Oraštije
Oraštije Orăștie | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rumunija |
Okrug | Hunedoara |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 18.227[1][2] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 51′ S; 23° 12′ I / 45.85° S; 23.2° I |
Površina | 38,62 km2 |
Veb-sajt | |
www.orastie.info.ro |
Oraštije (rum. Orăștie, nem. Broos, mađ. Szászváros) grad je u Rumuniji, u središnjem delu zemlje, u istorijskoj pokrajini Transilvanija. Oraštije je grad u okviru okruga Hunedoara.
Oraštije je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imao 21.213 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Oraštije nalazi se u krajnje jugozapadnom delu istorijske pokrajine Transilvanije, blizu granice sa Oltenijom. Od najbližeg većeg grada, Temišvara, grad je udaljen 185 km istočno.
Oraštije se obrazovao pokraj reke Moriš, u dolinskom kraju. Južno od grada se izdižu Karpati.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema državnom šematizmu pravoslavnog klira Ugarske, 1846. godine u mestu je paroh, pop Nikola Popović.[3]
Tu su se nakon propasti velikog ustanka Srba u Banatu 1594. godine naselili brojni izbegli Srbi.[4]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
2011. |
---|
18.227 |
Matični Rumuni čine većinu gradskog stanovništva Oraštija (oko 90%), a od manjina prisutni su Mađari, Nemci i Romi u veoma malom broju. Nemci (tj. Sasi) su do sredine 20. veka činili polovinu stanovništva grada.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Panorama starog dela Oraštija
-
Rumunska pravoslavna crkva u Oraštiju
-
Gradska kuća
-
Gradska gimnazija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013.
- ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013.
- ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
- ^ Ștefan Ștefănescu: "Istoria românilor în secolul al XVIII-lea: între tradiție și modernitate", Bukarest 1999.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- www.orastie.info.ro Zvanična stranica grada Oraštija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2010)