Operacija Šnešturm

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Šnešturm
Deo Istočnobosanske zimske operacije i
Četničko-partizanskog sukoba

Šesta neprijateljska ofanziva (od polovine septembra 1943. do januara 1944. godine)
Vreme18. decembar28. decembar 1943.
Mesto
istočna Bosna
Uzroknastavak operacije Kugelblic
Ishod Ni jedna strana nije ostvarila presudan uspeh
Sukobljene strane
Nacistička Njemačka Nemačka
NDH
Četničke grupe
NOVJ
Komandanti i vođe
Nacistička Njemačka Lotar Rendulic
Nacistička Njemačka Valter Štetner
Nacistička Njemačka Fric Najdhold
Nacistička Njemačka Karl fon Obenkamp
Nacistička Njemačka Jozef Brauner
Kosta Nađ
Gligorije Mandić
Pero Kosorić
Slavko Rodić
Danilo Lekić Španac
Uključene jedinice
1. brdska divizija
369. legionarska divizija
7. SS divizija Princ Eugen
187. rezervna divizija
Treći bosanski korpus NOVJ
17. istočnobosanska udarna divizija NOVJ
27. istočnobosanska divizija NOVJ
5. krajiška divizija NOVJ
16. vojvođanska divizija NOVJ
Jačina
4 divizije (oko 60.000 boraca) 4 divizije (oko 10.000 boraca)
Žrtve i gubici
nepoznati 135 poginulih, 141 ranjen, 250 nestalih i 190 promrzlih[1]

Operacija Šnešturm (nem. Schneesturm-Snežna oluja), poznata u domaćoj literaturi i kao Krivajska operacija, bila je drugi deo zimskih operacija Vermahta u istočnoj Bosni 1943. i nastavak operacije Kugelblic.[2]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U zimskim operacijama decembra 1943, nemačka 2. oklopna armija (5. SS brdski korpus, ojačan 1. brdskom divizijom i delovima bugarske 24. divizije), napala je jedinice Drugog (2. proleterska i 5. krajiška divizija NOVJ) i Trećeg udarnog korpusa NOVJ (27. i 17. divizija NOVJ) u istočnoj Bosni, Sandžaku i Crnoj Gori, kako bi sprečila njihovo grupisanje i prodor u Srbiju.[2] U prvom delu operacije, Operaciji Kugelblic (3-16. decembra 1943) - poznata u domaćoj literaturi i kao Limsko-drinska operacija, Nemci nisu ostvarili planirano uništenje 2, 5, 17. i 27. divizije NOVJ, mada su naneli teške gubitke 2. proleterskoj diviziji u dolini Lima i 5. krajiškoj diviziji pri njenom proboju iz okruženja. Posle izvlačenja 27. i 5. divizije iz neprijateljskog obruča (13-16. decembra), snage 3. korpusa NOVJ prikupile su se u dolini reke Krivaje.[3]

Operacija[uredi | uredi izvor]

Nemački vojnici u Bosni u zimu 1943.

Planovi Osovine[uredi | uredi izvor]

Koristeći se postignutim uspesima u borbama protiv 5. krajiške i 27. istočnobosanske divizije NOVJ, a u težnji da likvidira snage i uporišta NOVJ u Istočnoj Bosni, Štab 5. SS korpusa odlučio je da odmah produži ofanzivu na području istočne Bosne sa težištem u dolini Krivaje, gde je očekivao ponovno okruženje snaga NOVJ. Planom je predviđeno da delovi 369. legionarske divizije, policijske i ustaško-domobranske jedinice, drže zastor na levoj obali reke Bosne, od Sarajeva do Doboja, a 1. brdska i 7. SS divizija Princ Eugen, kao i 1. rezervni lovački puk i borbena grupa 369. divizije da nastupaju sa komunikacije Sarajevo-Vlasenica i Tuzla-Doboj, zatvore obruč sa severa, istoka i juga, i sužavajući ga postepeno, suzbijaju jedinice 3. bosanskog korpusa NOVJ u dolinu Bosne i tu ih unište. Istovremeno, delovi 187. rezervne divizije i 901. motorizovanog puka, ustaško-domobranske i četničke jedinice trebalo je da očiste Majevicu, Posavinu i Trebavu, gde se nalazila 16. vojvođanska divizija NOVJ i nekoliko partizanskih odreda.[3]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Poprište operacija na mapi BiH 18–28. decembra 1944. Uporišta NOP obeležena su crveno, uporišta okupatora i četnika crno. Mesta najvećih borbi obeležena su ukrštenim mačevima.

Operacije su nastavljene 18. decembra pokretom nemačkih snaga (1. brdska i 7. SS divizija, borbena grupa 369. divizije) sa linije Vlasenica-Sokolac prema dolini reke Bosne, gde je bila stvorena zaprečna linija (glavnina 369. divizije, policijske i ustaško-domobranske snage). Štab 3. korpusa NOVJ pribegao je dekoncentraciji snaga: 17. divizija obustavila je dejstva protiv četnika na Ozrenu (kod Doboja) i podelila se u dve grupe.[1]

Prva grupa (6. istočnobosanska, 18. istočnobosanska i 1. južnomoravska brigada) probila se posle manjih borbi pri prelazu potoka Brijesnice i druma Ribnica-Tuzla kroz neprijateljeve položaje i do 29. decembra izbila u Birač, u pozadinu neprijatelja.[1]

Druga grupa (15. majevička i 16. muslimanska brigada) prešla je reku Krivaju kod sela Keserovića i, potom, nastavila pokret prema selu Duboštici. Pod pritiskom jakih snaga 7. SS divizije Princ Eugen, koje su nadirale od Olova ka selu Vijaci i Duboštici, ova grupa morala je promeniti pravac kretanja. Ona je 28. decembra kod sela Stjepinog Hana[4][5] prešla preko Krivaje i, posle kraćeg odmora na Konjuh-planini, prebacila se, takođe, u Birač.[1]

Iz rejona Vareša i Breze, pod vrlo povoljnim uslovima (visok sneg, hladnoća, bespuće) i bez podataka o neprijatelju i njegovom kretanju, izvlačile su se 27. istočnobosanska i 5. krajiška divizija NOVJ. Tek posle ogorčenih borbi sa delovima 14. puka 7. SS divizije kod Borovičkih njiva (vidi mapu) i Romanovaca, i sa delovima 99. puka 1. brdske divizije kod sela Džina[5] (vidi mapu), uspele su da se probiju u pozadinu neprijateljskih snaga, koje su širokim frontom izbile u dolinu reke Bosne. Četvrta brigada 5. krajiške divizije, koja je pratila ranjenike, uspela je da izbegne okruženje i da 24. decembra kod Manjinog vrha (vidi mapu) u oštroj borbi, razbije delove 14. puka 7. SS divizije.[1]

Operacija je zahvatila i 16. vojvođansku diviziju u severnom delu istočne Bosne, ali do većih borbi nije došlo, jer je divizija, podeljena u dve operativne grupe, veštim manevrisanjem na Majevici, u Birču, Posavini i Trebavi izbegla udare neprijatelja.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

U krivajskoj operaciji Nemci su prokrstarili celom oslobođenom teritorijom, nemilosrdno ubijajući zarobljenike, ranjenike i civilno stanovništvo. Ipak, nisu uspeli da unište ili razbiju 3. korpus NOVJ, niti da otklone opasnost od prodora snaga NOVJ u Srbiju. Jedinice 3. korpusa pretrpele su znatne gubitke (135 poginulih, 141 ranjen, 250 nestalih i 190 promrzlih boraca).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 3). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 682. 
  2. ^ a b Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 3). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 680. 
  3. ^ a b Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 3). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 681. 
  4. ^ „Zavidovići u oslobodilačkom ratu | Arhiv Znaci”. znaci.org. Pristupljeno 13. 12. 2019. [mrtva veza]
  5. ^ a b Sada napušteno selo, blizu Ribnice