Oralna faza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oralna faza kao prvi stepen psihoseksualnog razvoja ličnosti, do druge godine rasta deteta, fokusirana je na usne užitke (sisanje).

Oralna faza je prvi stepen psihoseksualnog razvoja ličnosti koji se odvija do druge godine rasta. Dete u tom stadijumu doživljava osećanje čulne prijatnosti koje pruža nadraživanje oralne zone. Oralna erotika je vid normalne faze pregenitalnog razvoja infantilne seksualnosti. Ispoljava se kao aktivnost koja je tesno vezana za usta i unošenje hrane u organizam.

Faze u psihoseksualnom razvoju[uredi | uredi izvor]

Zigmund Frojd (1856-1939) je verovatno najpoznatiji teoretičar kada je u pitanju razvoj ličnosti. Frojdove faze psihoseksualnog razvoja su, kao i druge zapravo samo teorijske faze, koje se završavaju po unapred određenom nizu i mogu rezultovati uspešnim završetkom ili zdravom ličnosti ili mogu rezultovati neuspehom, što dovodi do razvoja nezdrave ličnosti. Ova teorija iako je verovatno najpoznatija, ona je i najsporovanija, jer je Frojd verovao da se razvijamo kroz faze zasnovane na određenoj erogenoj zoni. Tokom svake faze, njeno neuspešno završavanje znači da dete postane fiksirano na toj određenoj erogenoj zoni i da se prekomerno ili manje pothranjuje kada on ili ona postane odrasla osoba.[1]

1. Oralna faza 2. Analna faza
(+ oralna)
3. Falusna faza
(+oralna, +analna)
4. Faza latencije
(+ oralna, + analna, + falusna)
5. Genitalna faza
Do 18 meseci Od 18 meseci do 3 godine Od 3 do 7 godina
Edipov kompleks
Od 7 do 8 godina Adolescenti

Opšta razmatranja[uredi | uredi izvor]

Oralna faza je prve od pet Frojdovih psihoseksualnih razvojnih faza:

U oralnoj fazi koja traje od rođena do 18 meseci, dete se fokusira na usne užitke (sisanje). Previše ili premalo zadovoljenje može dovesti do oralne fiksacije ili oralne ličnosti, što se vidi kroz preokupaciju deteta oralnim aktivnostima. Ova vrsta ličnosti može imati jaču tendenciju da puši, upražnjava oralni seks, pije alkohol, prekomerno jede ili grize svoje nokte i olovku. Oralne ličnosti mogu postati i preterano zavisne od drugih, lakovernih i trajnih sledbenika. S druge strane, one se takođe mogu boriti protiv ovih potsticaja i razvijati pesimizam i agresiju prema drugima.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Freud, Sigmund (2013). Esquema del psicoanálisis. Obras completas (José Luis Etcheverry, trad.). XXIII - Moisés y la religión monoteísta, Esquema del psicoanálisis y otras obras (1937-1939). Buenos Aires: Amorrortu Editores. pp. 133-209. ISBN 978-950-518-599-3.
  2. ^ Zigmund Freйd. Očerki po teorii sekksualьnosti. — Эksmo, 2017. — 760 s. — ISBN 978-5-699-97921-9.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).