Operacija Plamen 95
Plamen 95 | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo rata u BiH | |||||||
Operacija Plamen | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Vojska Republike Srpske |
Hrvatska Herceg-Bosna | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Ratko Mladić Momir Talić | Đuro Matuzović | ||||||
Jačina | |||||||
8.000[1] | 6.000[2] |
Operacija Plamen 95 (poznatija još i kao Bitka za Orašje) je kodni naziv za operaciju Vojske Republike Srpske u maju 1995. godine, u Bosanskoj Posavini, čiji je cilj bio zauzimanje oraškog džepa.
Uvod[uredi | uredi izvor]
Još od kraja 1992. godine, kada je Vojska Republike Srpske u operaciji Koridor ovladala Bosanskom Posavinom, oraški džep, pod kontrolom Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane, zadavao je glavobolje komandi VRS.[3] Zbog strateškog položaja Orašja, koje se nalazi tik uz najuzaniji deo brčanskog koridora, pretila je opasnost da hrvatska strana kroz samo jednu uspešnu operaciju (presecanje koridora preko Orašja) okonča rat u svoju korist; za razliku od 1992. godine, VRS je po potpisivanju Hrvatsko-muslimanskog sporazuma u proleće 1994. godine izgubio stratešku inicijativu, što je značilo da bi koncentracija snaga VRS neophodna za razbijanje blokade Bosanske Posavine slična onoj u operaciji Koridor (20.000 - 40.000 boraca), bila nemoguća — VRS bi izgubio rat. U takvim okolnostima, VRS se odlučuje da otkloni jedini preostali hrvatski mostobran na reci Savi. Ukoliko uspešna, operacija bi oslobodila pešadijske brigade VRS koje su držale položaje prema Orašju.[1] Uspeh bi, takođe, ojačao moral VRS nakon poraza srpskih snaga u Zapadnoj Slavoniji.[1]
Komanda Prvog krajiškog korpusa i komanda Glavnog štaba VRS raspoređuju snage određene za operaciju u dve grupe. Prva grupa je bila snaga predviđena za udar na džep. Činili su je 1. bataljon vojne policije i 1. izviđačko-diverzantski odred Prvog krajiškog korpusa, 4. bataljon 43. prijedorske brigade, specijalni odred „Vukovi sa Drine“, jedan bataljon Prve oklopne brigade, 4. odred SB MUP RS (Bijeljina), i delovi Garde Panteri; sveukupno oko 2.000 boraca.[2] Drugu grupu su činile pešadijske brigade koje su i inače držale ovaj deo fronta — 11. dubička, 1. čelinačka, 2. krajiška i 2. posavska brigada; sveukupno oko 6.000 boraca. Zadatak ove grupe je bio da zaštiti bokove napadačke grupe. Kao vatrenu podršku VRS je angažovao tri korpusne artiljerijske grupe, sastavljene iz jedinica Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa.
Snage HVO bile su organizovane u tri pešadijske brigade (202, 106. i 201. domobranska pukovnija) i jednu gardijsku brigadu (4. gardijska brigada HVO); uz to, HVO je angažovao i jedan odred specijalne policije. Vatrenu podršku su pružali artiljerijski i raketni divizioni HV na levoj obali Save. Sveukupno, HVO je imao na raspolaganju 6.000 vojnika.
Tok operacije[uredi | uredi izvor]
VRS je operaciju Plamen (u hrvatskim izvorima ova operacija se pogrešno zove „Osveta") započeo 5. maja snažnim artiljerijskim napadom. Prvog dana napad je bio neuspešan i VRS obavlja dodatne pripreme u narednih pet dana.[2] 10. maja VRS započinje ofanzivu drugi put, napadajući na više pravaca. Ovaj put, snage VRS probijaju odbranu HVO na više mesta i 14-15. maja dolaze nadomak mesta Vidovice, 4 km daleko od Orašja.[2] Narednog dana, međutim, HVO snage u protivnapadu zaustavljaju napredovanje VRS. Komanda VRS do 10. juna i definitivno obustavlja operaciju.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995 Volume I. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. Washington.
- Lazanski, Miroslav: Istina o Srpskoj. Knjiga-komerc: Beograd, 2001.