Pad Beograda (1915)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pad Beograda 1915.
Deo Srpske kampanje
Vreme5. oktobar8. oktobar 1915.
Mesto
Ishod Pobeda Austrougarske i Nemačkog carstva.
Sukobljene strane
 Kraljevina Srbija  Austrougarska
 Nemačko carstvo
Komandanti i vođe
Kraljevina Srbija Mihailo Živković
Kraljevina Srbija Dragutin Gavrilović
Austrougarska Alfred Kraus
Jačina
20 bataljona pešadije
2 eskadrona konjice
77 topova
3. austrougarska armija (130 bataljona)
22. nemački korpus
Grobnica branilaca Beograda u zidu kalemegdanske tvrđave, iza Crkve Svete Petke

Austrougarska je posle poraza u Kolubarskoj bici, planirala novu ofanzivu protiv Srbije. Iako su Srbija i Crna Gora odnele pobede u borbi protiv Austrougara, bile su materijalno i fizički istrošene. Saveznici su obećali pomoć, ali je ona bila neznatna, a dodatni problem je predstavljao trbušni tifus, koji su u Srbiju doneli zarobljeni austrougarski vojnici.

Opis bitke[uredi | uredi izvor]

Širina fronta koji su branile srpske jedinice je bio 50 kilometara, i to između Vinče i Ostružnice, a po dubini do Torlaka. Frontovski položaji nisu imali zaštitu od neprijateljskog bombardovanja, kao ni neke složenije odbrambene sisteme. Snaga jedinica koje su činile odbranu Beograda su se sastojale od 20 bataljona pešadije, 2 eskadrona konjice i 77 topova različitih kalibara. Te jedinice su jedva bile dovoljne da pokriju širinu fronta, a rezerve su bile malobrojne. Dunavski kej bio je utvrđen sa dve linije rovova, a glavna linija odbrane bila je na nasipu železničke pruge. Rovovi su bili ukopani u kej iz kog je povađena kaldrma, tako da su se na ivicama rovova nalazili stubovi od cigala sa međuprostorom, ispod kog su mogli da sede vojnici o čemu svedoče fotografije iz tog vremena. Major Dragutin Gavrilović obišao je rovove na Dunavskom keju i izdao naredbu da se oni napuste, a da se iskopaju novi rovovi za klečeći stav na samoj liniji obale reke. Razlog kopanja rovova tik uz reku, bilo je što je nemačka artiljerija gađala ciljeve po kvadratima, počev od nekoliko desetina metara od obale. [1]

Snage koje su napadale Beograd su bile sačinjene od Treće austrougarske armije, kao i 22. nemačkog korpusa. Treća austrougarska armija se sastojala od 130 pešadijskih bataljona, 136 artiljerijskih baterija, 4 avionska odeljenja, kao i od rečne flotile sa 9 monitora i 20 drugih brodova.[2]

Cilj austrougarskih jedinica je bio da pređu Dunav i Savu i zauzmu liniju Kneževac - Ritopek - Avala. Time bi se navukle veće Srpske jedinice na tu liniju, što bi omogućilo udar 11. nemačke armije na železnički put Beograd - Sofija. Za to vreme, Bugarska armija bi nastupala prema Nišu, i odsekla povlačenje Srpske vojske ka Solunu.

Napad austrougarskih i nemačkih jedinica je počeo 5. oktobra 1915. godine. Beograd je bombardovan tokom celog dana i noći teškom artiljerijskom vatrom. Po nekim podacima, na Beograd je tog dana ispaljeno 30 hiljada granata. Mnoga naselja su bila srušena, grad je bio prekriven dimom i pepelom, a ljudske žrtve su bile ogromne. Neprijatelj je, usled slabijeg otpora, dva dana kasnije, 7. oktobra počeo da prelazi Dunav na području Ade Ciganlije i u podnožju Kalemegdana. Na dunavskom keju, branioci su ih dočekali jakom pešadijskom i artiljerijskom vatrom. Vojske su se sukobile u desetak juriša prsa u prsa, što neprijatelja nije nimalo omelo, jer je koristio sve prednosti jake artiljerijske podrške. Prestonicu su osim vojnika, branili i civili, žene, deca i starci, koji su uzimali oružje od poginulih vojnika.[3]

Očajnička borba je trajala četiri dana, pri čemu su branioci morali prvo da se povuku iz Banatske u Dušanovu ulicu, a zatim u Vasinu. U isto vreme, branioci su potisnuti sa Ade Ciganlije i Banovog brda, odakle su se povukli ka Zvezdari i današnjem Pravnom fakultetu. Kada su nemačke jedinice zauzele Dedinje, branioci su se povukli na Avalu, a nakon toga komandant Odbrane Beograda, general Živković naređuje povlačenje na liniju Brestovik - Parcanski visovi. Uprkos velikim gubicima i napadima znatno brojnijeg i nadmoćnijeg neprijatelja Vrhovna komanda Odbrane Beograda naredila je dalju odbranu grada uz slanje pojačanja iz drugih divizija. Austougari su neutralisali srpsku artiljeriju na Kalemegdanu i Velikom Vračaru, što je bio gubitak sa kojim odbrana Beograda nije mogla da se nosi. Istovremeno sa time austrougarskim jedinicama je stiglo i pojačanje koje zaustavlja juriše srpske vojske. Austrougarske i nemačke trupe su zauzele delove grada do 8. oktobra, ali odbrana nije posustala do 16. oktobra, nakon čega je usledilo povlačenje jedinica Odbrane Beograda, a austougari i nemci zauzimaju grad. U danima pre pada Beograda, Bugarska je napala Srbiju, i zbog toga je Moravska divizija drugog poziva prebačena na taj front. Time su okončane borbe oko Beograda 1915. godine.

Nakon završetka borbi u gradu je ostao manji deo stanovništva - oko 8 hiljada, dok se veći deo povukao sa vojskom. Međutim, pošto ih je neprijatelj sustigao, bili su prinuđeni da se vrate u Beograd.

Većina branioca Beograda, pod komandom majora Dragutina Gavrilovića, su poginuli, a sam major Gavrilović biva teško ranjen. Tada je nastala čuvena izjava majora Gavrilovića svojim saborcima:

Tačno u 15 časova neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici, junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Otadžbine i Beograda. Vi nemate više da se brinete za vaše živote koji više ne postoje, zato napred u slavu! Živeo kralj! Živeo Beograd![4]

Herojstvo srpske vojske tokom odbrane grada je bilo vredno poštovanja i od strane neprijatelja, pa je od strane nemačkog feldmaršala Makenzena stigla naredba da se nakon zauzimanja grada herojima odbrane Beograda podigne spomenik koji i danas postoji, a na njemu na nemačkom i srpskom jeziku piše ’’Ovde počivaju srpski junaci.’’[5]

U književnosti[uredi | uredi izvor]

Živojin Pavlović je u svom romanu Oni više ne postoje opisao borbe oko Beograda i njegov konačan pad 1915. godine iz ugla izmišljenog lika, rezervnog potporučnika Živadina Jotića. U romanu je i opisan lik i karakter majora Dragutina Gavrilovića. Dobrica Ćosić je opisao borbe u Beograd 1915. u četvrtoj knjizi Vreme smrti.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Čačanski istorijski muzej izdao je knjigu Dragutin Gavrilović, major sa činom pukovnika, u kojoj su prikazane tri slike rovova Drugog kadrovskog puka odbrane Beograda 1915, iz tri različita ugla.

Strip edicija Nikad robom izdala je strip „Pod vatrom debelih berti” o padu Beograda 1915 sa govorom Dragutina Gavrilovića.[traži se izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Politikin Zabavnik, 13. Mart 2020. str. 4,5,6 Poslednji napad belih zumbula
  2. ^ „Knjiga agonija Beograda” (PDF). 
  3. ^ „Pad Beograda”. 
  4. ^ „Herojska odbrana Beograda”. 
  5. ^ „Bilo jednom u Beogradu”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]