Pređi na sadržaj

Pavle Hrvatinić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pavle
Donji Kraji u srednjovekovnoj Bosni
Lični podaci
Puno imePavle Hrvatinić
Datum smrtiposle 1345.
Porodica
PotomstvoGrgur Pavlović, Vladislav Pavlović
RoditeljiHrvatin Stjepanić
DinastijaHrvatinići
knez Zemljanika
Periodpre 1323. - posle 1345.
PrethodnikHrvatin Stjepanić

Pavle Hrvatinić je bio vladar župe Zemljanik u Donjim Krajima. Pripadao je velikaškoj porodici Hrvatinića.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Pavle je bio sin Hrvatina Stjepanića, rodonačelnika porodice Hrvatinića. Otac mu je umro pre 1315. godine. Nasledila su ga trojica sinova: Vukoslav, Pavle i Vukac. Sinovi kneza Hrvatina rano su prešli na stranu Stefana II Kotromanića, iako je njihov otac bio vazal Mladena I i Pavla I Šubića. Ugarski kralj Karlo Robert uklonio je sa vlasti Pavlovog sina, Mladena II, koji je od 1304. do 1322. godine nosio titulu bosanskog bana. Na bosanski presto postavio je Stefana II. U borbi ugarskog kralja protiv Mladena Šubića, Hrvatinići su podržavali Karla Roberta i Stefana II[1]. Izgleda da je Pavle prvi od svoje braće prešao na stranu Stefana II[2]. Njegovo ime prvi put srećemo u ispravi lokalnog velikaša Berislava Skočića iz 1323. godine[3]. Isprava je sastavljena pred Pavlom. Iz ove isprave saznajemo da je Pavle verno služio Stefana II Kotromanića od koga je na upravu dobio župu Zemljanik. U Zemljaniku je Pavle imao svoga pisara, dijaka Ivaniša Ivanovića, kao i svog kaznaca, Tolislava[2]. Stefan II Kotromanić, međutim, nije nijednom od sinova kneza Hrvatina Stjepanića želeo priznati titulu kneza Donjih Kraja kako bi suzbio uticaj moćne vlastele. Težio je da sa svakim pojedinačno uspostavi dobre odnose na osnovu njihove lične verne službe. To je dovelo do cepanja moćne porodice na više frakcija kao što se ranije to desilo sa Šubićima i Babonićima. Međutin, vlast Stefana II Kotromanića nad Donjim Krajima neposredno je zavisila od vernosti Hrvatinića.

Kao gospodar župe Zemljanika, Pavle se 1333. i 1345. godine javlja kao svedok u poveljama bana Stefana II Kotromanića. Godine 1332. bosanski ban formirao je posebnu sudsku oblast koja je nosila naziv Završje (iza brda). Završje je činila Pavlova župa Zemljanik, Usora, Soli i župa Trebotić. Uočava se izdvajanje župe Zemljanik iz Donjih Kraja i prijapanje ove župe teritorijama koje su čvršće bile pod banovom vlašću. Međutim, geografski pojam Završja nije mogao dugo da preživi. Uskoro je uključen u sastav velike oblasti Usore[4]. Povelja iz 1333. godine regulisala je način rešavanja sporova između podanika bana Stefana II Kotromanića i Dubrovčana. Kako je Pavle bio jedan od zastupnika i svedoka Završja, smatra se da je svoju teritoriju proširio i na oblasti oko Glamoča i Grebena[5]. Godine 1337. pominje se kao Pavlov podanik Radoš Babić iz sela Blisa. Hrvatinići su pre 1341. godine stekli Glamoč u kome su svoje podanike imali i Vukoslav i Pavle. U Glamoču se pominje i čovek Katarine, sestre Stefana II Kotromanića. Pavle je svedok u ispravi bana Stefana od 23. juna 1345. godine kojom se pred slavonskim banom Nikolom izmirio sa Ivanišem Nelipčićem i njegovom majkom Vladislavom. Tu se po poslednji put pominje u istorijskim izvorima[3].

Pavle je imao sinove Grgura i Vladislava Pavlovića koji su kasnije ponudili vernu službu ugarskom kralju Lajošu. Pavlovići su držali očeve oblasti do 1357. godine kada su ih predali ugarskom kralju u zamenu za posed Dobra Kuća u Slavoniji[6].

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ ISN 1999, str. 448.
  2. ^ a b Mrgić 2002, str. 55.
  3. ^ a b Hrvatski biografski leksikon
  4. ^ Mrgić 2008, str. 69–72
  5. ^ Mrgić 2002, str. 63.
  6. ^ Mrgić 2002, str. 63, 216

Literatura

[uredi | uredi izvor]