Osteologija
Osteologija je anatomska celina čiji predmet izučavanja su kosti (ossa).
Skeletni sistem (systema skeletale) ljudskog tela čini oko dve stotine kostiju.
Po formi, kosti mogu biti podeljena na:[1]
- duge kosti (ossa longa)
- kratke kosti (ossa brevia)
- pljosnate kosti (ossa plana)
- nepravilne kosti (ossa irregularia)
Kod dugih kostiju (ossa longa) jedna dimenzija je veća u odnosu na ostale dve. Karakteristične su za ekstremitete (tibia, femur, ulna). Osnovni delovi dugih kostiju su telo (corpus, diaphysis), dva okrajka (extremitas, epiphysis) i metafiza (metaphysis). U delu metafize su spojeni kraj i okrajak. Ovaj deo kosti raste u periodu rasta.
Sve tri dimenzije kratkih kostiju (ossa brevia) su sličnih veličina. Kratke kosti se najčešće nalaze u predelima ručja i nožja (ossa carpi et tarsi).
Kod pljosnatih kostiju (ossa plana) jedna dimenzija je znatno manja od ostale dve. U pljosnate kosti ubrajaju se kosti lobanjskog svoda, grudna kost, lopatica, rebra i karlična kost.
Po svom obliku, nepravilne kosti (ossa irregularia) ne spadaju ni u jednu od navedenih grupacija. U ovoj grupi, na primer, mogu biti nabrojani kičmeni prljšenovi, kosti baze lobanje i kosti lica.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Stijak, Lazar (19. 8. 2017). Repetitorijum iz anatomije. Beograd: Lazar Stijak. ISBN 9788691810535.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stijak, Lazar (19. 8. 2017). Repetitorijum iz anatomije. Beograd: Lazar Stijak. ISBN 9788691810535.
- Bass, W. M. 2005. Human Osteology: A Laboratory and Field Manual. 5th Edition. Columbia: Missouri Archaeological Society.
- Buikstra, J. E. and Ubelaker, D. H. (eds.) 1994. Standards for Data Collection from Human Skeletal Remains. Arkansas Archeological Survey Research Series No. 44.
- Cox, M and Mays, S. (eds.) 2000. Human Osteology in Archaeology and Forensic Science. London: Greenwich Medical Media.