Visoki opštecrkveni sud Ruske pravoslavne crkve

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Visoki opštecrkveni sud Ruske pravoslavne crkve (rus. Высший общецерковный суд Русской православной церкви) drugostepeni je sud za eparhijske sudove u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Sastav[uredi | uredi izvor]

Visoki opštecrkveni sud se sastoji iz predsjednika i najmanje četiri člana sa arhijerejskim dostojanstvom. Bira ih Arhijerejski sabor za četvorogodišnji period.[1] Zamjenika predsjednika i sekretara Visokog opštecrkvenog suda postavlja patrijarh iz reda članova.

Sudske predmete gdje su optuženi arhijereji Visoki opštecrkveni sud razmatra u punom sastavu. Sve druge predmete razmatra u sastavu od najmanje troje sudija na čelu sa predsjednikom ili zamjenikom predsjednika.[2]

Prva sjednica Visokog opštecrkvenog suda (tada pod nazivom Opštecrkveni sud) održana je 17. maja 2010. u moskovskom Sabornom hramu Hrista Spasitelja pod predsjedništvom mitropolita jekaterinodarskog i kubanskog Isidora (Kiričenka).[3]

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Po Ustavu Ruske pravoslavne crkve (rus. Устав Русской Православной Церкви) Visoki opštecrkveni sud razmatra u prvoj instanci crkvene krivice arhijereja i rukovodilaca sinodalnih ustanova, a u drugoj instanci crkvene krivice sveštenika, monaha i svetovnjaka podložnih eparhijskim sudovima.[4] Nema nadležnost nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom.

Opšti crkvenopravni akt kojim se propisuje ustrojstvo crkvenih sudova je Uredba o crkvenom sudu Ruske pravoslavne crkve (rus. Положение о церковном суде Русской Православной Церкви).[5]

Pod djelokrug Opštecrkvenog suda spadaju crkveni prestupi protiv vjere i Crkve, protiv hrišćanskog morala, monaha protiv pravila o monaštvu, crkveno-jerarhijskog poretka, episkopa i sveštenika protiv svojih pastirskih obaveza, kao i prekršaji čije razmatranje zatraži patrijarh ili Sveti sinod.[6]

Odluke Visokog opštecrkvenog suda se izvršavaju tek nakon što ih potvrdi patrijarh i Sveti sinod. U slučaju njihovog neslaganja sa odlukom Visokog opštecrkvenog suda, izvršava se patrijaraška i sinodalna odluka. U tom slučaju konačnu odluku može donijeti i sud Arhijerejskog sabora.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glava IX, član 19. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  2. ^ Član 29. Uredbe o crkvenom sudu Ruske pravoslavne crkve
  3. ^ Cerkovnый sud Russkoй Pravoslavnoй Cerkvi, Pristupljeno 6. 9. 2015.
  4. ^ Glava IX, član 18. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  5. ^ Položenie o cerkovnom sude Russkoй Pravoslavnoй Cerkvi (Moskovskogo Patriarhata), Pristupljeno 28. 3. 2018.
  6. ^ Perečenь cerkovnыh pravonarušeniй, podležaщih rassmotreniю cerkovnыmi sudami, Pristupljeno 6. 9. 2015.
  7. ^ Glava IX, član 23. Ustava Ruske pravoslavne crkve