Opština Olovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Olovo
Grb
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet  Federacija BiH
Kanton  Zeničko-dobojski kanton
Sjedište Olovo
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 10.175 (2013)
Geografske karakteristike
Površina 408 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Načelnik opštine Đemal Memagić (SDA)
Pozivni broj (+387) 32
Veb-sajt

Opština Olovo je opština u Federaciji BiH, BiH. Ova opština pripada Zeničko-dobojskom kantonu. Sjedište opštine se nalazi u gradu Olovu.

Danas se opština Olovo prostire na 408 km² i ima oko 11 hiljada stanovnika.

Naseljena mjesta[uredi | uredi izvor]

Ajdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Boganovići, Brda, Bukov Do, Čude, Čuništa, Dolovi, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornji Drapnići, Grabovica, Gurdići, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lišci, Magulica, Metilji, Milankovići, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići, Rubinići, Žeravice i Žunova

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, opština Olovo je imala 16.956 stanovnika, raspoređenih u 44 naseljena mesta. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći deo opštine Olovo je ušao u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušli su naseljena mjesta: Gornji Drapnjići i Šaševci, kao i dijelovi naselja: Gurdići, Kolakovići i Krajišići.

Nacionalnost[1] 1991. 1981. 1971.
Muslimani [a] 12.699 (74,89%) 11.593 (70,94%) 10.546 (69,36%)
Srbi 3.193 (18,83%) 3.349 (20,49%) 3.601 (23,68%)
Hrvati 642 (3,78%) 802 (4,90%) 930 (6,11%)
Jugosloveni 285 (1,68%) 478 (2,92%) 46 (0,30%)
ostali i nepoznato 137 (0,80%) 119 (0,72%) 80 (0,52%)
Ukupno 16.956 16.341 15.203

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Muslimani se danas uglavnom izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]