Orahovica

Koordinate: 45° 31′ 46″ S; 17° 52′ 47″ I / 45.52941° S; 17.87984° I / 45.52941; 17.87984
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Orahovica
Panorama Orahovice
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaVirovitičko-podravska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3.954
Aglomeracija (2011.)Pad 5.304
Geografske karakteristike
Koordinate45° 31′ 46″ S; 17° 52′ 47″ I / 45.52941° S; 17.87984° I / 45.52941; 17.87984
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina183 m
Orahovica na karti Hrvatske
Orahovica
Orahovica
Orahovica na karti Hrvatske
Ostali podaci
GradonačelnikSaša Rister (HDZ)
Poštanski broj33515
Pozivni broj+385 33
Registarska oznakaSL
Veb-sajt
orahovica.hr

Orahovica je grad u Hrvatskoj, u Virovitičko-podravskoj županiji. Prema popisu iz 2001. Orahovica je imala 5.792 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Svojim je severnim delom otvorena prema ravničarskim predelima, a jugozapadnim delom graniči se sa obroncima Papuka i Krndije, odnosno Parkom prirode Papuk. Blizu grada nalazi se Orahovačko jezero.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U istorijskim izvorima Orahovica se prvi puta spominje u dokumentu ugarskog kralja Andrije II iz 1228. godine kojom se određuju međe između poseda porodice Teten iz Ozuaga (Osuvak) i poseda plemenite porodice orahovičke iz Orahovice. U ispravi se navodi da su posedi povezani veoma dobrim tvrdim putevima.

Bilo je 1702. godine u trgovištu Orahovici 119 kuća. Duhovne potrebe pravoslavnih žitelja zadovoljavali su kaluđeri iz obližnjeg manastira Orahovice. Mesni katolici su imali svoju katoličku crkvu sa fratrom koji je dolazio iz našičkog samostana.[1] Godine 1738. postojala je već i pravoslavna crkva ali van naselja, na izvoru Radlovcu. Ta crkvica posvećena Sv. apostolu Tomi, građena je od drveta. Drugi antimins tah hram je dobio 1750. godine od vladike pakračko-slavonskog Sofronija Jovanovića. Sadašnja kamena crkva, podignuta je na granice Orahovice i Riječana polovinom 18. veka. Jedan od velikih ktitora bio je orahovački spahija Dimitrije Mihajlović.

1835. Orahovica je u narodu nazivana Orovica, po zapisima našičkih franjevaca, koji navode oba oblika tog imena.[2]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Orahovica je imala 3.954 stanovnika, a ukupno gradsko područje je imalo 5.304 stanovnika.[3]

Grad Orahovica[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[uredi | uredi izvor]

godina popisa 2001. 1991. 1981. 1971. 1961. 1953. 1948. 1931. 1921. 1910. 1900. 1890. 1880. 1869. 1857.
br. stanovnika 5.792 6.262 6.244 5.834 5.890 5.906 5.601 6.845 5.954 5.745 4.581 4.136 3.730 3.834 3.655
  • napomene:

Nastao iz stare opštine Orahovica. Do 1981. sadrži deo podataka, a u 1991. deo podataka je sadržan u opštinama Zdenci i Čačinci.

Orahovica (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[uredi | uredi izvor]

godina popisa 2001. 1991. 1981. 1971. 1961. 1953. 1948. 1931. 1921. 1910. 1900. 1890. 1880. 1869. 1857.
br. stanovnika 4.262 4.314 4.005 3.392 3.035 3.003 2.769 3.290 2.573 2.517 1.932 1.676 1.564 1.752 1.678

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Orahovica je imalo 4.314 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
2.999 69,51%
Srbi
  
771 17,87%
Jugosloveni
  
218 5,05%
Muslimani
  
23 0,53%
Mađari
  
16 0,37%
Albanci
  
10 0,23%
Makedonci
  
10 0,23%
Crnogorci
  
9 0,20%
Slovenci
  
7 0,16%
Slovaci
  
5 0,11%
Česi
  
2 0,04%
Italijani
  
1 0,02%
Nemci
  
1 0,02%
Poljaci
  
1 0,02%
Rusi
  
1 0,02%
Rusini
  
1 0,02%
Ukrajinci
  
1 0,02%
ostali
  
4 0,09%
neopredeljeni
  
157 3,63%
region. opr.
  
7 0,16%
nepoznato
  
70 1,62%
ukupno: 4.314

Uprava[uredi | uredi izvor]

Nakon izbora 2005. godine za gradonačelnika ja izabran Josip Nemec (HDZ).

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

U Orahovici se nalazi KIO Keramika — fabrika pločica

Slavni ljudi[uredi | uredi izvor]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Ružica grad — najočuvaniji stari utvrđeni grad u Slavoniji i Hrvatskoj. Prvi put spominje se kao kraljevski posed 1357. godine. Do turske invazije menjao je više puta vlasnike, a 1687. godine zauzimaju ga Turci. Ta utvrda, koja je istovremeno i grad, dvor i tvrđava vekovima je nadograđivana, a imala je više tornjeva, kula i bastiona, delimično oplemenjena umetničkim elementima stare arhitekture.
  • Manastir Orahovica, sa crkvom Svetog Nikole, značajno duhovno i istorijsko središte pravoslavnih Srba Donje Slavonije, odnosno Podravine. Poznat još kao Remeta i Duzluk, pominje se u drugoj polovini XV vijeka.

U vrijeme obnovljenja Pećke patrijaršije, 1557. godine, za patrijarha Makarija Sokolovića, u manastiru Orahovici je sjedište Požeške mitropolije, prvog srpskog pravoslavnog vladičanstva na području Slavonije.

Dva velika sabora održavaju se svake godine u manastiru Orahovici, na dan Prenosa moštiju svetitelja Nikolaja (22. maja), i na Preobraženje (19. avgusta). U manastiru se i danas čuvaju mošti svete Anastasije.

Manastir Orahovicu 1991. godine napustila su posljednja dva monaha. Manastir je bez monaha, ali od 1993. godine otac Jovan paroh iz Medinaca preuzeo je brigu o manastiru i manastirskim parohijama.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

  • Srednja škola „Stjepan Ivšić“ (gimnazija, trgovačka i metalci)
  • Osnovna škola „Ivana Brlić-Mažuranić“
  • Dječji vrtić „Palčić“

Kultura[uredi | uredi izvor]

  • Enigmatska udruga Orahovica (EUO)

Sport[uredi | uredi izvor]

  • Fudbalski klub Papuk Orahovica
  • Rukometni klub Orahovica
  • Karate klub „HUS“ Orahovica
  • Kuglački klub Orahovica
  • Sportsko ribolovno društvo „Šaran“ Orahovica
  • Streljaško društvo Orahovica
  • Hrvatsko planinarsko društvo Orahovica
  • Teniski klub Orahovica
  • Košarkaški klub Orahovica
  • Šahovski klub Orahovica

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Glasnik Istorijskog društva iz Novog Sada", Novi Sad 1931.
  2. ^ Našički franjevci 2017, str. 197.
  3. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 30. 4. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 
  • Našički franjevci (2017). Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knj. 3 (1788-1820). Našice, Slavonski Brod, Zagreb: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. ISBN 978-953-7606-06-0. 
  • CD-rom: „Naselja i stanovništvo RH od 1857—2001. godine“, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]