Obrazovni roman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Obrazovni roman (nem. Bildungsroman), vrsta je romana u kojem se duhovni razvoj junaka prikazuje putem učenja i životnog iskustva i prati od detinjstva do doba kada njegova ličnost dostigne određeno obrazovanje i osposobi se da ispunjava moralne zahteve prema sebi i društvu.[1][2] Sam termin je skovao nemački filolog Johan Karl Simon Morgenstern početkom 19 veka, da bi ga 1905. popularisao nemački filozof Vilhelm Diltaj. Osim oblika obrazovni roman i doslovno preuzetog nemačkog oblika bildungsroman (nem. Bildungsroman) u srpskoj nauci o književnosti upotrebljavaju se sa istim ili sličnim značenjem i termini: roman o vaspitanju, obrazovanju, odrastanju, roman formacije itd.

Ovi romani završavaju se srećno posle nepromišljenih poteza i bolnih razočarenja junaka koji žive beskorisnim životom.[2]

Neretko se za prvi obrazovni roman u svetskoj književnosti uzima Geteov Vilhelm Majster.[2] Međutim, mnogi romani štampani pre Geteovog imaju elemente ovog žanra, poput: Volterovog Kandida i Fildingovog Toma Džounsa. Tokom devetnaestog veka postao je jedan od najprisutnijih obrazaca pisanja romana doživljavajući raličite varijacije i žanrovske metamorfoze. Na taj način način napisani su prvi romani u kojima se prikazuje obrazovanje negativnih junaka (Izgubljene iluzije) ili obrazovanje junaka koji nisu uspeli da se na kraju asimiliraju u društvo (Crveno i crno). U dvadestom veku ova vrsta često počiva na izvesnim ironičnim ili tragičnim pretpostavkama o intelektualnom sazrevanju glavnog junaka te tako gubi pedagošku poentu i klasične žanrovske obrasce. Primer za ovakav destabilizovan žanrovski obrazac je Čarobni breg Tomasa Mana u kome je obrazovni roman parodiran. Kao posebna podvrsta ove romaneskne vrste ističe se roman o umetniku ili kinstlerroman (nem. Künstlerroman).


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grupa autora 1986, str. 669.
  2. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 145. ISBN 86-331-2075-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grupa autora (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]