Otapostaza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otapostaza
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10Q17.5

Otapostaza ili klempavost ušiju (lat. Otapostasis) je urođenih anomalija u kojoj je ušna školjka znatno isturenija od spoljašnjeg zida mastodnog mastavka slepoočne kosti.[1] Ova mana, koja se češće javlja obostrano, dovodi do estetskih poremećaja koji se mogu hirurški korigovati.

Embrionalni razvoj ušne školjke i mikrotija[uredi | uredi izvor]

Razvoj ušne školjke počinje na početku drugog meseca fetalnog života, kada se u najproksimalnijem delu pojavljuju prve škržne brazde - male krvžice (lat. coliculi auriculares), od kojih se tri nalaze na mandibularnom, a tri na hiodinom luku. One rastu nejednakom brzinom, neke ostaju gotovo nepromenjene, kao npr. one iz kojih se razvijaju tragus, antitragus, i lobulus ušne školjke, a druge rastu u debljinu i širinu, stvarajući nabore ušne školjke. Potpuno razvijena uška može se uporediti sa duguljastom školjkom, koja je u osoba bele rase otprilike ovalna, dok je kod osoba crne rase okrugla ili četvrtasta.

Zbog nedovoljnog rasta ili nepravilnog i nepotpunog srastanja pojedinih pomenutih kvržica mogu nastati razni deformiteti ušne školjke, među kojima je i otapostaza - znatno isturenija ušna školjaka od spoljašnjeg zida mastodnog mastavka slepoočne kosti.

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Otapostaza je najčešća obostrana nepravilnost u razvoju ušne školjke, koja se retko javlja jednostrano. Uzrok nastanka ove anomalija može biti:

  • infekcija tokom trudnoće,
  • vaskulrani incidenti,
  • loše prezentacija ploda tokom trudnoće,
  • genetički poremećaji
  • udružene anomalije uva, glave i drugih organa.

Prema izraženosti promena može biti sasvim blaga, jedva uočljiva, a najređe vrlo izražena.[2]

Bolest je često udružena sa nekom drugom anomalijom, npr. sa povećanom, ili smanjenom ušnom školjkom. Otapostaza kod pacijenta ne pravi funkcionalne, već samo estetske smetnje.[3]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Iz socioloških i psiholoških razloga (naročito decu) treba osloboditi ovog vizuelnog nedostataka. U tom cilju različitim hirurškim tehnikama nastoji se da se ušne školjke što više približe lobanji.

Hirurški zahvat kojim se rašava problem klempavosti ušiju zove se otoplastika i obično se sprovodi u opštoj anesteziji i ne zahteva boravak u bolnici. Kod odraslih i neke dece starije od 12 godina, operacija se može izvesti u lokalnoj anesteziji.

Kod novorođene dece usna hrskavica je vrlo meka i veoma teška za oblikovanje. Zbog toga je potrebno čekati bar do pete godine života da se načini hirurška intervencija. Poželjno je otapopastiku uraditi do šeste godine, jer se razvoj uva završava do sedme godine.[4]

Operacija se izvodi tako da se napravi mali rez na zadnjem delu ušne školjke koji kasnije ostavlja ožiljak. Nakon zahvata se na ušne školjke stavljaju zavoji. Kad se skinu zavoji, ušne školjke su obično otečene i podlivene.

Pre nego se počne operacijom, potrebno je izvršiti vrlo pažljivo merenje širine i visine ušne školjke, ugao njena otklona, kao i zadnju distancu od ivice ušne školjke, kako bi rez koji se nalazi iza uha bio simetričan na obe strane glave.

Sama operacija radi se u lokalnoj (eventualno na zahtev pacijenta u opštoj) anesteziji, u trajanju do jednog sata, u najvećem broju slučajeva. Nakon operacije vrši se imobilizacija ušne školjke, zavojem u trajanju od 24-48 časova. Redovno previjanje i toaleta rane obavlja se svaki drugi dan, a šavovi se uklanjaju nakon 7 dana. Oteklina i eventualni krvni podlivi povlaće se nakon 10 dana, a osetljivost ušne školjke na dodir vraća se nakon nekoliko nedelja. Postoperativni ožiljci su skriveni iza uva i ne vide se. Stariji pacijenti se mogu vratiti poslu nakon pet dana, dok deca moraju malo duže da se čuvaju naročito u igri sa drugom decom.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prominent ears”. Patient.info. Pristupljeno 2. 12. 2012. 
  2. ^ Melvin A. Shiffman. Advanced Cosmetic Otoplasty: Art, Science, and New Clinical Techniques - Springer. 2013. ISBN 9783642354311.
  3. ^ D.M.C. Ju: The Psychological Effect of Protruding Ears. In: Plastic and Reconstructive Surgery. Band 31, Nr. 5, 1963, 424–427.
  4. ^ Converse, J. MD; Converse, John Marquis; Littler, J. William. Reconstructive Plastic Surgery (2nd ed.). Philadelphia: Saunders. ISBN 978-0-7216-2682-6. str. 1710.
  5. ^ „Bat ear surgery: Otoplasty”. Dr. Paulose. Pristupljeno 2. 12. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leslie G. Farkas: Anthropometry of the Head and Face. (2nd изд.). New York: Raven Press. 1994. pp. 333. ISBN 978-0-7817-0159-4. 
  • Hochspringen ↑ D.M.C. Ju: The Psychological Effect of Protruding Ears. In: Plastic and Reconstructive Surgery. Band 31, Nr. 5, 1963, S. 424–427.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).