Oto Valah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oto Valah
Fotografija Valaha
Lični podaci
Puno imeOto Valah
Datum rođenja(1847-03-27)27. mart 1847.
Mesto rođenjaKenigsberg, Prusko kraljevstvo
Datum smrti26. februar 1931.(1931-02-26) (83 god.)
Mesto smrtiGetingen, Vajmarska republika
ObrazovanjeUniverzitet u Getingenu
Naučni rad
Poljeorganska hemija
NagradeNobelova nagrada za hemiju (1910)

Oto Valah (nem. Otto Wallach; Kenigsberg, 27. mart 1847Getingen, 26. februar 1931) bio je nemački hemičar, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1910. za rad na polju alicikličnih jedinjenja.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Valah je rođen u Kenigsbergu, kao sin pruskog državnog službenika. Njegov otac, Gerhard Valah, poticao je iz jevrejske porodice koja je prešla na luteranstvo. Njegova majka Otili (Toma)[4] je bila etnička Nemica protestantske veroispovesti. Valahov otac je premešten u Ščećin, a kasnije u Potsdam. Oto Valah je išao u školu, Gimnaziju, u Potsdamu, gde je učio o književnosti i istoriji umetnosti, dva predmeta koja su ga zanimala ceo život. U to vreme je takođe započeo privatne hemijske eksperimente u kući svojih roditelja.

Godine 1867. počeo je da studira hemiju na Univerzitetu u Getingenu, gde je u to vreme Fridrih Veler bio šef organske hemije. Posle jednog semestra na Univerzitetu u Berlinu sa Avgustom Vilhelmom fon Hofmanom, Valah je doktorirao na Univerzitetu u Getingenu 1869. i radio je kao profesor na Univerzitetu u Bonu (1870–89) i Univerzitetu u Getingenu. (1889–1915). Dvojica njegovih doktorskih studenata bili su Adolf Siverts i Volter Hauort.[5][6] Umro je 26. februara 1931. i sahranjen je u Getingenu. Godine 1912. odlikovan je Dejvijevom medaljom.

Glavni radovi[uredi | uredi izvor]

Tokom svog rada sa Fridrihom Kekuleom u Bonu započeo je sistematsku analizu terpena prisutnih u eteričnim uljima . Do ovog vremena samo nekoliko je bilo izolovano u čistom obliku, a strukturne informacije su bile retke. Poređenje tačaka topljenja i merenje smesa bila je jedna od metoda za potvrđivanje identičnih supstanci. Za ovu metodu su uglavnom tečni terpeni morali da se transformišu u kristalna jedinjenja. Postepenom derivatizacijom, posebno dodavanjem dvostruke veze prisutne u nekim od terpena, postigao je cilj dobijanja kristalnih jedinjenja. Istraživanje reakcija preuređivanja cikličnih nezasićenih terpena omogućilo je dobijanje strukture nepoznatog terpena praćenjem preuređivanja u poznatu strukturu terpena. Ovim glavnim metodama otvorio je put sistematskom istraživanju terpena.

Bio je odgovoran za imenovanje terpena i pinena i za preduzimanje prvog sistematskog proučavanja pinena.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Leopold Ruzicka (1932). „Third Pedler lecture. The life and work of Otto Wallach”. J. Chem. Soc.: 1582. doi:10.1039/JR9320001582. 
  2. ^ Christmann, M (2010). „Otto Wallach: Founder of Terpene Chemistry and Nobel Laureate 1910”. Angewandte Chemie International Edition. 49 (50): 9580—9586. PMID 21110354. doi:10.1002/anie.201003155. 
  3. ^ „The Nobel Prize in Chemistry 1910”. Nobelprize.org. 
  4. ^ Frank Northen Magill (1990). 1901–1937. Salem Press. ISBN 978-0-89356-562-6. 
  5. ^ Otto Wallach (1869). Über vom Toluol abgeleitete neue isomere Verbindungen: Inaug. Diss. E. A. Huth. 
  6. ^ „Chemistry Tree - Otto Wallach”. academictree.org. Pristupljeno 2019-03-23.