Oružane snage Albanije

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Oružane snage Albanije
Forcat e Armatosura Shqiptare
Grb
Osnovana4. decembar 1912. god.; pre 111 godina (1912-12-04)[1]
Vidovi vojske Generalštab
Ratno vazduhoplovstvo
Kopnena vojska
Ratna mornarica
Vojna policija
Komandna podrška
SedišteTirana, Albanija
Veb-sajtwww.aaf.mil.al
Vođstvo
PredsednikBajram Begaj
Ministar odbraneNiko Peleši
Načelnik GeneralštabaArben Kinđi
Brojno stanje
Vojno sposobniod 18 godina
Obavezni vojni rokukinut
Broj raspoloživih
za vojnu službu
1.519.794, godina 15—49
Broj sposobnih
za vojnu službu
1.270.274, godina 15—49
Broj godišnje stasalih
za vojnu službu
62.032
Aktivni sastav6.600[2] (90. u svetu)
Sastav van države Bosna i Hercegovina
 Čad
 Obala Slonovače
 Srbija
 Liberija
 Mali
ranije:
 Gruzija
 Avganistan
 Irak
Troškovi
Budžet514 miliona $ (2024)[3]
Procenat BDP2% (2024)[3]
Industrija
Strani dobavljači Austrija
 Belgija
 Francuska
 Nemačka
 Italija
 Rumunija
 Turska
 SAD
ranije:
 Kina
 Sovjetski Savez

Oružane snage Albanije (alb. Forcat e Armatosura të Republikës së Shqipërisë (FARSH)) je vojska Albanije, koja je formirana po donošenju Deklaracije o nezavisnosti Albanije 1912. Generalštab joj je u Tirani.

Albanska vojna istorija

Formiranje Albanske narodne armije

Albanska narodna armija (Ushtria Kombetar Shqiptar) je osnovana u maju 1913. godine i njome je komandovao pukovnik Ali Sefketi. Ali, 22. januara 1914. godine prosrpski orijentisani ministar odbrane Esad-paša Toptani, koji je komandovao žandarmerijom (Handarmeria), jačine 4.000 ljudi organizovanih u četiri odreda (1-4 odred) je izvršio državni udar. Vojska, daleko ispod planiranog broja od 12.000 ljudi, odbila je da služi pod Esad-pašom, čija su žandarmi efikasno kontrolisali samo centralnu Albaniju. Severna Albanija je bila pod kontrolom Bajrama Kurija koji je imao oko 20.000 ljudi, od koji su mnogi bili izbeglice sa Kosova i Makedonije, i koga su podržavali Austrougarska i katoličko pleme Mirdite; u centralnoj Albaniji Hadži Kerim je stvorio „Krujsku uniju". Severni Epir koji je bio nezavisan od 17. februara 1914. godine, okupira vojska Grčke u novembru (Grčka ga i formalno anektira 18. marta 1916). Italijanske ekspedicione trupe okupiraju oblast oko Florina 28. decembra 1914. godine.

Srpska vojska 29. maja 1915. godine okupira centralnu i severnu Albaniju, razbija Kurijeve pobunjenike i oslobađa Esada koji je bio opkoljen u Draču. Kasnije, u decembru 1915. godine, srpska vojska koja se povlačila preko oblasti Mati, u centralnoj Albaniji, biva napadnuta od Kurijevih snaga, ali joj pomaže Esadova žandarmerija. Italijanske snage su obezbeđivale ukrcavanje srpskih snaga u Draču pre nego što su evakuisane u Italiju 24. februara 1916. godine, zajedno sa Esadom i nekoliko stotina žandarma. Od 20. marta 1916. godine italijanski Specijalni albanski korpus (ovaj je naziv imao od decembra 1915) koji je imao tri pešadijske divizije - 38. div. (Savona i Pulja brig.); 43. div. (Arno i Marče brig.) i 44. div. (Taranto i Verona brig.), preimenovan je u 16. korpus, a od 20. juna 1916. u „Albanske okupacione trupe" nakon povratka 43. i 44. divizije i regrutacije pomoćnih albanskih jedinica. Italijani su, uz savezničko odobrenje, 23. avgusta 1916. okupirali severni Epir i primorali neutralnu grčku vojsku na povlačenje.

U januaru 1916. godine, austrougarski 19. korpus je okupirao severnu i centralnu Albaniju. Regrutovane su Kurijeve plemenske trupe i organizovana je Albanska legija (Albanische Legion) sa austrougarskim oficirima i višim podoficirima. Imala je devet pešadijskih bataljona, svaki sa četiri čete jačine 150-170 ljudi. Austrougarska žandarmerija i vojna policija ojačane albanskim regrutima su uspostavile relativno blagu okupacionu vlast.

Esad je krajem avgusta 1916. godine došao u Solun sa 800 albanskih žandarma, a u decembru 1916. godine general Sarej ga šalje u „Korčansku republiku" u Ohridskom sektoru u severnom Epiru koji je kontrolisala 3. grupa divizija Istočne armije. Esadovi žandarmi su se dobro borili u septembru 1917. godine i postavljeni su na front između Pogradeca i reke Skumbi. Tajni saveznički Londonski sporazum od 26. aprila 1915. je predvidao podelu Albanije - tehnički, državu Antante - i 3. juna 1917. italijanski general Ferero je proglasio protektorat Italije nad centralnom i južnom Albanijom (severna Albanija je dodeljena Srbiji i Crnoj Gori). Francuzi su 12. oktobra 1918. raspustili Esadove žandarme i 10. oktobra rasformirali Korčansku republiku.

Italijanske Albanske okupacione snage su 19. juna 1917. preimenovane u 16. korpus koji se u septembru sastojao od tri pešadijske divizije - 13. div. (Barleta i Palermo brig.); 36. div. (Pulja i Tanaro brig.) i 38. div. (Savona i Verona brig.) i 9. konjičke brigade. Do 31. oktobra 1918. godine italijanske i francuske trupe su proterale austrougarsku vojsku iz Albanije, ali je zatim 3.000 albanskih seljaka, pod Bajramom Kurijem, napalo Italijane i nateralo ih na povlačenje iz Albanije 2. septembra 1920. godine.

Komunistički režim

Albanija je izgradila preko 750.000 bunkera tokom 45 godina duge komunističke vladavine Envera Hodže. Ovo je trebalo Albaniji da da veliku prednost u odbijanju strane invazije ili napada. Ove bunkere je lako premeštati, potrebno je iskopati rupu, i u nju pomoću krana ili helikoptera ubaciti pripremljeni bunker. Među tipovima bunkera su mitraljeski bunkeri, bunkeri na plaži, podzemni bunkeri, i druge vrste.

Vidi još

Reference

  1. ^ Barbullushi, Suad (19. 6. 2012). „Background of the Armed Forces of the Republic of Albania (Albanian)”. aaf.mil.al (na jeziku: albanski). Arhivirano iz originala 19. 6. 2012. g. Pristupljeno 10. 8. 2019. 
  2. ^ „Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2023)” (PDF). 
  3. ^ a b https://ata.gov.al/2023/11/08/peleshi-buxheti-2024-permbush-angazhimin-e-nato-s-ne-janar-perurojme-bazen-ajrore-te-kucoves/?amp=1.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)[mrtva veza]

Spoljašnje veze