bata Živojinović Prota Nićifor Jugović
Svetozar Cvetković Komandir Miloš / Selim Osmanović
Dragan Maksimović Zulfikar Osmanović
Josif Tatić Kemal Osmanović
Dragan Nikolić hodža Velija
Dragan Zarić Đorđe Vilenjak
Nenad Jezdić mladi Atifaga Tanović
Mira Banjac Nena Hikmeta
Slobodan Ćustić Husein Osmanović
Marko Baćović četnički vojvoda
Cvijeta Mesić Miličina tetka
Branimir Brstina vojnik u džipu
Nebojša Bakočević Ustaški doktor
Dubravko Jovanović Bratomir Jugović
Goran Sultanović ustaški zapovednik
Vladan Dujović ustaški bojnik
Vojin Ćetković Ljubo Nikšićanin
Mihajlo Bata Paskaljević poslastičar
Dušan Tadić profesor medicine
Milutin Jevđenijević musliman
Mile Stanković Jugović
Bojana Kovačević Ljubica
Ras Rastoder šofer
Miodrag Krivokapić Risto Krivodolac
Dragan Petrović Ognjen Barković
Milorad Kapor mladi Jugović
Srna Lango Miličina drugarica
Boris Milivojević Miralem poštar
Milica Mihajlović Amra

Kaskaderi[uredi | uredi izvor]

Lokacije snimanja[uredi | uredi izvor]

Film je sniman na nizu lokacija u Prizrenu, Bileći, Gacku, Trebinju i Beogradu koji su uglavnom svi morali da dočaraju BiH, naročito Sarajevo.[5]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Film Nož je samo za prva četiri dana prikazivanja videlo preko 100.000 gledalaca u bioskopima u Srbiji, zahvaljujući 28 filmskih kopija koje je napravio Monte Rojal.
  • Petog dana prikazivanja počelo je NATO bombardovanje. Film je nastavio distribuciju nakon nekoliko meseci i u bioskopima ga je videlo preko 650.000 ljudi.
  • Scena u kojoj gori crkva snimana je u avgustu mesecu na plus 40 °C u Trebinju. Da bi se dočarala zimska snežna scena prosuto je oko 60 t soli.[6]

Kulturno dobro[uredi | uredi izvor]

Jugoslovenska kinoteka je u skladu sa svojim ovlašćenjima na osnovu Zakona o kulturnim dobrima, 28. decembra 2016. godine proglasila sto srpskih igranih filmova (1911—1999) za kulturno dobro od velikog značaja. Na toj listi se nalazi i film Nož.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Nož”. Filmski centar Srbije. Arhivirano iz originala 03. 02. 2021. g. Pristupljeno 30. 1. 2021. 
  2. ^ a b „Nož”. Moj Tv. Pristupljeno 19. 1. 2021. 
  3. ^ „Uručenjem nagrada u petak u Nišu završeni 34. filmski susreti”. glas-javnosti.rs. Pristupljeno 23. 5. 2013. 
  4. ^ „23. Festival filmskog scenarija - Nagrade i priznanja”. Screenfest. Pristupljeno 19. 1. 2021. 
  5. ^ „Premijere : Nož”. Nin. Pristupljeno 19. 1. 2021. 
  6. ^ Нож - Занимљивости, Pristupljeno 9. avgusta 2014.
  7. ^ „Sto srpskih igranih filmova (1911—1999) proglašenih za kulturno dobro od velikog značaja”. Jugoslovenska Kinoteka. Pristupljeno 5. 2. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]