Нутрија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nutrija
Vremenski raspon: kasni pliocen-današnjica
Myocastor coypus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Fabre et al., 2017[2]
Rod:
Myocastor

Kerr, 1792
Vrsta:
M. coypus
Binomno ime
Myocastor coypus
(Molina, 1782)[1]

Nutrija (lat. Myocastor coypus), takođe poznata kao kojpu,[1][3] vrsta je glodara iz porodice Echimyidae.[4] Prvi put je ova vrsta opisana 1792. godine. Naziv „nutrija“ se koristi u naučnoj, stručnoj i drugoj literaturi širom planete Zemlje, a potiče od naziva, koji su joj dali španski konkistadori, kada su otkrili ovu vrstu glodara. S obzirom na to da se ponašao slično vidri, dali su mu naziv „nutrija“, kako se na španskom jeziku naziva vidra. Dugo vremena klasifikovana kao jedini član porodice Myocastoridae,[5] Myocastor je sada deo Echimyidae, porodicu bodljikavih pacova.[6][7][2]

Nutrije žive u jazbinama pored vodenih površina i hrane se stabljikama rečnih biljaka.[8] Prvobitno poreklom iz suptropske i umerene Južne Amerike, od tada je unete u Severnu Ameriku, Evropu, Aziju i Afriku, prvenstveno usled aktivnosti farmera krzna.[9] Iako se u nekim regionima još uvek lovi i hvata zamkama zbog krzna, njihove destruktivne navike kopanja i hranjenja često dovode nurije u sukob sa ljudima, i smatraju se invazivnom vrstom.[10]] Nutrija takođe prenosi razne bolesti na ljude i životinje uglavnom kontaminacijom vode.[11]

Opis[uredi | uredi izvor]

Nutrija je jedan od najkrupnijih glodara na svetu. Dužina tela varira između 35 i 65 cm, dok je rep dugačak od 25 do 45 cm. Masa tela se kreće od 4 do 9 kg, mada su registrovane jedinke i sa masom od 14 kg. Telo je zdepasto sa kratkim ekstremitetima i cilindričnim, tipičnim „pacovskim repom“, obraslim retkim dlakama i rožnim pločicama. Između prva četiri prsta zadnjih nogu nalaze se plovne mrežice. Sekutići su istaknuti, narandžasto-žute boje, a njuška je beličasta. Dlaka ovog glodara je duga i oštra, sa gustom poddlakom, a boja varira od svetlih do tamnobraon tonova. Na farmama nutrije selekcijom su dobijene jedinke čistih boja krzna (belo, crno, zlatno-žuto...).[12]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Vrsta ima stanište u Argentini, Boliviji, Brazilu, Paragvaju, Urugvaju i Čileu.[1] Prirodno nastanjuje teritorije Južne Amerike. U Evropu je dospela početkom XX veka, prvo kao gajena vrsta na farmama, a zatim se nekim slučajem našla u prirodi i od tada ima širok areal rasprostranjenosti. U Srbiji je prvi put zabeležena 70-ih godina prošlog veka. Danas se može naći u Podunavlju (Srem i Banat), na ušću Velike Morave, Mlave i Peka u Dunav, a sporadično i duž Tise. Ova vrsta se smatra invazivnom i predstavlja potencijalnu opasnost po autohtone vrste, kao i po čoveka, jer je vektor raznih uzročnika bolesti: leptospiroze, salmoneloze, pasteroloze, botulizma itd.[1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Nutrija na reci Ljubljanici

Nutrija je semiakvatični glodar. Naseljava reke, potoke, jezera, zabarena područja i bare sa razvijenom priobalnom vegetacijom. Svoja skloništa, sa tunelima prečnika 20 cm, kopa u obalu, dok je sam ulaz u vodi. Kada nivo vode opadne, nutrija produbljuje kanale i pravi novi otvor ispod vode.[1]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Nutrija je dobar plivač i brz kolonizator. Živi u malim kolonijama pored vode. Jedinke se pare više puta tokom godine, a ženka okoti do šest, ređe više mladunaca, obraslih dlakom i sa otvorenim očima. Mladunci su nakon tri do pet dana po koćenju sposobni da plivaju. Polnu zrelost dostižu sa navršenih 4-6 meseci starosti. Životni vek nutrije u prirodnom okruženju je 3, retko 4 godine, a u zatočeništvu (farme, kavezi) od 6 do 8 godina. Ova životinja je aktivna u sumrak i u zoru, pred svitanje, a u mirnim staništima, u kojima nema predatora, i tokom celog dana. Nutrija se hrani vodenim biljkama, uglavnom. Takođe, u njenoj ishrani zastupljena su razna semena žitarica, korenje itd. Postoje podaci da neretko koristi i dagnje kao izvor hrane, kao i da praktikuje koprofagiju.[13]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[1]

Populacioni trend[uredi | uredi izvor]

Populacija ove vrste se smanjuje, sudeći po raspoloživim podacima.[1]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Lobanja

Nutriju je prvi opisao Huan Ignacio Molina 1782. godine kao Mus coypus, pripadnika roda miševa.[14] Rod Myocastor je 1792. dodelio Robert Ker.[15] Žofroa Sent Iler, nezavisno od Kera, nazvao je vrstu Myopotamus coypus,[16] i povremeno se naziva ovim imenom.

Četiri podvrste su opšte priznate:[14]

  • M. c. bonariensis: severna Argentina, Bolivija, Paragvaj, Urugvaj, južni Brazil (RS, SC, PR, i SP)
  • M. c. coypus: centralni Čile, Bolivija
  • M. c. melanops: ostrvo Čiloe
  • M. c. santacruzae: Patagonija

M. c. bonariensis, podvrsta prisutna u najsevernijem (subtropskom) delu nutrijinog opsega, veruje se da je tip nutrije koji se najčešće prenosi na druge kontinente.[17]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Poređenje DNK i proteinskih sekvenci pokazalo je da je rod Myocastor sestrinska grupa roda Callistomys.[18][2] Ova dva taksona dele evolucione afinitete sa drugim Myocastorini rodovima: Proechimys i Hoplomys (oklopni pacovi) s jedne strane i Thrichomys s druge strane.

Kladogram na nivou roda Myocastorini.
         
         

  Callistomys

  Myocastor (nutrija)

         

  Thrichomys

         

  Hoplomys

  Proechimys

Kladogram je rekonstruisan iz mitohondrijalnih i nuklearnih DNK karakteristika.[6][7][19][18][20][21][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Ojeda, R.; Bidau, C. & Emmons, L. (2016). Myocastor coypus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 25. 5. 2021.  (jezik: engleski)
  2. ^ a b v g Fabre, Pierre-Henri; Upham, Nathan S.; Emmons, Louise H.; Justy, Fabienne; Leite, Yuri L. R.; Loss, Ana Carolina; Orlando, Ludovic; Tilak, Marie-Ka; Patterson, Bruce D.; Douzery, Emmanuel J. P. (2017-03-01). „Mitogenomic Phylogeny, Diversification, and Biogeography of South American Spiny Rats”. Molecular Biology and Evolution. 34 (3): 613—633. ISSN 0737-4038. PMID 28025278. doi:10.1093/molbev/msw261Slobodan pristup. 
  3. ^ Myocastor coypus. ITIS. Pristupljeno 23. 9. 2011. 
  4. ^ „Myocastor coypus (coypu)”. Animal Diversity Web, Museum of Zoology. University of Michigan. 1999. 
  5. ^ Woods, C. A. (1982). „The history and classification of South American Hystricognath rodents: reflections on the far away and long ago”. Ur.: Mares, M. A.; Genoways, H. H. Mammalian Biology in South America. Pittsburgh: University of Pittsburgh. str. 377—392. 
  6. ^ a b Galewski, Thomas; Mauffrey, Jean-François; Leite, Yuri L. R.; Patton, James L.; Douzery, Emmanuel J. P. (2005). „Ecomorphological diversification among South American spiny rats (Rodentia; Echimyidae): a phylogenetic and chronological approach”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 34 (3): 601—615. PMID 15683932. doi:10.1016/j.ympev.2004.11.015. 
  7. ^ a b Upham, Nathan S.; Patterson, Bruce D. (2012). „Diversification and biogeography of the Neotropical caviomorph lineage Octodontoidea (Rodentia: Hystricognathi)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 63 (2): 417—429. PMID 22327013. doi:10.1016/j.ympev.2012.01.020. 
  8. ^ Taylor, K.; Grace, J.; Marx, B. (maj 1997). „The effects of herbivory on neighbor interactions along a coastal marsh gradient”. American Journal of Botany. 84 (5): 709. ISSN 0002-9122. JSTOR 2445907. PMID 21708623. doi:10.2307/2445907. 
  9. ^ LeBlanc, Dwight J. (1994). „Prevention and Control of Wildlife Damage – Nutria” (PDF). Animal and Plant Health Inspection Service. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 2. 2007. g. 
  10. ^ „Living with Wildlife - Nutria”. Pristupljeno 2019-03-22. 
  11. ^ Ca.Gov, Department of Fish and Wildlife. „California's Invaders:Nutria”. 
  12. ^ „Nutrija”. Lovačko udruženje "Fazan". Arhivirano iz originala 27. 08. 2018. g. Pristupljeno 14. 08. 2018. 
  13. ^ Myocastor coypus (PDF). Europe aliens. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 12. 2017. g. Pristupljeno 14. 08. 2018. 
  14. ^ a b Woods, Charles A.; Contreras, Luis; Willner-Chapman, Gale; Whidden, Howard P. (1992). Myocastor coypus (PDF). Mammalian Species (398): 1—8. JSTOR 3504182. doi:10.2307/3504182. Arhivirano iz originala (PDF) 2017-10-08. g. 
  15. ^ ITIS Report. „ITIS Standard Report: Myocastor”. Pristupljeno 5. 9. 2007. 
  16. ^ ITIS Report. „ITIS Standard Report: Myopotamus”. Pristupljeno 19. 12. 2007. 
  17. ^ Carter, Jacoby (29. 1. 2007). „Worldwide Distribution, Spread of, and Efforts to Eradicate the Nutria (Myocastor coypus) – South America”. United States Geological Survey. Pristupljeno 4. 9. 2007. 
  18. ^ a b Loss, Ana; Moura, Raquel T.; Leite, Yuri L. R. (2014). „Unexpected phylogenetic relationships of the painted tree rat Callistomys pictus (Rodentia: Echimyidae)” (PDF). Natureza on Line. 12: 132—136. 
  19. ^ Fabre, Pierre-Henri; Galewski, Thomas; Tilak, Marie-ka; Douzery, Emmanuel J. P. (2013-03-01). „Diversification of South American spiny rats (Echimyidae): a multigene phylogenetic approach” (PDF). Zoologica Scripta (na jeziku: engleski). 42 (2): 117—134. ISSN 1463-6409. S2CID 83639441. doi:10.1111/j.1463-6409.2012.00572.x. 
  20. ^ Fabre, Pierre-Henri; Vilstrup, Julia T.; Raghavan, Maanasa; Der Sarkissian, Clio; Willerslev, Eske; Douzery, Emmanuel J. P.; Orlando, Ludovic (2014-07-01). „Rodents of the Caribbean: origin and diversification of hutias unravelled by next-generation museomics”. Biology Letters (na jeziku: engleski). 10 (7): 20140266. ISSN 1744-9561. PMC 4126619Slobodan pristup. PMID 25115033. doi:10.1098/rsbl.2014.0266. 
  21. ^ Upham, Nathan S.; Patterson, Bruce D. (2015). „Evolution of Caviomorph rodents: a complete phylogeny and timetree for living genera”. Ur.: Vassallo, Aldo Ivan; Antenucci, Daniel. Biology of caviomorph rodents: diversity and evolution. Buenos Aires: SAREM Series A, Mammalogical Research — Sociedad Argentina para el Estudio de los Mamíferos. str. 63—120. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • IUCN црвена листа угрожених врста, детаљнији подаци о врсти (језик: енглески)
  • Fabre, Pierre-Henri; Upham, Nathan S.; Emmons, Louise H.; Justy, Fabienne; Leite, Yuri L. R.; Loss, Ana Carolina; Orlando, Ludovic; Tilak, Marie-Ka; Patterson, Bruce D.; Douzery, Emmanuel J. P. (1. 3. 2017). „Mitogenomic Phylogeny, Diversification, and Biogeography of South American Spiny Rats”. Molecular Biology and Evolution. 34 (3): 613—633. ISSN 0737-4038. doi:10.1093/molbev/msw261. 
  • Sandro Bertolino, Aurelio Perrone, and Laura Gola "Effectiveness of coypu control in small Italian wetland areas" Wildlife Society Bulletin Volume 33, Issue 2 (June 2005) pp. 714–72.
  • Carter, Jacoby and Billy P. Leonard: "A Review of the Literature on the Worldwide Distribution, Spread of, and Efforts to Eradicate the Coypu (Myocastor coypus)" Wildlife Society Bulletin, Vol. 30, No. 1 (Spring, 2002), pp. 162–175.
  • Carter, J., A.L. Foote, and L.A. Johnson-Randall. 1999. Modeling the effects of nutria (Myocastor coypus) on wetland loss. Wetlands 19(1):209-219
  • Lauren E. Nolfo-Clements: Seasonal variations in habitat availability, habitat selection, and movement patterns of Myocastor coypus on a subtropical freshwater floating marsh. (Dissertation) Tulane University. New Orleans. 2006. ISBN 978-0-542-60916-9.
  • Sheffels, Trevor and Mark Systma. "Report on Nutria Management and Research in the Pacific Northwest" Center for Lakes and Reservoir Environmental Sciences and Resources, Portland State University. December 2007. Available on-line: [1]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Nutrija na Vikimedijinoj ostavi