Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić”

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić"
Paviljon Cvijete Zuzorić3.JPG
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1928.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić" je izložbena zgrada u Beogradu, na Kalemegdanu, koja se nalazi u parku Mali Kalemegdan, uz jugoistočni front Beogradske tvrđave. Podignuta je u periodu između 1927. i 1928. godine prema projektu arhitekte Branislava Kojića, u duhu art deko arhitekture.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Udruženje prijatelja umetnosti „Cvijeta Zuzorić“, osnovano februara 1922,[1] čije je ime slavilo dubrovačku ljubiteljku umetnosti iz 16. veka, 1923. godine je došlo na ideju da u Beogradu podigne paviljon u kojem bi se isključivo izlagala umetnička dela. Budući da do tog vremena u Beogradu nije postojao za to namenski građen prostor, izložbe su uglavnom organizovane po gimnazijskim salama i u svečanoj sali Kapetan Mišinog zdanja. U februaru 1923. godine je u beogradskom hotelu Kasina Branislav Nušić, tada načelnik Umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete, organizovao dobrotvorni bal pod nazivom „Hiljadu i druga noć“, kako bi se sakupili prilozi za gradnju.[2] Od 107.410 dinara čistog prihoda, za paviljon je odvojeno 71.610.[3]

Bogati pojedinci, poput Đorđa Vajferta, Luke Ćelovića, Mihaila Pupina i kralja Aleksandra Karađorđevića, dali su svoj prilog, kao i Narodna banka, Jadransko-podunavska banka i Viner Bankferajn.[4]

Dve godine kasnije, 1925, Umetničko odeljenje ministarstva prosvete raspisalo je konkurs za projekat umetničkog paviljona, koji je trebalo da se nalazi u blizini konaka kneginje Ljubice.[5] Prvu nagradu je osvojio arhitekta Branislav Kojić, drugu arh. Milan Zloković, a treću arh. Mihailo Radovanović.[6] Nakon konkursa, beogradska opština odlučuje da plac za gradnju dodeli besplatno društvu, ali ne na mestu pored konaka, već na Malom Kalemegdanu. Zbog ove izmene, Branislav Kojić je morao da menja prvonagrađeni rad kako bi ga prilagodio novim okolnostima, budući da je pobednički rad bio oblikovno vezan za konak. Od Kojića se sada očekivalo nešto sasvim drugačije, savremeno i moderno.

Projekat Branislava Kojića

Paviljon je otvoren 23. decembra 1928.[7] u prisustvu kneza Pavla i kneginje Olge, patrijarha Dimitrija i predstavnikâ Akademije, vlade, beogradske opštine, univerziteta.[8] Prva jesenja izložba beogradskih slikara i vajara održana je u paviljonu odmah po završetku izgradnje. Na njoj su se pojavila najznačajnija imena beogradske umetničke scene poput Bete Vukanović, Milene Pavlović Barili, Vase Pomorišca, Uroša Predića, Petra Palavičinija, Tome Rosandića i drugih. Među prvim manifestacijama održanim u paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ bio je i Salon arhitekture, izložba koju je pripremila tek osnovana Grupa arhitekata modernog pravca.

Umetnički paviljon je u vreme podizanja imao takav značaj za kulturni život Beograda da je poistovećivan sa likovnim životom i likovnim događajima toga vremena. On je odigrao značajnu ulogu na širenju likovne kulture i održavanju likovnog života u Srbiji između dva rata.

Ali pošto "u našoj zemlji umetnost nije nikako rentabilna stvar", Društvo je do 1940. nagomilalo 1,6 miliona dinara duga, tako da se razmišljalo da beogradska opština preuzme paviljon.[9]

Na čelu paviljona dugo godina je bio istoričar umetnosti Momčilo Pavlović (1929-2016).[10]

Danas je ovde sedište Udruženja likovnih umetnika Srbije.

Arhitektura paviljona[uredi | uredi izvor]

U vreme podizanja objekta u Evropskoj arhitekturi je bio jako aktuelan stil art deko, kao odjek pariske izložbe održane 1925. godine pod nazivom Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes. Izložbu je, uz druge članove Kluba arhitekta, posetio i Branislav Kojić. Snažan utisak koji je na njega ostavila, odlično se čita u arhitekturi paviljona. Građevina je volumetrijski razuđena, sa plošnim fasadnim površinama bez bogate dekoracije. Krovni venci su istaknuti, ali su prozori bez akcenta. Jonski stubovi na očekivanom mestu ulaza ipak se sasvim neobično pojavljuju. Elementi klasične arhitekture našli su se u sasvim novom arhitektonskom konceptu. Sve to ukazuje na inspiraciju u tada aktuelnoj art deko arhitekturi.

Ispred Paviljona je 1931. godine postavljena fontana pod nazivom „Buđenje“, vajara Dragomira Arambašića[11]. Naga ženska figura stoji na postamentu između golubova iz čijih kljunova izlaze mlazevi vode.

Do velike rekonstrukcije Paviljona sedamdesetih godina 20. veka, iznad glavnih ulaznih vrata nalazila se alegorijska predstava umetnosti, izrađena u tehnici vitraža, delo slikara Vase Pomorišca.[12]

Rekonstrukcija[uredi | uredi izvor]

Prema projektu arhitekte Gradimira Medakovića 1975. godine izvršena je velika rekonstrukcija enterijera, kada je izgrađena galerija ali i uklonjen prvobitni stakleni krov.

Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]

Sve do Drugog svetskog rata u Paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ po pravilu su se održavale sve domaće i strane izložbe. Kao reprezentativan primer jednog vremena, kako sa stanovišta arhitektonskog razvoja tako i sa stanovišta opštih pojava u društvenim i umetničkim kretanjima, proglašen je za spomenik kulture 1973. godine.[13]

Položajem koji zauzima, ovaj paviljon pripada prostoru Beogradske tvrđave koja je utvrđena za nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 5. feb. 1922
  2. ^ Umetnički paviljon, Politika, 14.XII 1927. Arhiva Politike
  3. ^ "Politika", 4. mart 1923, str. 7
  4. ^ Za Umetnički paviljon u Beogradu, Politika, 01.XI 1925. Arhiva Politike
  5. ^ Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, Politika, 26.I 1925. Arhiva Politike.
  6. ^ „Politika“, podlist „Moja kuća“ stranica 3, petak, 13.1.2012.
  7. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Zašto je dozvoljeno da Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“ propada”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-02-26. 
  8. ^ "Politika", 24. decembar 1928. str. 6[mrtva veza]. digitalna.nb.rs (pristupljeno 26.9.2015)
  9. ^ "Vreme", 25. dec. 1940
  10. ^ Preminuo istoričar umetnosti Momčilo Pavlović (RTS, 27. septembar 2016)
  11. ^ Politika, 12. decembar 1931, str. 8[mrtva veza]
  12. ^ Danas se otvara Umetnički Paviljon, Politika, 23.XII 1925. Arhiva Politike
  13. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd/Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]