Opština Ljubovija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opština Ljubovija

Zgrada skupštine opštine Ljubovija
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Mačvanski
Sedište Ljubovija
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 12.168 (2022)[1]
Geografske karakteristike
Površina 356 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Veb-sajt www.ljubovija.rs

Opština Ljubovija je opština u zapadnoj Srbiji, koja obuhvata kraj Azbukovicu i ima površinu od 356 km2. Prema popisu iz 2011. opština Ljubovija ima 14.469 stanovnika, a 1961. godine imala je 25.000 žitelja. Znatan deo odselio se u Mačvu, ali i u Srem, područje Valjeva, Novog Sada, Beograda i drugih gradova. Po podacima popisa 2022. opština ima 12.168 stanovnika.[1] Najveće mesto je Ljubovija koje je njeno središte, sa oko 5.000 stanovnika, a postoji još 26 uglavnom manjih sela od kojih su najveća Crnča i Vrhpolje.[2][3]

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Oblast opštine je pretežno brdsko-planinska, dok se manji delovi ravničarskih i brežuljkastih terena nalaze u dolini reke Drine i spada u red ekonomski nerazvijenih područja. S obzirom na orijentisanost stanovništva na poljoprivrednu proizvodnju, u ukupnom dohotku poljoprivreda zajedno sa šumarstvom, lovom i vodoprivredom učestvuje sa 50,85%, prerađivačka industrija 23,23%, trgovina 3,48%, građevinarstvo 2,98% i ostale delatnosti sa 19,46%.

Zapadnu granicu teritorije opštine Ljubovije predstavlja reka Drina (granica Srbije), sa istočne strane nalaze se opštine Valjevo i Osečina, na severu se nalaze opštine Krupanj i Mali Zvornik, dok na jugu ovog područja, granicu predstavlja opština Bajina Bašta. Po površini teritorije, broju stanovnika i naselja, opština Ljubovija se svrstava u manje opštine u Srbiji. Obuhvata 0,64% teritorije, u njoj živi 0,20% stanovništva.

Opština Ljubovija ima solidan položaj kada je u pitanju saobraćaj koji se prvenstveno oslanja na najpogodniji pravac, a to je komunikacija dolinom reke Drine (sever-jug), kojim se ovo područje uključuje u drumske i druge komunikacione sisteme. Glavnu putnu mrežu čine:

  • magistralni put M-19 sever-jug, deonica Mali Zvornik-Ljubovija-Bajina Bašta koji se uključuje u šire magistralne saobraćajnice;
  • magistralni put M-127, takođe pravac sever, vezuje magistralni put M-19 preko Gračanice i Krupnja sa magistralnim putem Loznica-Valjevo-Lazarevac;
  • regionalni put R-113, istočni pravac, Ljubovija-Pecka-Pričević. Ovaj put polazi od magistralnog puta M-4 Loznica-Valjevo-Lazarevac i uključuje se na magistralnu saobraćajnicu M-19.

Područje opštine Ljubovija je povezano sa Republikom Srpskom, sa starim mostom na reci Drini i novim mostom koji je trenutno u izgradnji. Putnu mrežu područja opštine dopunjuje mreža lokalnih puteva. Osnovna ograničenja vezana za saobraćajnu infrastrukturu su zastarelost tehnologije, prevoznih sredstava i opreme, kao i nedostatak investicija u dotrajale puteve.

Reljefne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pogled na Kanjon Trešnjice
Pogled sa Rožnja (973m.n.v) (Sokolske planine)

Reljef Ljubovijskog kraja određuje prevashodno položaj ovog kraja na dodiru dveju velikih geoloških i predeonih celina ovog dela Evrope-ravnica na severu (Panonska nizija) i planinske zone na jugu. U visinskom pogledu mogu se uočiti tri dominantne celine:

  • dolina Drine sa priobalnim niskim pojasom nadmorske visine 185m,
  • nisko i srednje pobrđe koje čine brežuljkaste forme nižih padina Podrinjsko-Valjevskih planina sa jedne strane i Sokolskih planina sa druge strane. Obeležje ovog reljefa su zatalasane površi ispresecane dolinama mnogobrojnih vodotoka.
  • planinsko i priplaninsko područje oslonjeno na lanac Podrinjsko-Valjevskih planina Medvednik (1204m), Bobija (1272,0m), Sokolske planine (973m). Ovo područje odlikuje gusta i razvijena rečna mreža i blago terasasto spuštanje terena u pravcu dolina reke Ljuboviđe, a zatim Drine.
Bobija

Najveći deo planinskog masiva na teritoriji opštine Ljubovija izgrađen je od trijasnih krečnjaka i dijabaz-rožnjačke formacije. Preko starije podloge leži gornjokredna serija predstavljena pretežno sprudnim masivnim i bankovitim krečnjacima, zatim laporovitim krečnjacima, laporcima i konglomeratima. Na prostoru Sokolske planine dominira vrh Rožanj od 973m. Drinskoj oblasti pripada prostrani peščarsko škriljasti kompleks sa naizmeničnim smenjivanjem peščara i raznovrsnih škriljaca u horizontalnom i vertikalnom pravcu.

Vodni resursi[uredi | uredi izvor]

Drina kod Ljubovije
Jedan od potoka sa vodopadom na Bobiji

Najveći deo teritorije Ljubovijske opštine bogat je površinskim vodama. Gusta rečna mreža je dominantno vezana za sliv Drine. Područje Opštine, s obzirom na brdovitost i strmenitost terena ima veoma bogatu hidrografsku mrežu vodotoka, a recipijent za sve potoke i reke je reka Drina.

Reka Drina je bogata sa vodom čiji hidroenergetski potencijal iznosi oko 20% od ukupnog potencijala Srbije. Korito reke Drine na području opštine Ljubovija, pretežno je usečeno i peskovito — šljunkovite formacije aluvijuma, zbog velike potiskujuće snage vode, dno i obale su napadnute, pa dolazi do odnošenja peska i šljunka i njihovog taloženja u akumulacionom jezeru Zvorničke hidroelektrane.

Najznačajniji vodotoci su reke Drina i Ljuboviđa. Atraktivan morfološki izraz pružaju ove dve planinske reke, koje su svojim tokovima duboko usečene u masivne stene, što ovim delovima daje odlike klisure, a ponekad i kanjonski karakter (dolina reke Trešnjice) iznad kojih se izdižu na nekim delovima čak vertikalne dolinske strane. Osim ove dve reke, na području Opštine postoje slivovi sledećih vodotokova: Trešnjica, Bukovička reka, Grabovički potok, Gračanička reka, Uzovnička reka, Selanačka reka i Lukavica. Pored tih vodotoka na području opštine Ljubovija postoji veći broj manjih potoka. Ukupno na području sliva reke Ljuboviđe je registrovano 176 bujičnih vodotokova.

Opšte karakteristike svih vodotokova (reka i potoka) na području Opštine je da imaju velike po dužini padove korita i velike padove slivnih površina, da su im korita dosta krivudava i obrasla u rastinje, da im je dotok vrlo brz i hirovit i da se na regulaciji njihovih korita, do sada skoro nije ništa uradilo. Za vreme jačih kiša i otapanja snegova, ove reke i potoci naglo nadolaze, tako da njihove velike vode nose sve što stoji na njihovom putu. Pri tome nose i veće količine vučnog nanosa, koje reke usled pada kinetičke energije talože u donjem toku u obliku kegla. Na svim tim rekama i potocima ne postoji niti jedna vodomerna stanica koja bi registrovala vodostaj i proticaje, kao i prinos nanosa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nalaz sa Vile rustike u Vrhpolju

Istraživanja kazuju da je život u Azbukovici začeo još u mlađem kamenom dobu pronalaskom kamenog čekića i sudića iz Ljubovije, ali na značaju dobija krajem neolita kada se tu nalaze tri rudnika. O bronzanom dobu svedoče groblja, humke, a u gvozdenom se pojavljuju Iliri koji se bave zemljoradnjom, stočarstvom i rudarstvom, kao i lovom i ribolovom.

U vreme rimske dominacije, na početku naše ere, ovaj kraj je pripadao provinciji Dalmacija.

Iz rimskog perioda su pronađeni ostaci nekoliko građevina koje su u manjem ili većem procentu sačuvane do današnjih dana. Najznačajnija od tih građevina je stari most koji je u narodu poznat kao Latinska ćuprija. Za vreme srpsko-turskih ratova, pogranično područje uz Drinu je imalo poseban značaj, jer su se na njemu odvijale borbe. Ljuboviju je državna vlast osnovala sa ciljem da postane sedište pograničnih i carinskih vlasti i da se razvije u privredni centar sa dominantnim granama trgovine i zanatstva.

Spomenik NOB-a u Ljuboviji
Ljubovija danas

Azbukovica je dočekala oslobođenje od Turaka 1834. godine. Njihovim iseljenjem iz Soko grada 1862. postaje granična oblast. Odmah se inicira otvaranje prelaza skele i 1837. počinje izgradnja karantina, osmatračnice, sanitetske ustanove i magacina za robu, čime se postavljaju urbanističke osnove novog naselja Ljubovije, „usred polja Drabića”. Ljubovija postaje sresko mesto 23 godine kasnije, a 3. jula 1871. biva proglašena za varošicu.

Ljubovija je 1896. godine potpuno stradala u katastrofalnoj poplavi i silna bujica odnosi sve što je dohvatila. Žitelji Ljubovije obnavljaju svoje naselje na novoj lokaciji, uzvišenju zvanom Jabučje, gde se i danas nalazi. Nova Ljubovija je podignuta na obližnjem uzvišenju uz finansijsku pomoć državnog saveta. Naselje je veoma brzo podignuto i već prvih godina 20. veka se nalazilo na novoj lokaciji, na kojoj je i danas.[4]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Po veličini teritorije, broju stanovnika i drugim pokazateljima nivo ekonomske i privredne razvijenosti Opština Ljubovija se svrstava u manje i nedovoljno razvijene opštine u Srbiji, jer je njen dostignuti nivo privredne, prostorne i ukupne društvene razvijenosti niži od dostignutog nivoa razvijenosti širih prostornih celina — opština koje su ostvarivale znatno brži razvoj.

Javna i javna komunalna preduzeća i službe koje rade na području opštine Ljubovija su:

  • JP Ljubovija,
  • JKP Standard,
  • JP PTT-saobraćaja Srbija (JPM Ljubovija),
  • Telekom Srbija,
  • JP EPS Elektrodistribucija Loznica (poslovnica Ljubovija),
  • RGZ Služba za katastar nepokretnosti Ljubovija (JP Srbija šume — Šumsko gazdinstvo Boranja — Šumska uprava Mali Zvornik, pokriva i teritoriju opštine Ljubovija).

Veliki broj preduzeća je zatvoren, ali ima i onih koja su nastavila sa radom nakon privatizacije:

  • AD „Soko Nada Štark” pogon u Ljuboviji je fabrika trajnih slatkih kolača “Ljubovija” koja posluje u sastavu Kompanije “Štark” otvorena 1980. godine u skladu sa tadašnjom politikom ulaganja u nerazvijena područja. Proizvodi čajna peciva na tri proizvodne linije u količini od min. 200 tona mesečno. Ovaj pogon jedan je od najboljih privrednih subjekata u Ljubovijskoj opštini. Razvojnim planovima kompanije modernizovaće se delovi proizvodnog procesa čajnih peciva i redizajnirati postojeća ambalaža. U planu je i uvođenje novih proizvoda.
  • „Alpine Kamen” ad Batočina, Preduzeće za proizvodnju građevinskog materijala, pogon Ljubovija, je preduzeće čija je osnovna delatnost eksploatacija kamena za građevinarstvo.
  • Veliki Majdan”, Rudnik olova i cinka doo Ljubovija — bio okosnica privredne proizvodnje i sada zapošljava veliki broj radnika.
  • „Zadrugar”, Preduzeće za skladištenje zamrznutog voća posluje po modernim standardima, zapošljava veliki broj sezonskih radnika. Izgrađen veliki broj hladnjača manjeg kapaciteta.
  • „Riboteks” Gornja Trešnjica — preduzeće koje se bavi mrestom i tovom rečne pastrmke. Zbog kvaliteta ribe koja se proizvodi u ribnjaku, distribuira se na nivou cele Srbije. Po ugledu na Riboteks izgrađen je veliki broj manjih privatnih ribnjaka.
  • „Duvan a.d.” Ljubovija — fermentacija duvana. Nekada je ovo područje bilo poznato po proizvodnji duvana. Zapošljava veliki broj sezonskih radnika.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Od ukupnog stanovništva u opštini Ljubovija (17.052), 4.867 stanovnika prema popisu iz 2002. godine aktivno se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Prema podacima RZS za 2010. godinu ukupna površina poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Opštine iznosi 20016 ha ili 56,4% ukupne površine. Od toga, obradivo zemljište (oranice i bašte) zauzima 10893 ha, voćnjaci 2167 ha, livade zauzimaju 1896 ha i pašnjaci 5060 ha. Obradivo zemljište se najvećim delom nalazi u dolini reke Drine. Manji deo zemljišta nalazi se u brdsko-planinskom zaleđu.

Prirodni agrometeorološki, uslovi su izuzetni za gajenje povrtarskih kultura. Pašnjaci su dobra osnova za razvoj stočarstva i pčelarstva, ali i organizovanog sakupljanja i prerade lekovitog bilja. Klima je umereno kontinentalna sa čestim temperaturnim kolebanjima.

Prednosti opštine Ljubovija u oblasti poljoprivrede su postojanje ekološki zdravih zona, dobra pokrivenost poljoprivrednom mehanizacijom, tradicija intenzivne tržišno orijentisane poljoprivredne proizvodnje, veliki broj registrovanih poljoprivrednih gazdinstava. Razvijena je mreža veterinarskih, poljoprivrednih stanica i apoteka i organizovana protivgradna zaštita na teritoriji cele Opštine.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Turistička organizacija opštine Ljubovija

Turistička organizacija opštine Ljubovija, kao nosilac i organizator većine manifestacija, osnovana kao javno preduzeće sa ciljem da svojim aktivnostima pripomogle razvoj ruralnog, izletničkog, verskog turizma kroz povećanje smeštajnih kapaciteta i osmišljavanje novih sadržaja.[5]

Hotel Lasta

U Ljuboviji se od 2014. održava Skobaljijada, tradicionalno ribolovačko takmičenje u pecanju skobalja.

Zaštićena prirodna dobra, kojih na teritoriji opštine Ljubovija ima nekoliko, predstavljaju posebnu turističku odrednicu ovog kraja i specifičnu i značajnu komparativnu prednost (kanjon reke Trešnjice, područje Torničke Bobije, Memorijalni kompleks Mačkov kamen na planini Jagodnji).

Od zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara na teritoriji opštine Ljubovije se nalaze:

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Soko Grad smešten je na jednoj steni Sokolske planine, ispod najvišeg vrha, Rožnja (973 m). Planina se diže južno i jugoistočno od Krupnja, između reka Drine i Uzovnice na zapadu, reke Ljuboviđe na jugu i Krive reke na severoistoku.

Grad je nakon odlaska turske vojske i posade miniran i dobrim delom uništen. Episkop šabački Lavrentije je podno Soko Grada podigao manastir posvećen Nikolaju Velimiroviću. 2000 godine na najvišoj litici iznad manastira, podignut je krst. visini 13,6 metara i težine 2200 kilograma. Od manastira do krsta podignuto je 10 kapela od kamena koje su prigodno oslikane u kojima je ispisana po jedna Božija zapovest.

Mačkov kamen[uredi | uredi izvor]

Spomen-kosturnica na Mačkovom kamenu

Mačkov kamen je vrh na planini Jagodnji, gde su se na maloj površini vodile bitke između srpske i austro-ugarske armije. U bici je nastradalo oko 2000 vojnika i ova bitka je poznata po tome što je u njoj poginulo najviše oficira. U znak sećanja na poginule 1932. godine podignuta je spomen kosturnica. Svakog septembra održava se istorijski čas, koji organizuje Opština Ljubovija i Opština Krupanj. Na Mačkovom kamenu takođe postoji ski staza i mini žičara.

Kanjon Trešnjice[uredi | uredi izvor]

Reka Trešnjica izvire na jugozapadnoj strani Povlena na visini od 1185 m, a uliva se u Drinu kod Gornje Trešnjice na visini od 180m. U kanjonu Trešnjica prima najveće leve pritoke — Sušicu i Tribuću. Specifično za kanjon Trešnjice je to da svakog proleća izlazi iz Drine na prirodni mrest riba mladica, „kraljica“ Drine. Na reci Trešnjici izgrađen je punosistemski ribnjak kalifornijske pastrmke. Kanjon Trešnjice je prirodno dobro od izuzetnog značaja, koje je stavljeno pod zaštitu, radi očuvanja staništa populacije prirodne retkosti beloglavog supa. Jedan je od najlepših kanjona i predstavlja stanište za 17 parova orla beloglavog supa, koji je još jedino nastanjen u kanjonu Uvca. Najkrupnija je ptica grabljivica u ovom kraju i hrani se isključivo ostacima uginulih životinja. Beloglavi sup je ugrožena vrsta kojoj preti istrebljenje i ekolozi čine sve da ih spasu od nestajanja. Ženka u toku godine položi samo jedno jaje i iz tog razloga ih je izuzetno teško zaštititi i sačuvati od nestajanja.

Etno selo Vrhpolje[uredi | uredi izvor]

Detalj iz etno sela

Etno selo „Vrhpolje” se nalazi na desnoj obali reke Drine, na putu Ljubovija — Užice. Predstavnik je seoskog turizma kako u Ljuboviji tako i u okolini. Vajati, magaze, tronošci, petrolejka dočaravaju ambijent 19og veka. Hrana u selu je tipična srpska, proja, sir, kajmak, uštipci, ajvar, riblja čorba spremljena od drinske ribe. Etno selo je takođe odmaralište za regataše.[6]

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

Drinska regata u Ljuboviji[uredi | uredi izvor]

Drinska regata

Drinska regata u Ljuboviji ima tradiciju od 2012. godine, kada je učestvovala svega par plovila, da bi prethodih godina broj plovila bio 2000 i 20000 učesnika.[7] Plovni put je dužine 40 km od Rogačice do Ljubovije, i 9 sati plovidbe. Održava se druge subote jula a komandant regate je kapetan Zoran Vojinović. Organizatori su Opština Ljubovija, turistička organizacija Ljubovija i rafting klub. Obezbeđenje u toku plovidbe čini policija, ronioci, spasioci, služba doma zdravlja i dr. Nakon završene plovidbe, održavaju se koncerti i druge manifestacije.[8]

Gastro fest[uredi | uredi izvor]

Gastro festival se održava druge subote maja i druga je po veličini manifestacija u Ljuboviji. Održava se od 2009. godine, a osnivač je Milorad Aćimović. Organizator je turistička organizacija Ljubovije, a manifestacija je međunarodnog karaktera. Osnovana je sa ciljem da se promoviše kuhinja Azbukovačkog kraja.

Takmičarske discipline su: priprema riblje čorbe, etno trpeza, moderna trpeza, pekarstvo, poslastičarstvo, kavring, najbrži kuvar Gastro festa. Gastro fest se takođe završava koncertima.

Kultura[uredi | uredi izvor]

U Ljuboviji postoji kulturno umetničko društvo „Azbukovica”, osnovano 1976. godine, Dramsko društvo „Ljubovija“ i amatersko pozorište „Aleksandar Joković”. Glavni nosilac kulturnih događanja u opštini je Gradska biblioteka „Milovan Glišić” koja postoji od 1939. godine. Pored svoje osnovne delatnosti, biblioteka je organizator pozorišnih i bioskopskih predstava, izložbi, promocija, gostovanja i pratećih manifestacija. Kulturno-umetničko društvo „Azbukovica” na više stotina nastupa osvojilo je mnogo vrednih nagrada i priznanja. Danas ovo društvo okuplja 120 članova u tri ansambla.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Školstvo u Azbukovici ima veoma dugu tradiciju. Početak organizovanog školstva vezuje se za otvaranje prve škole, davne 1838. godine. U samoj varošici Ljuboviji, prva škola počela je sa radom 1875. godine. Na teritoriji opštine Ljubovija, obrazovno-vaspitni rad obavlja se na nivou osnovnog i srednjeg obrazovanja.

Osnovno obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Zgrada škole u Donjoj Orovici
Škola Gornje Košlje

Mrežu objekata osnovnog obrazovanja čine: jedna matična škola OŠ „Petar Vragolić” Ljubovija sa pet osmorazrednih škola u Uzovnici, Vrhpolju, Donjoj Ljuboviđi, Donjoj Orovici i Gornjoj Trešnjici i šesnaest izdvojenih odeljenja četvororazredne škole u naseljima: Caparić, Gornje Košlje, Gornja Ljuboviđa, Rujevac, Savković, Selenac, Sokolac, Orovička planina, Gornja Orovica, Gračanica, Grčić, Crnča, Leović, Postenje, Greben i Lukića brdo.

Kao posledica smanjenja broja stanovnika, kao i promena u starosnoj strukturi opštine Ljubovija, došlo je do osetnog smanjenja broja učenika osnovnih škola. Za samo desetak godina došlo je do pada populacije školske dece za blizu 23,5%.

Srednje obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Srednja škola „Vuk Karadžić” Ljubovija je osnovana 1964. godine kao izdvojeno odeljenje Gimnazije „Vuk Karadžić” u Loznici, kao rezultat težnje i velikog truda Azbukovčana da ne zaostaju na polju širenja prosvete i kulture.

Školu danas pohađaju učenici grupisani u odeljenja sledećih profila zanimanja:

  • Gimnazija — opšti tip
  • Ekonomska škola
  • Trgovac
  • Ugostitelj (kuvar-konobar)

Verski objekti[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Lazara na Bobiji
Manastir Čitluk

Na teritoriji opštine nalazi se dvanaest crkava i četiri manastira, koji pripadaju Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve:

  • Crkva brvnara u Donjoj Orovici, posvećena je Saboru Sv. 12 Apostola sa zanimljivim relikvijama. Vreme nastanka crkve nije sa sigurnošću utvrđeno, ali se smatra da je stara više od 200 godina. U crkvi se nalazi mnoštvo ikona, a četiri su pod zaštitom države i predstavljaju posebnu vrednost. U blizini crkve nalazi se prangija za koju niko ne zna odakle je, ali zna se da se oglašava na Badnje veče. Za nju je vezan i jedan zanimljiv običaj: momak koji je hteo da se ženi morao je podići prangiju iznad glave i tako dokazati da je spreman za ženidbu.
  • Crkva u Selancu, posvećena je Sv. Apostolima Petru i Pavlu. Nema podataka kada je sagrađena, ali se pretpostavlja da potiče iz 13. veka. Obnovljena je 1816. godine i pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture. U crkvi se nalazi kripta — mesto gde su sahranjivani sveštenici, a po legendi i popadija koja je živela 110 godina.
  • Crkva u Ljuboviji posvećena je Sv. Preobraženju, sagrađena 1932. godine, u moravskom stilu.
  • Crkva u Gornjoj Ljuboviđi posvećena je Vaznesenju Gospodnjem, sagrađena 1940. godine.
  • Crkva u Gračanici posvećena je Vaznesenju Gospodnjem, sagrađena 1903. godine.
  • Crkva u Arsenovićima posvećena je Sv. Velikomučeniku Dimitriju, sagrađena 1968. godine.
  • Crkva brvnara u Savkoviću (Bobija) posvećena je Sv. mučeniku Knezu Lazaru, sagrađena 1944. godine.
  • Crkva u Capariću posvećena je Sv. Nikolaju, sagrađena 1932. godine.
  • Crkva u Vrhpolju posvećena je Sv. proroku Jeremiji, sagrađena 2000. godine.
  • Crkva u Gornjoj Trešnjici posvećena je Sv. Nikoli, sagrađena 1839. godine.
  • Crkva u Orovičkoj planini posvećena je Sv. Velikomučeniku Georgiju, sagrađena devedesetih godina 20. veka.
  • Crkva u Uzovnici posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice, građena je od 1935. — 1936. godine u vidu trikonhonsa.
  • Crkva u Donjoj Ljuboviđi posvećena je Sv. Mariji Magdaleni. Izgradnja ove crkve započeta je 2012. godine.

Manastiri:

Sport[uredi | uredi izvor]

Ljubovija je sedište fudbalskog kluba „Drina” Ljubovija i istoimenog košarkaškog kluba. Od sportskih kolektiva, FK „Drina” je najstariji osnovan 1928. godine, koji se trenutno takmiči u Srpskoj Ligi Zapad trećem takmičarskom nivou srpskog fudbala.[9]

Ženski košarkaški klub „Ljubovija” je osnovan 1976. godine. Klub se trenutno takmiči u B Ženskoj ligi. Karate klub „Drina” osnovan je 10. septembra 1975. godine. Najtrofejniji je klub u opštini Ljubovija. Ima oko 60 redovnih članova i takođe veliki broj trofeja.

Šahovski klub „Drina” je takođe jedan od nosilaca sportskih aktivnosti u Ljuboviji i jedan od najuspešnijih klubova na ovom području. Najmlađi klub je Rafting klub „Drinska Regata” osnovan „2007”. godine. Član je Rafting Saveza Srbije i takmiči se u Prvoj Nacionalnoj Rafting Ligi Srbije.

Naseljena mesta[uredi | uredi izvor]

Ulica u Ljuboviji

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ „Opština Ljubovija”. Agromedia. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  3. ^ „Opština Ljubovija”. Upoznaj Srbiju. Arhivirano iz originala 21. 04. 2017. g. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  4. ^ Lična karta Ljubovije
  5. ^ „Zvanična prezentacija”. TO Ljubovija. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  6. ^ „Vrhpolje — Etno selo”. Ljubovija — Turizam. Pristupljeno 15. 4. 2017. 
  7. ^ Drinska regata Ljubovija
  8. ^ Turistička organizacija Ljubovija
  9. ^ „Sportski savez opštine Ljubovija”. Sportski savez opštine Ljubovija. Pristupljeno 20. 4. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]