Pređi na sadržaj

Organi unutrašnjih poslova u sistemu civilne odbrane

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sistem civilne odbrane Republike Srbije je deo odbrambeno-zaštitnog sistema zemlje i predstavlja oblik civilnog organizovanja države i društva, koji pretpostavlja maksimalno angažovanje svih potencijala civilnog sektora društva u cilju zaštite, odbrane i spasavanja stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara, privrede, organa vlasti i ekosistema od svih katastrofičnih ugrožavanja u miru i ratu i stvaranje što povoljnijih uslova za zaštitu i odbranu i za ne-oružano suprtostavljanje napadaču (agresoru u ratu).[1]

Normativno-zakonska regulativa

[uredi | uredi izvor]
  • Zakon o ministarstvima-Ministarstvo unutrašnjih poslova obavlja poslove državne uprave koji se odnose na: zaštitu života, lične i imovinske bezbednosti građana; sprečavanje i otkrivanje krivičnih dela i pronalaženje i hvatanje učinilaca krivičnih dela i njihovo privođenje nadležnim organima; održavanje javnog reda i mira; pružanje pomoći u slučaju opasnosti; skloništa; obezbeđivanje zborova i drugih okupljanja građana; obezbeđivanje određenih ličnosti i objekata, uključujući i strana diplomatska i konzularna predstavništva na teritoriji Republike Srbije; bezbednost, regulisanje i kontrolu saobraćaja na putevima; bezbednost državne granice i kontrolu prelaska granice i kretanja i boravka u graničnom pojasu; boravak stranaca; promet i prevoz oružja, municije, eksplozivnih i određenih drugih opasnih materija; ispitivanje ručnog vatrenog oružja, naprava i municije; stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata iz delokruga tog ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije, donacija i drugih oblika razvojne pomoći; zaštitu od požara; državljanstvo; jedinstveni matični broj građana; elektronsko vođenje podataka o ličnosti; prebivalište i boravište građana; lične karte; putne isprave; međunarodnu pomoć i druge oblike međunarodne saradnje u oblasti unutrašnjih poslova, uključujući i readmisiju; ilegalne migracije; azil; obučavanje kadrova; upravno rešavanje u drugostepenom postupku po osnovu propisa o izbeglicama, kao i druge poslove određene zakonom.[3]
  • Zakon o odrbani-Ministarstvo unutrašnjih poslova ima posebna prava i dužnosti u oblasti odbrane, koje se odnose na:

1) organizovanje, pripremanje i planiranje upotrebe Policije u ratnom i vanrednom stanju i za podršku Vojsci Srbije u odbrani Republike Srbije od vojnih i nevojnih izazova i pretnji iz nadležnosti Vojske Srbije;

2) utvrđivanje brojnog sastava i organizacije rada Policije u ratnom i vanrednom stanju;

3) pripremanje mera bezbednosti i zaštite objekata od značaja za odbranu, osim vojnih objekata u ratnom i vanrednom stanju;

4) vršenje vazdušnog osmatranja i javljanja pri obavljanju poslova obezbeđenja državne granice;

5) druge poslove određene zakonom.[4]

  • Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama - Ministarstvo unutrašnjih poslova preko Sektora za vanredne situacije organizuje i sprovodi aktivnosti u cilju zaštite života, zdravlja i imovine građana, očuvanja uslova neophodnih za život i pripremanja za prevladavanje nastalih situacija u uslovima elementarnih nepogoda i drugih većih nesreća, tehničko-tehnoloških akcidenata i drugih stanja opasnosti koje su rezultat prirodnih i izazvanih katastrofa (vanredne situacije).

Sektor za vanredne situacije nastao je reorganizacijom delova organa državne uprave, i to objedinjavanjem funkcija, zaposlenih i imovine Sektora za zaštitu i spasavanje Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave za vanredne situacije Ministarstva odbrane, kao i delova organizacionih jedinica Ministarstva životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja koje se bave poslovima upravljanja rizikom i odgovorom na hemijske udese, formiranjem jedinstvene službe za vanredne situacije, a u cilju postizanja što boljih rezultata iz domena svoje nadležnosti. Ministarstvo unutrašnjih poslova preko Sektora za vanredne situacije organizuje i sprovodi aktivnosti u cilju zaštite života, zdravlja i imovine građana, očuvanja uslova neophodnih za život i pripremanja za prevladavanje nastalih situacija u uslovima elementarnih nepogoda i drugih većih nesreća, tehničko-tehnoloških akcidenata i drugih stanja opasnosti koje su rezultat prirodnih i izazvanih katastrofa (vanredne situacije).

U Ministarstvu unutrašnjih poslova, Sektoru za vanredne situacije je formiran Nacionalni trening centar za vanredne situacije koji edukuje i obučava pripadnike profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasno-spasilačkih jedinica, kao i građane koji učestvuju u civilnoj zaštiti. U Nacionalnom i regionalnim trening centrima za zaštitu i spasavanje mogu se obučavati i strani državljani, u skladu sa propisima, uz odgovarajuću naknadu utvrđenu bilateralnim ili multilateralnim ugovorima.[5]

Poslovi organa unutrašnjih poslova

[uredi | uredi izvor]

Imajući u vidu da su savremeni rizici bezbednosni problem, propisiima su utvrđeni poslovi organa unutrašnjih poslova koji se odnose na zaštitu života, lične i imovinske sigurnosti građana: poslovi zaštitte od požara, eksplozija, razlivanja i izlivanja opasnih materija,suzbijanje ekološkog kriminaliteta; bezbednosni i inspekcijski nadzor nad proizvodnjom, prometom i transportom eksplozivnih materija, zapaljivih tečnosti i gasova; bezbednost saobraćaja; poslovi kriminalističko-tehničko rasvetljavanja akcidetnih događaja;odražavanje javnog reda i mira;pružanje pomoći resornim organima u izvršenju i sprovođenju mera zaštite od akcidenata i u sanaciji posledica akcidenata. U vršenju poslova iz svog delokruga na teritoriji Republike Srbije obezbeđuje se: jedinstveno planiranje i izvršavanje zadataka i poslova; inspekcija; nadzor i kontrola; koordinacija i operativno-stručno i instruktivno usklađivanje i usmeravanje rada; radno-akciono i funkcionalno jedinstvo po svim linijama rada; primena jedinstvenih načela, principa i pravila, sredstava i metoda u radu; saradnja sa drugim državnim organima i nadležnim službama. Time se u okviru jedinstvenog sistema bezbednosti može obezbediti adekvatna zaštita života i zdravlja ljudi imovine i životne sredine.[6]

Zaštita od požara, eksplozija i nekontrolisano razlivanja opasnih materija

[uredi | uredi izvor]

Zaštita od požara, eksplozija i nekontrolisano razlivanja opasnih materija obuhvata skup mera i radnji normativno, upravne, organizacione, tehničke i druge prirode, a organizuje se i neprekidno sprovodi na svim mestima i objektima koji su izloženi opasnostima. Cilj sprovođenja mera zaštite čini zaštita života ljudi, imovine i životne sredine a postiže se otklanjanjem uzroka požara gašenjem i otklanjanjem posledica prouzrokovanih požarom, eksplozijom i nekontrolisanim razlivanjem opasnih materija. Propisane mere zaštite od požara imaju opšti karakter i dužni su da ih sprovode sva zaposlena lica a propisane i naložene mere zaštite dužni su da sprovode nosioci prava upravljanja i imaoci prava svojine uz uvažavanje specifičnih uslova delatnosti i tehnoloških poslova.[7]

Ministarstvo unutrašnjih poslova, u okviru svog delokruga, obavlja poslove značajne za sprovođenje zaštite od požara, koji se odnose na:

  1. planiranje, organizovanje i sprovođenje mera zaštite od požara;
  2. preventivne mere za sprečavanje izbijanja požara i ublažavanje posledica požara;
  3. nadzor nad primenom odredbi zakona i propisa donetih na osnovu njega, planova zaštite od požara i drugih akata koji se odnose na zaštitu od požara;
  4. stručno osposobljavanje pripadnika vatrogasno-spasilačkih jedinica;
  5. školovanje i usavršavanje lica za obavljanje poslova zaštite od požara;
  6. izrada Strategije i Sanacionog plana;
  7. saradnja sa ostalim subjektima zaštite od požara
  8. druge poslove u oblasti zaštite od požara.[8]

Nadzor i kontrola organa unutrašnjih poslova nad korišćenjem, proizvodnjom i transportu opasnih materija

[uredi | uredi izvor]

Značajna je uloga organa unutrašnjih poslova u kontroli, nadzoru nad tim, i to u: poštovanje propisa, ispravnost opreme, sredstava i uređaja, obučenosti lica u kontaktu sa opasnim materijama, vođenje evidencije i posedovanje ispravne dokumentacije, pridržavanju osnovnih propisa u korišćenju, proizvodnji, transportu i skladištenju opasnih materija.

Pored toga organ unutrašnjih poslova protivpožarne zaštite težište svog rada usmerava na: razvrstavanje svih preuzeća i organa u odgovarajuće kategorije ugroženosti od požara; vršenje inspekcijskog nadzora i pokretanje prekršajnog postupka protiv onih koji ne poštuju propisane mere zaštite; vršenje upravnog nadzora u oblasti zaštite od požara; pružanje pomoći drugom inspekcijskim ogranima; izdavanjem protivpožarne saglasnosti; obrazovanje, finansiranje, opremanje i osposobljavanje vatrogasno-spasilačkih jedinica; vršenje nadzora u pogledu organizovanja vatrogasno-spasilačkih jedinica u preduzećima i dobrovoljnim vatrogasnim društvima; obezbeđenje mesta požara, utvrđivanje mesta početnog požara, otkrivanje i obezbeđivanje tragova i drugih dokaza, veštačenje i otkrivanje počinilaca namerno podmetnutih požara; sprovođenje neopohodno zaštitno-spasilačkih aktivnost i drugo.

Poseban značaj treba pridavati merama zaštite u fazi projektovanja objekata, tehnoloških procesa, instalacija, uređaja i postrojenja, kao i preduzimanju preventivnih mera u smislu poštovanja normativnih uslova ponašanja gde postoji verovatnoća za nastanak akcidenata.[7]

Vatrogasna služba

[uredi | uredi izvor]
Vatrogasna služba u okviru Sektora za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije

Radi učestvovanja u sprovođenju preventivnih mera zaštite od požara, za gašenje požara i spasavanje ljudi i imovine ugrožene požarom osnivaju se vatrogasne jedinice. One učestvuju u sprečavanju i suzbijanju drugih elementarnih nepogoda. Vatrogasne jedinice mogu biti profesionalne i dobrovoljne. [9]

Ministarstvo unutrašnjih poslova vrši kategorizaciju objekata, delatnosti i zemljišta prema ugroženosti od požara u zavisnosti od tehnološkoh procesa koji se u njima odvija. Objekti, delatnosti i zemljišta razvrstavaju se u sledeće kategorije:

1.) Sa visokim rizikom od izbijanja požara - prva kategorija ugroženosti. U ovu kategoriju se razvrstavaju se naročito ona preduzeća koja proizvode, koriste ili uskladištavaju eksplozivne materije, zapaljive tečnosti i zapaljive gasove; kod kojih se u tehnološkom procesu stvaraju prašine koje sa vazduhom grade eksplozivne smeše; čiji su objekti međusobno povezani sa građevinskim konstrukcijama i drugim građevinskim elementima u jednu celinu, pogodnu za brzo širenje i prenošenje požara; preduzeća koja su od izuzetnog značaja za grad, opštinu ili od interesa za odbranu.

2.) Sa povećanim rizikom od izbijanja požara-druga kategorija ugroženosti. u ovu kategoriju svrstavaju se ona preduzeća koja proizvode ili prerađuju čvrste gorive materije bez stvaranja prašnih eksplozivnih smeša; koja prerađuju i obrađuju negorive materijale u usijanom i rastopljenom stanju; koja upotrebljavaju i drže manje količine zapaljivih tečnosti svih vrsta; kao i preduzeća i ustanove u čijim se objektima okuplja ili boravi veći broj lica.

3.) Sa izvesnim rizikom od izbijanja požara - treća kategorija ugroženosti od požara. U ovu kategoriju svrstavaju se preduzeća i druge ustanove koji proizvode i prerađuju vatrootporne i vatrogasne materije, kao i ostali poslovni i javni objekti u kojima su smešteni državni organi i organizacije i sva ostala preduzeća i organizacije koja nisu obuhvaćeni u prethodne dve.

Ovakvo razvrstavanje ima za cilj da se zakonom utvrdi odgovarajući oblik organizacije zaštite od požara:

1.) za prvu kategoriju: obavezno je da obezbedi tehnički opremljenu i obučenu vatrogasnu jedinicu, sa potrebnim brojem vatrogasaca, organizuje poslove vršenja preventive i donese plan zaštite od požara.

2.) za drugu kategoriju: obavezno je da organizuje sprovođenje preventivnih mera zaštite od požara i stalno dežurstvo sa potrebnim brojem lica stručno osposobljenih za sprovođenje zaštite od požara, kao i da donese plan zaštite od požara.

3.) za treću kategoriju: obavezno je da organizuje sprovođenje mera zaštite od požara sa potrebnim brojem lica stručno osposobljenih za sprovođenje zaštite od požara.[10]

Profesionalne u teritorijalne jedinice u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova i jedinice u okviru preduzeća razvrstanih u prvu kategoriju ugroženosti od požara sa odgovarajućim brojem radnika na organizovanju i sprovođenju preventivnih mera zaštite od požara. Vatrogasne jedinice su operemljene odogovarajućom opremom i uređajima za gašenje požara, a zaposleni u vatrogasnim jedinicama moraju biti stručno osposobljeni za stručno, efikasno i pravilno reagovanje u akcidentnim situacijama.

Dobrovoljnu vatrogasnu jedinicu stvara dobrovoljno vatrogasno društvo koje su osnovali radnici preduzeća. Članovi dobrovoljne vatrogasne jedinice jesu radnici kojima ovo nije redovna dužnost, već dobrovoljna aktivnost kao članova vatrogasnog društva, koju obavlja van radnog vremena a u slučaju požara u preduzeću u preduzeću učestvuju u akciji gašenja požara , bez obzira na to da li se nalaze na radu ili ne.

Služba zaštite od požara predstavlja poseban oblik organizovanja poslova zaštite od požara u preduzećima druge kategorije požarne ugroženosti. Obavlja sledeće zadatke:

  • preduzima preventivne mere zaštite od požara u cilju zaštite ljudi i imovine
  • organizuje, sprovodi i unapređuje zaštitu od požara radi unapređenja stanja bezbednosti
  • stara se o sprovođenju i primeni propisa utvrđenih Zakonom o zštiti od požara i drugim zakonima, tehničkim propisima, odlukama, planovima i pravilnicima zaštite od požara
  • učestvuje u obuci svih pripadnika
  • vrši kontrolu ispravnosti i funkcionalnosti uređaja za gašenje požara, vatrogasnih sprava i opreme, aparata za gašenje požara, hidranata i druge opreme kojom raspolaže preduzeće
  • kontroliše da li su na svim određenim, mestima postavljeni znaci upozorenja, opasnosti, zabrane, uputstva za rukovanje aparatim za gašenje požara, obeležene zone opasnosti, označeni pravci kretanja, prohodni protivpožarni putevi, označeni rezervni izlazi za slučaj požara i druge bitne tačke
  • vrši povremenu kontrolu i obilazak objekata radi sagledanja propisa u primeni preventivnih mera i daju pismene naloge za otklanjanje uočenih nedostataka
  • vrši dnevne i noćne obilaske u cilju nadzora nad sprovođenjem mera zaštite od požara, a protiv prekršilaca podnosi prijave disciplinskoj komisiji i nadležnom organu unutrašnjih poslova
  • pismeno obaveštava direktora i odgovorna lica u preduzeću o utvrđenim nedostacima i nalozima insepkcijskih organa radi preduzimanja mera za njihovo otklanjanje
  • organizuje i neposredno učestvuje u gašenju požara i pružanju pomoći u slučaju elementarnih i drugih nesreća na objektima preduzeća. [11]

Nadzor nad sprovođenjem mera zaštite od požara

[uredi | uredi izvor]

Upravni nadzor iz oblasti zaštite od požara vrše ovlašćeni radnici- policijski službenici Sektora za vanredne situacije MUP-a. Pod ovlašćenim radnicima smatraju se ovlašćena službena lica, policijski službenici-inspektori preventivne zaštite. pored ovog ovlašćenja u vršenju inspekcijskog nadzora, kao ovlašćena službena lica organa unutrašnjih poslova, imaju i brojna ovlašćenja na osnovu ovog statusa:posedovanje posebene značke i legitimacije, pravo da nose oružje, da ga upotrebe, zadrže lice i druga prava. Inspekcijski nadzor u oblasti zaštite od požara ogleda se u nizu aktivnosti inspektora, kao što je: davanje saglasnosti na detaljni urbanistički plan, odobrenje lokacije i investiciono-tehničku dokumentaciju, obavljanje tehničkog pregleda i davanje saglasnosti za upotrebu objekta. Taj nadzor se sprovodi i obavljanjem inspekcijskih pregleda: osnovnog, kontrolnog i vanrednog.[12]

Delokrug organizacionih jedinica unutrašnjih poslova

[uredi | uredi izvor]

Organizacione jedinice unutrašnjih poslova participiraju u ostvarivanju zadataka civilne odbrane zajedno sa podsistemima civilnom zaštitom i službom OiO. Funkcionalna povezanost ovih i drugih podsistema pokazuje tendenciju da se ostvaruju u sledećim oblastima:

  • Stalnog praćenja, procene i ocene stanja ugroženosti i bezbednosti u globalu i konkretnoj sredini;
  • Izbora i razvijanja savremenih koncepcija, strategije i taktike civilne odbrane;
  • Izbora i razvijanja aktivnosti mera zaštite, odbrane i bezbednosti civilnog stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine;
  • Metoda sprovođenja odbrane, zaštite i bezbednosti;
  • Organizacije sistema civilne odbrane po teritorijalnom principu;
  • Upravljanje sistemom civilne odbrane;
  • Prevencije, pripravnosti i odgovara na udes ili ratna razaranja, otklanjanje posledica i sanacija konkretnih stanja.

Sa stanovništva delokruga organa unutrašnjih poslova i u odnosu na funkcionalne sadržaje civilne odbrane i zaštite, diferencijraju se unutrašnji poslovi kojima se štiti bezbednost građana i obezbeđuje drugih ustavom i zakonom utvrđenih prava građana. U organizacionom smislu reč je o poslovima iz nadležnosti službe javne bezbednosti, naročito onih kojima se ostvaruje neposredna policijska nadležnost. U okviru njih dobijaju na značaju poslovi koji imaju humanitarni karakter i u čijem vršenju dolazi do izražaja spremnost na požrtvovanje, čovečnost i odlučnost pripadnika policije u ostvarivanju bezbednosti građana.[13]

Policijski poslovi od značaja za civilnu odbranu i zaštitu

[uredi | uredi izvor]

Polazeći od zakonske uloge unutrašnjih poslova, policijski poslovi od značaja za civilnu odbranu i zaštitu, mogu se uslovno podeliti na grupe poslova iz nadležnosti javne bezbednosti kojima se obezbeđuje:

  • Ostvarivanje sistema bezbednosti merama i aktivnostima iz okvira redovnih nadležnosti, prilagođavanje delovanja izvršenim promenama u pravnom režimu zbog nastalih kriznih situacija;
  • Uspostavljanje uslova za vršenje funkcije drugih državnih organa, pravnih lica ili građana kada su ovi subjekti onemogućeni da vrše svoju funkciju i ulogu u kriznim situacijama.

Organizacione jedinice policije u širem smislu preventivno deluju na otklanjanje opasnosti ugrožavanja stanovništva vršeći i svoju redovnu, na zakonu zasnovanu delatnost, putem: pozorničke i patrolne delatnosti u cilju prevvencije ugrožavanja javnog reda i mira; kontrola prelaženja preko državne granice i kretanje i boravak stranaca u cilju suzbijanja neprijateljske delatnosti iz inostranstva u uslovima kriznih situacija; suzbijanje kriminalniteta i njegovih pojavnih oblika u kriznim situacijama; ratno profiterstvo, kriminalne radnje nad sredstvima humanitarne pomoći; kontrole i regulisanja saobraćaja radi sprečavanja krijumčarenja oružja, municije i droge; kontrola saobraćajnica i njihove prohodnosti u uslovima većih elementrarnih nepogoda; nadzora i kontrole objekata i teritorije putem patrolne, pozorničke ili druge delatnosti u cilju blagovremenog uočavanja opasnosti od požara, plavljenja ili odronjavanja terena i aktivnosti celishodnoih sa stanovišta blagovremenog i planskog izvođenja evakuacije i drugih mera i zadataka civilne odbrane i zaštite.[14]

Osnovni zadaci jedinica policije

[uredi | uredi izvor]

Imajući u vidu delokrug i nadležnost organa unutrašnjih poslova za slučaj vanrednih situacija u cilju zaštite civilnog stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara, osnovni zadaci jedinica policije sastoje se u:

  • Ostvarivanju bezbednosti građana, odnosno obavljanje policijske delatnosti na održavanju i zaštiti javnog reda i mira, zaštiti života i imovine, suzbijanje kriminaliteta i obavljanjem ostalih poslova javne bezbednosti kojima se uočavaju i suzbijaju razni oblici, opasnosti i ugrožavanja civilnog stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara;
  • Učešće u ostvarivanju civilne odbrane i zaštite, pružanje pomoći građanima i državnim organima i saradnji, koordinaciji i sadejstvu sa drugim subjektima bezbednosti odbrane i zaštite.[15]

Pružanje pomoći građanima i državnim organima

[uredi | uredi izvor]

U ostvarivanju zadataka civilne odbrane ovo ima za cilj da se obezbede uslovi za preživljavanje stanovništva, ali i efikasno funkcionisanje državnih organa, javnih službi i delatnosti u kriznim situacijama, kada su ovi subjekti onemogućeni ili nesposobni da vrše svoju nadležnost. Pre svega se odnosi na pružanje pomoći ustanovama civilne odbrane i zaštite, drugim državnim organima, javnim službama i organizacijama koje učestvuju u zaštiti i spasavanju stanovništva, kao i saradnju sa njima. Uloga organizacionih jedinica policije ogleda se u obavljanju sledećih poslova:

  • Preduzimanje neophodnih mera na suzbijanju panike, nereda i dezorganizacije
  • Pružanje pomoći građanima
  • Kontrola kretanja stanovništva obezbeđenjem odgovarajućeg režima korišćenja saobraćajnica, njihovog kvaliteta i prohodnosti, kvaliteta i sistema veza
  • Blokiranje ugožene zone i ograničenje kretanja u skladu sa socijalnim, zdravstvenim faktorima i potrebama stanovništva
  • Saradnja, koordinacija i sadejstvo sa drugim snagama civilne odbrane.

Valjanost izvršavanja navedenih zadataka u kriznim situacijama u velikoj meri zavisi od pripremnih mera, organizacione, materijalne i kadrovske prirode. One podrazumevaju:

  • Izradu stručnih i relevantnih procena opasnosti ugroženosti teritorije i objekata;
  • Planova upotrebe, koordinacije i saradnje sa odgovarajućim nadležnim državnim organima i rukovodećim organima i snagama civilne odbrane.[16]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 16. ISBN 86-84069-19-6. 
  2. ^ „Ustav Republike Srbije”. 
  3. ^ „Zakon o ministarstvima”. 
  4. ^ „Zakon o odbrani”. 
  5. ^ „Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama” (PDF). 
  6. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 210. ISBN 86-84069-19-6. 
  7. ^ a b Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 211. ISBN 86-84069-19-6. 
  8. ^ Jakovljević, Vladimir (2011). Civilna zaštita Republike Srbije. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet bezbednosti. str. 254. ISBN 978-86-84069-57-5. 
  9. ^ „Zakon o zaštiti od požara”. 
  10. ^ Jakovljević, Vladimir (2011). Civilna zaštita Republike Srbije. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet bezbednosti. str. 255—256. ISBN 978-86-84069-57-5. 
  11. ^ Jakovljević, Vladimir (2011). Civilna zaštita Republike Srbije. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet bezbednosti. str. 256—257. ISBN 978-86-84069-57-5. 
  12. ^ Jakovljević, Vladimir (2011). Civilna zaštita Republike Srbije. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet bezbednosti. str. 261—262. ISBN 978-86-84069-57-5. 
  13. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 212—213. ISBN 86-84069-19-6. 
  14. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 213—214. ISBN 86-84069-19-6. 
  15. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 214. ISBN 86-84069-19-6. 
  16. ^ Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. str. 214—215. ISBN 86-84069-19-6. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]