Oktoih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gračanički oktoh petoglasnik

Oktoih ili Osmoglasnik (grč. Ὀκτώηχος) pravoslavna je bogoslužbena knjiga, zbornik pesama posvećenih Hristovom vaskrsenju. Sve pesme Osmoglasnika razvrstane su prema osam crkvenih glasova - od I do VIII po slovenskom obeležavanju. Pesme jednog glasa pevaju se tokom jedne sedmice, a niz od osam sedmica, kada se izređaju svi glasovi osmoglasnika naziva se stolp. Ciklus počinje prve nedelje posle Pedesetnice prvim glasom, i obnavlja se do Lazareve subote.

Poredak promenljivih bogosluženja koji je izložen u Oktoihu je sledeći: nedeljna služba prvog glasa, služba ponedeljka prvog glasa, utorka, srede, četvrtka, petka i subote, zatim nedeljna služba drugog glasa, služba ponedeljka drugog glasa, utorka i tako do subote, zatim nedeljna služba trećeg glasa, služba ponedeljka trećeg glasa... i tako dalje, istim redom za sve sedmične službe svih osam glasova. Pevanje svih osam glasova tokom osam nedelja u crkvenom Tipiku naziva se „stolp“ (stub).

Oktoih-Osmoglasnik iz 1857. godine

Tokom crkvene bogoslužbene godine peva se šest takvih stolpova. Pevanje Oktoiha u radne dane počinje od nedelje Svih Svetih posle Pedesetnice, a završava se pred subotu Mesopusne nedelje. U periodu Velikog posta, zatim tokom Sirne sedmice [ru] koja mu prethodi i Strasne sedmice na njegovom kraju, kao i u periodu od Vaskrsa do Pedesetnice, u radne dane se ne peva prema Oktoihu. Nedeljom se Oktoih ne peva od Cvetne nedelje, zaključno sa nedeljom Svih Svetih. Osim toga, ako neki od dvanaest Gospodnjih praznika padne u nedeljni ili radni dan, Oktoih se takođe ne koristi. Oktoih se ne koristi ni onda kad neki Bogorodičin praznik ili praznik svetoga padne u radni dan. <ref>http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Bogosluzbeni/Liturgika/Liturgika_08.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2012) POJMOVNIK PRAVOSLAVNOG BOGOSLUŽENjA. 7. BOGOSLUŽ Zbog obimnosti sadržaja, oktoisi su često bili deljeni u dve knjige: oktoih prvoglasnik (I-IV glas) i oktoih petoglasnik (V-VIII glas).[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dušanić 1973, str. 89-93.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]