Opsada Aleksandrije (1167)
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Opsada Aleksandrije | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Krstaškog pohoda na Egipat | |||||||
Drugi krstaški pohod na Egipat | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Jerusalimska kraljevina |
Fatimidski Egipat Zengidi | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Amalrik Jerusalimski |
Širku Saladin | ||||||
Jačina | |||||||
nepoznato | nepoznato | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
nepoznato | nepoznato |
Opsada Aleksandrije vođena je 1167. godine. Izvršili su je krstaši Amalrika Jerusalimskog prilikom pohoda na Egipat. Završena je porazom muslimana i krstaškim osvajanjem grada.
Opsada[uredi | uredi izvor]
Širku napada Egipat 1167. godine, pa je Amalrik sam pokreće svoju vojsku na Egipat. Dve vojske sukobile su se kod Babaina (18. mart 1167. godine). Pobedu odnosi Širku i osvaja grad Aleksandriju. Na čelo ovog grada postavio je svoga nećaka Salah ed Din Jusufa – čuvenog Saladina. Krstaši su ubrzo potpuno opkolili grad, kako sa kopna tako i sa mora. Grad je neprestano bombardovan. Saladin šalje poziv u pomoć svome ujaku Širku. Širku je dva puta pokušao da razbije opsadu i kada mu to nije uspelo zatražio je mir. Mirovnim sporazumom krstaši su dobili grad Antiohiju, a Širkuove pristalice su dobile rok u kome moraju da napuste grad.
Nakon što je predao Aleksandriju, Saladin je bio izložen napadima aleksandrijskih Šiita, a neredi su uglavnom bili usmereni ka Širkuovim pristalicama. Saladinov život je bio u tolikoj opasnosti da je spasa morao potražiti ni manje ni više nego u logoru krstaša. Ovi su ga primili sa poštovanjem i čak mu dali oružanu pratnju. Ono što je Saladinu bilo najneprijatnije je to da je upravo jerusalimski kralj Amalrik bio taj koji je posredovao između muslimana podsećajući Šavara na obećanje da će dopustiti Širkuovim pristalicama da izađu iz grada. Tako je jerusalimski kralj spasao Širkuove pristalice od sigurne smrti.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.