Оријашки жбунац
| Orijaški žbunac | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Binomno ime | |
| Meripilus giganteus Karst.
| |
Orijaški žbunac, veliki žbunac ili rupičar (lat. Meripilus giganteus) je gljiva iz familije Polyporaceae klase bazidiomiceta.
Opis gljive[uredi | uredi izvor]
Šešir (pileus) plodonosnog tela je krupan, lepezast i sa jedne drške (stipes) polazi veliki broj šešira, klobuka koji liče na žbun. Pojedinačni šešir je širine 20-60 cm i debljine 1-2 cm, kao mlad je okeržute boje, a stariji pocrni i postaje više smeđ. Drška plodonosnog tela je u stvari zadebljala masa koja je prirasla uz drvo i sa koje polaze brojni lepezasti šeširi.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Raste na panjevima listopadnog drveća (bukva, hrast) u kasno leto i jesen.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Mlade gljive se koriste za jelo, a stare odrvene pa se ne jedu. Zameniti ovu gljivu sa nekom otrovnom vrstom nije moguće.
 | Napomena: Opis gljive u ovom članku nije potpun niti je dovoljan za korektnu i sigurnu identifikaciju gljive. Nepažnjom vrlo lako se jestive gljive mogu pomešati sa otrovnim. Ukoliko se pojedu otrovne umesto jestivih gljiva, može doći do teških oštećenja pojedinih organa, a neretko i do smrti onog koji ih je pojeo. Stoga vam nikako ne preporučujemo da, ako želite da skupljate gljive, koristite samo opis iz ovog članka kako biste ih prepoznali, već da se temeljnije i detaljnije obavestite o izgledu iste kao i načinu za njeno prepoznavanje kod nekog stručnjaka za gljive. |
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marinović, R: Osnovi mikologije i lihenologije, BIGZ, Beograd, 1973.
- Poler, A: Sakupljajmo jestive gljive, Svijetlost ZUNS, Sarajevo, 1991.