Носталгија (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nostalgija
Filmski poster
RežijaAndrej Tarkovski
ScenarioTonino Gvera
Andrej Tarkovski
Glavne ulogeOleg Jankovski
Erland Jozefson
Домицијана Ђордано
Godina1983.
Trajanje125 minuta
Zemlja SSSR
 Italija
 Francuska
Jezikitalijanski, ruski
IMDb veza

Nostalgija (rus. Ностальгия) je film Andreja Tarkovskog snimljen 1983. u Italiji.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Tema filma su lutanja i maštarije jednog Rusa koji u Italiji traga za svojim zemljakom - za kompozitorom iz 18. veka Zasnovskim, u čijem se jednom pismu može pročitati „ideja o tome da se ne vraćam u otadžbinu koja me ubija“. Iskustvo tog muzičara se paralelno proteže sa iskustvom intelektualca iz filma ali i sa iskustvom samog režisera.

Junak filma, Gorčakov, prepun je oduševljenja za lepotu italijanskog kulturnog predanja i za lepotu pejzaža ali sve to na kraju i dovodi u sumnju i negira - ne odlazi u muzej da vidi Frančeskovu sliku „Madona“. Odbija takođe i da na bilo koji način opšti sa devojkom prevodiocem, bilo da je to reč, poezija ili seks. Suprotstavlja joj nemogućnost opštenja, nepredvidivost poezije i sveobraznost ruske duše nedostupne jednom evropejcu.

Citati[uredi | uredi izvor]

Ja sam u „Nostalgiji“ želeo da nastavim svoju temu o „slabom“ čoveku, čoveku kojeg vidim kao pobednika u životu. Već je Stalker u svom monologu branio slabost kao jedinu istinsku nadu u životu. U mojim filmovima nikad nije bilo heroja nego samo karaktera čija je snaga ležala u duhovnom ubeđenju onih koji su na sebe preuzeli odgovornost drugih. Ovi likovi često liče ozbiljnoj deci svojim irealističkim stavom i svojom nezainteresovanošću za svakodnevne stvari... Kao i Stalker, tako sam i Dominika u „Nostalgiji“ stavio da sam preispituje svoja uverenja i bira svoj kružni put koji ga štiti da ne padne u sveopšti cinizam života. Svojom žrtvom on pokušava da postavi branu na put koji vodi čovečanstvo u propast. Ništa na svetu nije važnije od probuđene savesti čoveka, savesti koja ga sprečava da sve krade od života...

— Tarkovski

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Ovo je bio prvi film Andreja Tarkovskog koji je režirao van Sovjetskog Saveza. Prvobitno je trebalo da se snima u Italiji uz podršku Mosfilma, sa najvećim delom dijaloga na italijanskom jeziku. Film je bio u pretprodukciji još 1980. godine. Film je isprva nosio naziv Putovanje u Italiju, ali pošto je već postojao film Roberta Roselinija Putovanje u Italiju (1954) sa Ingrid Bergman u glavnoj ulozi, tražili su drugi naslov, da bi se na kraju odlučili za Nostalgija. Kada je podrška Mosfilma povučena, Tarkovski je iskoristio deo budžeta italijanske državne televizije i francuske filmske kompanije Gaumont da dovrši film u Italiji i iseče neke ruske scene iz scenarija, dok je ponovo kreirao ruske lokacije za druge scene u Italiji. Lučano Tovoli je razmatran za direktora fotografije, iako je film na kraju snimio Đuzepe Lanči, iako je Tovoli preuzeo tu ulogu u Tarkovskom dokumentarcu iz 1982. Putovanje u vremenu.[1]

Donatela Baglivo je snimila devedesetominutni dokumentarac o snimanju filma pod nazivom Andrej Tarkovski u nostalgiji (1984).[2]

Kasting[uredi | uredi izvor]

Anatolij Solonjicin je prvobitno dobio ulogu Andreja Gorčakova, ali je umro od raka 1982. godine, primoravši Tarkovskog da traži novog glavnog glumca. Tarkovski se na kraju odlučio za Olega Jankovskog, koji se pojavio u njegovom prethodnom filmu Ogledalo.[1]

Lokacije[uredi | uredi izvor]

Nekoliko scena filma smeštene su na sela Toskane i severnog Lacija; kao što je opatija San Galgano, banje Banjo Vinjoni, Val d'Orča, u provinciji Sijena, misteriozna kripta Čieza di San Pietro (Toskana) i poplavljena crkva Santa Maria u Provincija Rijeti.[3]

Stil[uredi | uredi izvor]

Slično kao u prethodnim filmovima Tarkovskog, Nostalgija koristi dugačke kadrove, sekvence snova i minimalističku priču.

Tarkovski je govorio o dubokoj formi nostalgije za koju veruje da je svojstvena Rusima kada putuju u inostranstvo, upoređujući je sa bolešću, „bolešću koja oduzima snagu duše, sposobnost za rad, zadovoljstvo življenja“, ali i, „duboko saosećanje koje nas vezuje ne toliko za našu oskudicu, našu čežnju, našu odvojenost, već više za patnju drugih, strasnu empatiju“.[1][4]

Prema rečima Tarkovskog, dok je snimao film shvatio je da će moći da izrazi „nešto posebno“, što je verovao da nije mogao u svojim prethodnim filmovima – jer je tek tada postao svestan da „film može da napravi unutrašnji život njegovog autora vidljivim“, i time se „proširio u [sebe]“.[5]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Film sadrži muziku Ludviga van Betovena i Đuzepea Verdija (Rekvijem), kao i ruske narodne pesme. Betovenova Deveta simfonija se pojavljuje i tokom Andrejeve posete Domenikovom domu i tokom demonstracija u Rimu.

Prijem i nagrade[uredi | uredi izvor]

Dejv Ker je bio blago pozitivan u recenziji, smatrajući da je „prepun slika koje se istovremeno čine beznadežno nejasnim i strašno očiglednim“, dok je takođe tvrdio da delo „uspeva da izazove neku vrstu transa“.[6] Film je osvojio nagradu ekumenskog žirija, nagradu za najbolju režiju (Grand Prix du cinéma de creation, podeljenu sa Robertom Bresonom) i nagradu FIPRESCI na Filmskom festivalu u Kanu 1983. godine.[7] Sovjetske vlasti su sprečile da film osvoji Zlatnu palmu,[8] što je učvrstilo Tarkovskog u odluci da više nikada ne radi u Sovjetskom Savezu.

Danas je film jedno od manje poznatih dela Tarkovskog. Naučnik Tomas Redvud je napisao da su „kritičari u celini imali tendenciju da ignorišu film. Relativno malo je pisano o Nostalgiji, a još manje se o njoj razumelo.“[9] Nostalgija ima ocenu odobravanja od 86% na Rotten Tomatoes, na osnovu 22 recenzije, i prosečnu ocenu 8,22/10. Kritički konsenzus veb-sajta kaže: „Nostalgija zahteva strpljenje – i nagrađuje ulaganje hipnotičkim iskustvom gledanja koje pronalazi Tarkovskog u zadovoljavajuće beskompromisnom obliku.[10] Film je dobio ukupno devet glasova u anketi Sight & Sound iz 2012. o najboljim filmovima ikada snimljenim.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Nostalghia.com | The Topics :: Tarkovsky talks to Gian Luigi Rondi, 1980”. www.nostalghia.com. Pristupljeno 2018-07-11. 
  2. ^ Andrey Tarkovsky in Nostalghia (1984)|MUBI
  3. ^ Filming locations of Nostalghia at the Internet Movie Database
  4. ^ „Nostalghia.com | The Topics :: Tarkovsky interviewed by Natalia Aspesi at Cannes, 1983”. www.nostalghia.com. Pristupljeno 2018-07-11. 
  5. ^ Demant, Ebbo (Director) (1988). Andrej Tarkowskijs Exil und Tod [The Exile and Death of Andrei Tarkovsky] (Documentary). 
  6. ^ Kehr, Dave. „Nostalghia”. Chicago Reader. Pristupljeno 17. 1. 2017. 
  7. ^ „Festival de Cannes: Nostalghia”. festival-cannes.com. Arhivirano iz originala 17. 09. 2011. g. Pristupljeno 2009-06-16. 
  8. ^ Wagstaff, Peter (2004). Border crossings: mapping identities in modern Europe. Peter Lang. str. 169. ISBN 978-3-03910-279-2. Pristupljeno 7. 3. 2011. 
  9. ^ Redwood, Thomas (2010). Andrei Tarkovsky's Poetics of Cinema. Cambridge Scholars Publishing. str. 161. ISBN 978-1443822404. 
  10. ^ „Nostalghia (2013)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 17. 1. 2017. 
  11. ^ „Votes for NOSTALGHIA (1983)”. British Film Institute. Pristupljeno 17. 1. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]