Osmanska Ukrajina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stanje u istočnoj Evropi 1686. godine

Osmanska Ukrajina ili Kanska Ukrajina (ukrajinski: Hansьka Ukraїna) je termin koji se koristi za deo Ukrajine istočno od reke Dnjepar, poznato i pod turskim terminom Jedisan. Prvi put se u izvorima pominje 1737. godine kada je ruski tajni agent Lupul pozvao rusku caricu da napadne i zauzme osmansku Ukrajinu. Prvi pokušaj nije uspeo i završio se čuvenim niškim sporazumom (1739).

Prema Jaši mirovnom ugovoru, Osmanska Ukrajina je konačno ustupljena Rusiji. Po čuvenom grčkom projektu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Teritorija osmanske Ukrajine zvanično je pripadala Krimskom kanatu od 1520. godine. Teritorija se pojavljuje kao posledica mira u Andrusovu potpisanom 1667. godine nakon završetka Poljsko-ruskog rata. Osmanske vlasti dodelile su toj teritoriji autonomiju 1669. godine obrazujući poseban sandžak na čelu sa hermanom Petrom Dorošenkom. To je potvrđeno sporazumom u Bučaču 1672. godine. Teritorina osmanske Ukrajine graničila se sa Ejaletom Podolija na zapadu, a na jugu sa Ejaletom Silistra. Uz pomoć Dorošenka, Osmanlije su uspele da okupiraju Podoliju i osnuju novu pokrajinu 1672. godine. Četiri godine kasnije je kralj Poljske, Jan Sobjeski, uspeo da osvoji neke izgubljene teritorije u Ukrajini, što je potvrđeno mirom u Žuravni (1676). Iste godine je Ivan Samojlovič, zajedno sa moskovskim boljarom Grigorom Romodanovskim, vodio uspešnu kampanju protiv Dorošenka, prisiljavajući ga da se preda. Okupirana je kozačka prestonica Čigirin. Između 1677. i 1678. godine vojska Ibrahim-paše pokušava da zauzme kozačku prestonicu (Rusko-turski rat (1676-1681)). Na kraju je vojska velikog vezira Kara Mustafa-paše Ćuprilića uspela da zauzme grad (1678). Grad Nemiriv bio je hetmanova prestonica od 1670. do 1699. godine. Nakon mira u Bahčisaraju (1681), osmanska Ukrajina je u sastavu Moldavije pod hospodarom Đorđem Dukom.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]