Opel moka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Опел Мока)
Druga generacija

Opel moka (nem. Opel Mokka) je terenski automobil koji proizvodi nemačka fabrika automobila Opel. Proizvodi se od 2012. godine.

Prva generacija (2012–2021)[uredi | uredi izvor]

Opel moka
Opel moka
Pregled
ProizvođačOpel
Poznat kaoVoksol moka
Bjuik enkor
Proizvodnja2012. — 2021.
MontažaJužna Koreja, Španija, Kina, Rusija, Belorusija
Karoserija i šasija
Klasagradski krosover
Karoserija5 vrata – mini SUV
SličniŠevrolet traks
Pogonski agregat
Motorbenzin 1.4 L, 1.6 L
dizel 1.6, 1.7 L
Stepen prenosa5 i 6 stepeni (manuelni)
6 stepeni (automatik)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2555
Dužina4280
Širina1775
Visina1646

Opel moka je gradski krosover sa petoro vrata i pet sedišta. Predstavljen je na sajmu automobila marta 2012. godine u Ženevi, a na tržištu se našao krajem iste godine. Pozicioniran je ispod veće antare, odnosno grandlend iksa od 2017. godine i može biti dostupan sa pogonom na prednje točkove ili na sva četiri točka. Isti naziv koristi i za tržište Ujedinjenog Kraljevstva, ali pod brendom Voksol. U Kini i Severnoj Americi prodaje se kao Bjuik enkor. Enkor je predstavljen 2012. u Detroitu, a na tržištu se pojavio januara 2013. godine. Od moke se razlikuje samo po prednjoj maski hladnjaka. Moka je tehnički ista kao Ševrolet traks, i po dizajnu se neznatno razlikuju. Oba se proizvode u Južnoj Koreji, a zbog velike potražnje ovih modela Opel je 2014. godine pokrenuo još jednu fabriku u Saragosi u Španiji.[1]

Na Euro NCAP kreš testovima automobil je 2012. godine dobio maksimalnih pet zvezdica.[2]

U moku se ugrađuju benzinski motori od 1.4 (140 KS) i 1.6 (115 KS), kao i dizel-motori od 1.7 (130 KS). Jedna verzija dizela dostupna je sa pogonom 4x4.[3]

Na salonu automobila u Ženevi 2016. godine, predstavljen je redizajn, koji dobija novu indentifikacionu oznaku moka iks (Mokka X). Pored nove oznake restilizovani automobil je dobio i novi motor sa šestostepenim automatskim menjačem i adaptivnim pogonom na sva četiri točka, zatim prednje i zadnje svetlosne grupe. U unutrašnjosti nove su instrument tabla i centralna konzola.[4]

Druga generacija (2020–)[uredi | uredi izvor]

Opel moka
Opel moka
Pregled
ProizvođačOpel
Poznat kaoVoksol moka
Proizvodnja2020. — danas
MontažaFrancuska
Karoserija i šasija
Klasagradski krosover
Karoserija5 vrata – mini SUV
SličniPežo 2008
Sitroen C3 erkros
Pogonski agregat
Motorbenzin 1.4 L, 1.6, 1.8 L
dizel 1.6, 1.7 L
Stepen prenosa6 stepeni (manuelni)
8 stepeni (automatik)
1 stepeni (direkt drajv; Moka-e)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2557
Dužina4151
Širina1791
Visina1531

Druga generacija Moke je najavljena u avgustu 2018. od strane izložbenog automobila Opel GT X Ekperimental koncept, a predstavljena je 24. juna 2020. godine.

Sada zasnovan na zajedničkoj modularnoj platformi (CMP) bivše PSA grupe, automobil je dostupan sa električnom verzijom nazvanom Moka-e.

ICE verzija je predstavljena 2. septembra 2020. Prodaja druge generacije Mokke počela je sa modelnom godinom 2021, 23. decembra 2020. Postoje tri opcije motora, uključujući 1,2-litarski turbo benzinac sa tri cilindra od 100 KS (74 kV; 99 KS) i 205 Nm obrtnog momenta sa 6-brzinskim manuelnim menjačem i 1,2-litarskim turbo motorom od 130 KS (96 kV; 128 KS) i 230 Nm obrtnog momenta u kombinaciji sa standardnim 6-stepenim manuelnim ili 8-stepenim automatskim menjačem. Dok je jedini dizel motor u ponudi 1,5-litarski četvorocilindrični motor sa 110 KS (81 kV; 108 KS) i 250 Nm obrtnog momenta, koji se nudi isključivo sa 6-stepenim manuelnim menjačem

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Proizvodnja u Španiji” (na jeziku: nemačkom). presseportal.de. Pristupljeno 10. 3. 2014. 
  2. ^ „Euro NCAP kreš test” (na jeziku: engleski). euroncap.com. Pristupljeno 10. 3. 2014. 
  3. ^ „Specifikacije” (na jeziku: engleski). auto-types.com. Arhivirano iz originala 25. 03. 2014. g. Pristupljeno 10. 3. 2014. 
  4. ^ „Opel moka za 2016: redizajn”. b92.net/automobili. Pristupljeno 23. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]