Episkop temišvarski Pantelejmon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pantelejmon Živković
Platon Atanacković
Lični podaci
Datum rođenja(1795-10-01)1. oktobar 1795.
Mesto rođenjaSremski Karlovci, Habzburško carstvo
Datum smrti10. mart 1851.(1851-03-10) (55 god.)
Mesto smrtiBeč, Habzburško carstvo

Pantelejmon (Pantelejmon Živković, Sremski Karlovci, 1. oktobar 1795Beč, 10. mart 1851) bio je episkop Srpske pravoslavne crkve, na prestolu vladika dalmatinskih, budimskih i temišvarskih.

Život[uredi | uredi izvor]

Episkop Pantelejmon rođen je u Karlovcima 1. oktobra 1795. godine.[1] Gimnaziju je učio u Karlovcima, filozofiju u Požunu, a bogosloviju u Karlovcima. Bio je školski drug iz gimazije i prijatelj slovačkog pesnika Jana Kolara; njih dvojica su bili najbolji učenici. Tečno je govorio jevrejski, latinski i grčki jezik.

Od 1824/5. do 1830. godine zauzimao je položaj profesora bogoslovije u Karlovcima. Izvesno vreme bio je privatni učitelj dece Petra Čarnojevića, a potom je studirao prava u Beču.

Na poziv mitropolita Stefana (Stratimirovića) primio je monaški čin u manastiru Rakovcu[2] i postavljen je za beležnika arhidijecezalne konzistorije u Karlovcima.

Na predlog mitropolita Stefana (Stratimirovića) bečki car je 5. aprila 1835. godine imenovao arhimandrita rakovačkog Pantelejmona, za episkopa dalmatinskog. U to vreme veoma je bio živ rad na unijaćenju pravoslavnih Srba u Dalmaciji. Daroviti i učeni episkop Pantelejmon morao je napustiti Dalmaciju[3] kao i njegov prethodnik episkop Josif (Rajačić). Sveti arhijerejski sinod izabrao je episkopa Pantelejmona 1836. godine za episkopa budimskog. Na ovom položaju u Sentandreji ostao je do 1839. godine, a tada je premešten za episkopa temišvarskog. Za vreme Mađarske bune 1848. godine vladika Živković je sudeći po poslanicama koje je upućivao Srbima i Rumunima, bio na liniji mađarske politike.[4]

Umro je u Beču 10. marta 1851, a sahranjen u hramu manastira Rakovca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Glas srpske akademije nauka", Beograd 1946.
  2. ^ Branka Kulić: "Manastir Rakovac", Beograd 1999.
  3. ^ "Sentandrejski zbornik", Novi Sad 1987.
  4. ^ "Srbi i Mađari u revoluciji 1848-1849. godine", Beograd 1983.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Episkop dalmatinski 18351836.
Episkop budimski 18361839.
Episkop temišvarski 18391851.