Ontogenetsko razviće čoveka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ontogenetsko razviće čoveka predstavlja složen ciklus razvića koji se može podeliti u dva perioda: prenatalni i postnatalni (lat. natalis = rođenje). Prenatalni period obuhvata složene morfološke promene od stvaranja zigota do rođenja, a postnatalni niz promena od rođenja, rasta, polnog sazrevanja, starenja jedinke pa do njene smrti.

Prenatalni period[uredi | uredi izvor]

Nauka koja se bavi proučavanjem razvića čoveka od oplođenja do rođenja jedinke naziva se humana embriologija. Razviće čoveka je kontinuiran (neprekidan) proces koji započinje oplođenjem jajne ćelije spermatozoidom pri čemu nastaje zigot da bi se zatim izvršio složen proces transformacije jednoćelijskog zigota u višećelijski organizam.

Vreme potrebno za razviće čoveka od oplođenja do porođaja je 266 dana — 38 nedelja. Međutim, kako se tačno vreme oplođenja obično ne zna, za procenu trajanja trudnoće i očekivanog termina porođaja, koristi se datum poslednje menstruacije. Preračunato na taj način, trudnoća traje dve nedelje duže — 40 nedelja, odnosno 280 dana (na 266 dana dodato je 14 dana od poslednje menstruacije do oplođenja).

Prenatalni period se deli na tri faze:

  • preembrionalnu
  • embrionalnu
  • fetalnu

Postnatalni period[uredi | uredi izvor]

Većina razvojnih promena se odigrava prenatalno, tokom embrionskog i fetusnog perioda, ali se neke promene odvijaju i postnatalno — kao npr.

Ova faza obuhvata:

Poremećaji razvića[uredi | uredi izvor]

Razviće je kontrolisano naslednom osnovom, odnosno odvija se po planu koji je upisan u genomu zigota. Greške u genomu odraziće se u prekidu embriogeneze (smrt ploda) ili će se roditi nova jedinka sa kongenitalnim anomalijama (kongenitalan = nastaje pre ili u toku rođenja).

Uzroci ovih poremećaja mogu da budu:

Vrste poremećaja razvića[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od toga u kom periodu razvića se ispoljavaju, kako greške u genomu tako i uticaji faktora spoljašnje sredine, razlikuju se sledeći poremećaji:

a) gametopatije — predstavljaju propadanje nenormalnih (aberantnih) gameta; aberantni gameti imaju izmenjenu morfologiju, kakvi su npr:

  • spermatozoidi bez repa, sa dva repa, sa dve glave,
  • jajna ćelija sa dva ili više jedra);

Neki aberantni gameti mogu da prežive i izvrše oplođenje i tada se obrazuje aberantni zigot; takav zigot može da ugine ili da nastavi sa razvićem;

b) blastopatije — poremećaji blastocista (npr. blastocist bez embrioblasta); ovakav blastocist ili ugine pre implantacije ili se odbaci neposredno pre implantacije; plodovi odbačeni na ovom ranom stupnju (preembriogeneza) vrlo često se izbacuju sa prvom menstruacijom, tako da se ne zna koliko embriona propada;

c) embriopatije — odbacivanje ploda u periodu embriogeneze;plodovi koji se spontano odbacuju do trećeg meseca trudnoće imaju greške u broju i strukturi hromozoma; ovaj period je najosetljiviji na delovanje faktora spoljašnje sredine; najkritičniji period za delovanje spoljašnjih činilaca je period gastrulacije jer se tada formira opšti plan građe, odnosno, obrazuju se klicini listovi; gastrulacija se dešava od 14-18. dana nakon oplođenja, dakle još pre ženinog saznanja o trudnoći!;

d) fetopatije — poremećaji na stupnju fetusa (kada embrion dobije obeležja vrste kojoj pripada); u ovom periodu plod je manje osetljiv i na genetičke greške i na faktore sredine; ipak, oni organi koji u tom periodu sazrevaju, posebno mozak i urogenitalni organi, i dalje ostaju osetljivi.

Ontogenetski stepeni[uredi | uredi izvor]

Stadijumi prenatalnog razvoja
Približni sled razvojnih perioda deteta

Svaka ljudska jedinka tokom ontogeneze (približno) prođe kroz sledeće razvojne stepene:

  • Prenatalni period: Oplodnja – rođenje;
  • Embriogeneza: Nidacija – 8 nedelja nakon oplodnje.
    • Zigot: jedinstvena ćelija nakon oplodnje
      • Blastocist: stupanj pre nidacije (implantacije u zid maternice)
      • Postimplantacijski embrio: 1 – 8 nedelja nakon oplodnje (3 – 10 nedelja trudnoće)
    • Fetus: 10. nedelja trudnoće – rođenje
  • Detinjstvo: 0 – 19 godina
    • Novorođenče: 0 – 30 dana
    • Dojenče: 0 – 12 meseci
    • Prohodavanje/Prohodanče: 1 – 3 godine
    • Uzrast igre: 4–5 godina
    • Srednje detinjstvo ('prepubescencija): 4 – 11 godina
      • Osnovnoškolac: 6 – 11 godina
      • Predadolescencija: Dete osnovnoškolac uzrasta 10 – 11 godina
    • Adolescencija i pubertet: 12 – 18 godina
      • Peripubertet: 8 – 10 pa i 15 godina[1][2]
  • Adult: 18+ godina
    • Maloljetni adult – Mladi odrastao čovjek: 18 – 39 godina
    • Zrelost: 40 – 59 godina
    • Starost: 60+ godina
  • Smrt: Dolazi u različitim dobima (individualno)
    • Dekompozicija: Postmortalna razgradnja tela

Ponekad se takođe upotrebljavaju i termini kao:

  • Mlađe dete (0—9)
  • Dečak (10—12)
  • Mladić (13—19)
  • Dvadesetogodišnjak (20—29)
  • Tridesetogodišnjak (30—39)
  • Četrdesetogodišnjak (40—49)
  • Pedesetogodišnjak (50—59)
  • Šezdesetogodišnjak (60—69)
  • Sedamdesetogodišnjak (70—79)
  • Osamdesetogodišnjak (80—89)
  • Devedesetogodišnjak (90—99)
  • Stogodišnjak (100—109)
  • Superstogodišnjak (110+)

Rast i ostali elementi razvoja[uredi | uredi izvor]

Jedna od retkih apsolutnih istina o svakom ljudskom biću jeste da njegov biološki vek počinje začećem, a završava smrću. Između tih presudnih vremenskih odrednica svake jedinke teče proces ontogeneze – razvoja, u kojem se progresivno i jedinstveno odvijaju i nagomilavaju njene biološke, mentalne, etološke i socijalne promene. Ontogenezu treba razlikovati od životnog ciklusa, koji traje od začeća (formiranja zigota) do sazrevanja prvih oplodno sposobnih gameta (jajna ćelija, spermatozoid) nove jedinke. Generaciono vreme je, pak, prosečni temporalni raspon između formiranja zigota roditeljskog i potomačkog pokolenja. Činom rođenja, sva tri ova procesa su, u isti mah, podeljena na prenatalni i postnatalni period.[3][4][5][6]

Ontogenetsko razviće obuhvata jedinstven niz stupnjevitih kvalitativnih i kvantitativnih promena organizma, označenih kao rast, diferencijacija („stvaranje razlika”) i morfogeneza („oblikovanje”). Tokom individualnog razvoja, genotip određuje okvire reakcione norme organizma na složeni skup sredinskih uticaja različite prirode. Zato je svaki ukupni fenotip, u svakom trenutku ontogeneze, određen normom reakcije na preživljeni niz sredina prethodnog života.

Rast (rastenje) u uobičajenom značenju predstavlja povećanje određene telesne mere. Međutim, suštinski (prema smislu promena), svako rastenje može biti pozitivno i negativno. Prema tome, rast je, u stvari, proces menjanja proučavane telesne mere i izraz je količinskih razlika između pozitivnog i negativnog prirasta. Može se posmatrati, npr., dobro poznatu telesnu mjeru – ukupna visina. Uzmimo da je jednan dečak meren (u isto doba dana) od 5. do 10. rođendana. Prirast njegove visine može se odrediti za različita razdoblja: za jednu, dve, tri, četiri godine ili za ukupni petogodišnji period. Opšti zaključak je da je za pet godina dečak porastao 336 mm. To je ukupni „neto” prirast, iako je bilo i faza bržeg rasta i njegovih povremenih zastoja; jutarnje i večernje mere se, npr., mogu međusobno razlikovati i preko 20 mm.

Rast ukupne telesne visine jednog dečaka od 5. do 10. godine života
Uzrast
(god.)
Telesna visina
(mm)
Prirast u posmatranom periodu
(mm)
5 1.106
6 1.160 5 - 6: 54
7 1.254 6 - 7: 94
8 1.342 7 - 8: 48
9 1.385 8 - 9: 43
10 1.442 9 - 10: 57

Rast je samo jedna od složenih kvantitativnih pojava tokom razvojnog ciklusa, odnosno individualnog razvića. Pojedine razvojne faze nisu obavezno praćene i rastom organizma, i obrnuto. Početkom embrionskog razvoja, zametak ne raste (iako mu se broj ćelija uvišestručava), dok se u određenim poremećenim slučajevima, i pored intenzivnog rasta, ne doživljava puna dobna i polna zrelost. Rast se ostvaruje i meri promenama: broja ćelija i količine međućelijske mase.

Prvi od ova dva izvora počiva na povećavanju veličine postojećih ćelija i porastu broja ćelija. Kvantitativne promene u ćelijskoj i međućelijskoj masi određenog tkiva i organa, u krajnjoj liniji, zavise od odnosa među brzinama njihovog rasta i propadanja. Suština procesa rasta je, dakle, u duplikaciji genetičkog materijala (DNK) i unutarćelijskom prometu materije i energije (metabolizmu). Rast se javlja kao rezultanta delovanja sveukupnih činilaca sinteze (izgradnje) i destrukcije (razgradnje) u ćeliji i organizmu. Rast organizma i njegovih pojedinih delova i komponenti nije jednosmeran i jednostavan - ne ostvaruje se prostim zbrajanjem i oduzimanjem učinaka ćelijskog metabolizma, već je usmeren, objedinjen i kontrolisan složenim procesima individualne samoregulacije.

Diferencijacija je proces povećavanja složenosti i raznolikosti („postajanja sve različitijim”), praćen progresivnim organizacionim usložnjavanjem organizma u pravcu formiranja osobene građe i funkcije odrasle (adultne) jedinke. Diferencijacija i morfogeneza obuhvataju niz veoma složenih, ali usmerenih oblika sopstvene i međusobne determinacije indukcije, interakcije, regulacije, organizacije, aktiviranja i kontrole u prostoru i vremenu. I površno gledan, kompleks međuodnosa rasta, diferencijacije i morfogeneze može u sebi nositi određene neusaglašenosti. Takođe nije teško zapaziti da u najznačajnijim fazama razvoja ovi procesi teku gotovo istovremeno, pa se, samo po sebi, nameće pitanje njihove interakcije. Drugim rečima, već posmatranjem sopstvenog postojanja, može se zapitati kojim se to putevima ostvaruje nepobitna činjenica da se od jedne jedine zigotne ćelije, ništa veće od tačke na kraju ove rečenice, (mižda dospe do ekstremne telesne visine ili mase, sazdane doslovno od milijardi ćelija, složeno organizovanih u specijalizovana tkiva, organe i organske sisteme.

Morfogeneza u tom procesu, obuhvata razvoj individualnog oblikovanja (karakterističnog za ljudsku vrstu) u koji su uključeni i formiranja pojedinih organa (organogeneza) i telesnih regiona (regionalizacija). Diferencijacija i morfogeneza se odvijaju u izuzetno složenim procesima sopstvene i međusobne determinacije (određivanja), indukcije (usmeravanja), interakcije (međudelovanja), regulacije (podešavanja), organizacije (objedinjavanja u uređen sistem), aktiviranja i kontrole u vremenu i prostoru. Organizaciono i funkcionalno usložnjavanje i oblikovanje su u bliskoj vezi, ali njihova potpuna vremenska podudarnost nije ograničavajući preduslov za nesmetano održavanje organizma. U najznačajnijim fazama ontogenetske promenljivosti, ovi procesi teku gotovo istovremeno i usaglašeno.

Razviće (razvitak) u opštebiološkom smislu je proces sveukupnog somatskog (anatomskomorfološkog), funkcionalnog i reproduktivnog formiranja svake individue – od njenog začeća do pune polne zrelosti. Međutim, bioantropološki – holistički gledano, razvoj somatske, mentalne, etološke i sociokulturne personalnosti se proteže čak do „puberteta odraslog”, odnosno zrelog doba adultne osobe (oko 40. godine života). Rast je samo jedna od složenih kvantitativnih pojava tokom razvića, odnosno ostvarivanja punog životnog ciklusa i ontogeneze. Pojedine razvojne faze nisu obavezno praćene i rastom organzma, i obrnuto. Početkom prenatalnog života, npr. zametak ne raste, dok se u određenim nenormalnim slučajevima, i pored intenzivnog rasta, ne doživljava puni razvojni ciklus ljudske vrste, tj. potpuna polna, psihofizička i funkcionalna zrelost.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Growth of Asthmatic Children Before Long-Term Treatment with Inhaled Corticosteroids
  2. ^ Jaffe-Campanacci Syndrome. A Case Report and Review of the Literature. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. фебруар 2013)Anwar Hau M. A. MBBS, MMed (Ortho), Edward J. Fox M. D. Justin M., Cates M. D., Brian E., Brigman M. D., Henry J., Mankin M. D. (2002): The Journal of Bone and Joint Surgery (American) 84:634-638
  3. ^ William J. L.: Human embryology. Churchill Livingstone, Edinburgh. 2001. ISBN 978-0-443-06583-5.
  4. ^ Scott F. G.: Developmental biology. Sinauer Associates Sunderland, Mass. 2000. ISBN 978-0-87893-243-6.
  5. ^ Diego, Miguel A.; Field, Tiffany; Maria Hernandez-Reif; Schanberg, Saul; Kuhn, Cynthia; Victor Hugo Gonzalez-Quintero (2009). „Prenatal Depression Restricts Fetal Growth”. Early Hum Dev. 85 (1): 65—70. doi:10.1016/j.earlhumdev.2008.07.002. 
  6. ^ Gould S. J. Ontogeny and Phylogeny. Belknap Press, Cambridge, Mass. ISBN 978-0-674-63941-6.

Literatura[uredi | uredi izvor]