Pređi na sadržaj

Нутрија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nutrija
Vremenski raspon: kasni pliocen-današnjica
↓
Myocastor coypus
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Rodentia
Porodica: Echimyidae
Pleme: Myocastorini
Rod: Myocastor
Vrsta:
M. coypus
Binomno ime
Myocastor coypus
(Molina, 1782)[1]

Nutrija (lat. Myocastor coypus), takođe poznata kao kojpu,[1][2] vrsta je glodara iz porodice Echimyidae.[3] Prvi put je ova vrsta opisana 1792. godine. Naziv „nutrija” se koristi u naučnoj, stručnoj i drugoj literaturi širom planete Zemlje, a potiče od naziva, koji su joj dali španski konkistadori, kada su otkrili ovu vrstu glodara. S obzirom na to da se ponašao slično vidri, dali su mu naziv „nutrija”, kako se na španskom jeziku naziva vidra. Dugo vremena klasifikovana kao jedini član porodice Myocastoridae,[4] Myocastor je sada deo Echimyidae, porodicu bodljikavih pacova.[5][6][7]

Nutrije žive u jazbinama pored vodenih površina i hrane se stabljikama rečnih biljaka.[8] Prvobitno poreklom iz suptropske i umerene Južne Amerike, od tada je unete u Severnu Ameriku, Evropu, Aziju i Afriku, prvenstveno usled aktivnosti farmera krzna.[9] Iako se u nekim regionima još uvek lovi i hvata zamkama zbog krzna, njihove destruktivne navike kopanja i hranjenja često dovode nutrije u sukob sa ljudima, i smatraju se invazivnom vrstom.[10]] Nutrija takođe prenosi razne bolesti na ljude i životinje uglavnom kontaminacijom vode.[11]

Opis

[uredi | uredi izvor]

Nutrija je jedan od najkrupnijih glodara na svetu. Dužina tela varira između 35 i 65 cm, dok je rep dugačak od 25 do 45 cm. Masa tela se kreće od 4 do 9 kg, mada su registrovane jedinke i sa masom od 14 kg. Telo je zdepasto sa kratkim ekstremitetima i cilindričnim, tipičnim „pacovskim repom”, obraslim retkim dlakama i rožnim pločicama. Između prva četiri prsta zadnjih nogu nalaze se plovne mrežice. Sekutići su istaknuti, narandžasto-žute boje, a njuška je beličasta. Dlaka ovog glodara je duga i oštra, sa gustom poddlakom, a boja varira od svetlih do tamnobraon tonova. Na farmama nutrije selekcijom su dobijene jedinke čistih boja krzna (belo, crno, zlatno-žuto...).[12]

Rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Vrsta ima stanište u Argentini, Boliviji, Brazilu, Paragvaju, Urugvaju i Čileu.[1] Prirodno nastanjuje teritorije Južne Amerike. U Evropu je dospela početkom XX veka, prvo kao gajena vrsta na farmama, a zatim se nekim slučajem našla u prirodi i od tada ima širok areal rasprostranjenosti. U Srbiji je prvi put zabeležena 70-ih godina prošlog veka. Danas se može naći u Podunavlju (Srem i Banat), na ušću Velike Morave, Mlave i Peka u Dunav, a sporadično i duž Tise. Ova vrsta se smatra invazivnom i predstavlja potencijalnu opasnost po autohtone vrste, kao i po čoveka, jer je vektor raznih uzročnika bolesti: leptospiroze, salmoneloze, pasteroloze, botulizma itd.[1]

Stanište

[uredi | uredi izvor]
Nutrija na reci Ljubljanici

Nutrija je semiakvatični glodar. Naseljava reke, potoke, jezera, zabarena područja i bare sa razvijenom priobalnom vegetacijom. Svoja skloništa, sa tunelima prečnika 20 cm, kopa u obalu, dok je sam ulaz u vodi. Kada nivo vode opadne, nutrija produbljuje kanale i pravi novi otvor ispod vode.[1]

Biologija

[uredi | uredi izvor]

Nutrija je dobar plivač i brz kolonizator. Živi u malim kolonijama pored vode. Jedinke se pare više puta tokom godine, a ženka okoti do šest, ređe više mladunaca, obraslih dlakom i sa otvorenim očima. Mladunci su nakon tri do pet dana po koćenju sposobni da plivaju. Polnu zrelost dostižu sa navršenih 4-6 meseci starosti. Životni vek nutrije u prirodnom okruženju je 3, retko 4 godine, a u zatočeništvu (farme, kavezi) od 6 do 8 godina. Ova životinja je aktivna u sumrak i u zoru, pred svitanje, a u mirnim staništima, u kojima nema predatora, i tokom celog dana. Nutrija se hrani vodenim biljkama, uglavnom. Takođe, u njenoj ishrani zastupljena su razna semena žitarica, korenje itd. Postoje podaci da neretko koristi i dagnje kao izvor hrane, kao i da praktikuje koprofagiju.[13]

Ugroženost

[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[1]

Populacioni trend

[uredi | uredi izvor]

Populacija ove vrste se smanjuje, sudeći po raspoloživim podacima.[1]

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]
Lobanja

Nutriju je prvi opisao Huan Ignacio Molina 1782. godine kao Mus coypus, pripadnika roda miševa.[14] Rod Myocastor je 1792. dodelio Robert Ker.[15] Žofroa Sent Iler, nezavisno od Kera, nazvao je vrstu Myopotamus coypus,[16] i povremeno se naziva ovim imenom.

Četiri podvrste su opšte priznate:[14]

  • M. c. bonariensis: severna Argentina, Bolivija, Paragvaj, Urugvaj, južni Brazil (RS, SC, PR, i SP)
  • M. c. coypus: centralni Čile, Bolivija
  • M. c. melanops: ostrvo Čiloe
  • M. c. santacruzae: Patagonija

M. c. bonariensis, podvrsta prisutna u najsevernijem (subtropskom) delu nutrijinog opsega, veruje se da je tip nutrije koji se najčešće prenosi na druge kontinente.[17]

Filogenija

[uredi | uredi izvor]

Poređenje DNK i proteinskih sekvenci pokazalo je da je rod Myocastor sestrinska grupa roda Callistomys.[7][18] Ova dva taksona dele evolucione afinitete sa drugim Myocastorini rodovima: Proechimys i Hoplomys (oklopni pacovi) s jedne strane i Thrichomys s druge strane.

Kladogram na nivou roda Myocastorini.
koren  
         
         

  Callistomys

 
 

  Myocastor (nutrija)

 
 
         

  Thrichomys

 
 
         

  Hoplomys

 
 

  Proechimys

 
 
 
Kladogram je rekonstruisan iz mitohondrijalnih i nuklearnih DNK karakteristika.[5][6][7][18][19][20][21]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d đ e ž Ojeda, R.; Bidau, C. & Emmons, L. (2016). „Myocastor coypus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 25. 5. 2021.  (jezik: engleski)
  2. ^ „Myocastor coypus”. ITIS. Pristupljeno 23. 9. 2011. 
  3. ^ „Myocastor coypus (coypu)”. Animal Diversity Web, Museum of Zoology. University of Michigan. 1999. 
  4. ^ Woods, C. A. (1982). „The history and classification of South American Hystricognath rodents: reflections on the far away and long ago”. Ur.: Mares, M. A.; Genoways, H. H. Mammalian Biology in South America. Pittsburgh: University of Pittsburgh. str. 377—392. 
  5. ^ a b Galewski, Thomas; Mauffrey, Jean-François; Leite, Yuri L. R.; Patton, James L.; Douzery, Emmanuel J. P. (2005). „Ecomorphological diversification among South American spiny rats (Rodentia; Echimyidae): a phylogenetic and chronological approach”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 34 (3): 601—615. PMID 15683932. doi:10.1016/j.ympev.2004.11.015. 
  6. ^ a b Upham, Nathan S.; Patterson, Bruce D. (2012). „Diversification and biogeography of the Neotropical caviomorph lineage Octodontoidea (Rodentia: Hystricognathi)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 63 (2): 417—429. PMID 22327013. doi:10.1016/j.ympev.2012.01.020. 
  7. ^ a b v Fabre, Pierre-Henri; Upham, Nathan S.; Emmons, Louise H.; Justy, Fabienne; Leite, Yuri L. R.; Loss, Ana Carolina; Orlando, Ludovic; Tilak, Marie-Ka; Patterson, Bruce D.; Douzery, Emmanuel J. P. (2017-03-01). „Mitogenomic Phylogeny, Diversification, and Biogeography of South American Spiny Rats”. Molecular Biology and Evolution. 34 (3): 613—633. ISSN 0737-4038. PMID 28025278. doi:10.1093/molbev/msw261 Slobodan pristup. 
  8. ^ Taylor, K.; Grace, J.; Marx, B. (maj 1997). „The effects of herbivory on neighbor interactions along a coastal marsh gradient”. American Journal of Botany. 84 (5): 709. ISSN 0002-9122. JSTOR 2445907. PMID 21708623. doi:10.2307/2445907. 
  9. ^ LeBlanc, Dwight J. (1994). „Prevention and Control of Wildlife Damage – Nutria” (PDF). Animal and Plant Health Inspection Service. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 2. 2007. g. 
  10. ^ „Living with Wildlife – Nutria”. Pristupljeno 2019-03-22. 
  11. ^ Ca.Gov, Department of Fish and Wildlife. „California's Invaders:Nutria”. 
  12. ^ „Nutrija”. Lovačko udruženje „Fazan”. Arhivirano iz originala 27. 08. 2018. g. Pristupljeno 14. 08. 2018. 
  13. ^ „Myocastor coypus” (PDF). Europe aliens. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 12. 2017. g. Pristupljeno 14. 8. 2018. 
  14. ^ a b Woods, Charles A.; Contreras, Luis; Willner-Chapman, Gale; Whidden, Howard P. (1992). „Myocastor coypus” (PDF). Mammalian Species (398): 1—8. JSTOR 3504182. doi:10.2307/3504182. Arhivirano iz originala (PDF) 2017-10-08. g. 
  15. ^ ITIS Report. „ITIS Standard Report: Myocastor”. Pristupljeno 5. 9. 2007. 
  16. ^ ITIS Report. „ITIS Standard Report: Myopotamus”. Pristupljeno 19. 12. 2007. 
  17. ^ Carter, Jacoby (29. 1. 2007). „Worldwide Distribution, Spread of, and Efforts to Eradicate the Nutria (Myocastor coypus) – South America”. United States Geological Survey. Arhivirano iz originala 18. 02. 2017. g. Pristupljeno 4. 9. 2007. 
  18. ^ a b Loss, Ana; Moura, Raquel T.; Leite, Yuri L. R. (2014). „Unexpected phylogenetic relationships of the painted tree rat Callistomys pictus (Rodentia: Echimyidae)” (PDF). Natureza on Line. 12: 132—136. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 06. 2021. g. Pristupljeno 23. 02. 2023. 
  19. ^ Fabre, Pierre-Henri; Galewski, Thomas; Tilak, Marie-ka; Douzery, Emmanuel J. P. (2013-03-01). „Diversification of South American spiny rats (Echimyidae): a multigene phylogenetic approach” (PDF). Zoologica Scripta (na jeziku: engleski). 42 (2): 117—134. ISSN 1463-6409. S2CID 83639441. doi:10.1111/j.1463-6409.2012.00572.x. 
  20. ^ Fabre, Pierre-Henri; Vilstrup, Julia T.; Raghavan, Maanasa; Der Sarkissian, Clio; Willerslev, Eske; Douzery, Emmanuel J. P.; Orlando, Ludovic (2014-07-01). „Rodents of the Caribbean: origin and diversification of hutias unravelled by next-generation museomics”. Biology Letters (na jeziku: engleski). 10 (7): 20140266. ISSN 1744-9561. PMC 4126619 Slobodan pristup. PMID 25115033. doi:10.1098/rsbl.2014.0266. 
  21. ^ Upham, Nathan S.; Patterson, Bruce D. (2015). „Evolution of Caviomorph rodents: a complete phylogeny and timetree for living genera”. Ur.: Vassallo, Aldo Ivan; Antenucci, Daniel. Biology of caviomorph rodents: diversity and evolution. Buenos Aires: SAREM Series A, Mammalogical Research — Sociedad Argentina para el Estudio de los Mamíferos. str. 63—120. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
  • Fabre, Pierre-Henri; Upham, Nathan S.; Emmons, Louise H.; Justy, Fabienne; Leite, Yuri L. R.; Loss, Ana Carolina; Orlando, Ludovic; Tilak, Marie-Ka; Patterson, Bruce D.; Douzery, Emmanuel J. P. (1. 3. 2017). „Mitogenomic Phylogeny, Diversification, and Biogeography of South American Spiny Rats”. Molecular Biology and Evolution. 34 (3): 613—633. ISSN 0737-4038. doi:10.1093/molbev/msw261. 
  • Sandro Bertolino, Aurelio Perrone, and Laura Gola (jun 2005). „Effectiveness of coypu control in small Italian wetland areas”. Wildlife Society Bulletin. 33 (2): 714—72. 
  • Carter, Jacoby and Billy P. Leonard: „A Review of the Literature on the Worldwide Distribution, Spread of, and Efforts to Eradicate the Coypu (Myocastor coypus)”. Wildlife Society Bulletin. 30 (1): 162—175. Spring, 2002.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  • Carter, J., A.L. Foote, and L.A. Johnson-Randall. 1999. „Modeling the effects of nutria (Myocastor coypus) on wetland loss”. Wetlands. 19 (1): 209—219. 
  • Lauren E. Nolfo-Clements: Seasonal variations in habitat availability, habitat selection, and movement patterns of Myocastor coypus on a subtropical freshwater floating marsh. 2006. ISBN 978-0-542-60916-9. . (Dissertation) Tulane University. New Orleans.
  • Sheffels, Trevor and Mark Systma (decembar 2007). „Report on Nutria Management and Research in the Pacific Northwest” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 05. 06. 2010. g.  Center for Lakes and Reservoir Environmental Sciences and Resources, Portland State University.. Available on-line:

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Нутрија&oldid=30552574”