Paolo Sorentino
Paolo Sorentino | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 31. maj 1970. |
Mesto rođenja | Napulj, Italija |
Veza do IMDb-a |
„Paolo Sorentino“ (ital. Paolo Sorrentino; Napulj, 31. maj 1970) italijanski je filmski reditelj, scenarista i književnik.[1] Proslavio se kao reditelj i scenarista stilizovanih i vizuelno upečatljivih filmova, među kojima se izdvajaju ostvarenja Posledice ljubavi (2004), Div (2008), Velika lepota (2013), Mladost (2015) i televizijska mini-serija Mladi papa (2016). Smatra se jednim od najznačajnijih savremenih italijanskih i evropskih reditelja, a njegovi filmovi su nagrađeni uglednim nagradama: Oskarom, nagradom Evropske filmske akademije, BAFTOM i Zlatnim Globusom.
Sorentinova ostvarenja se upoređuju sa filmovima klasičnih italijanskih sineasta Federika Felinija i Mikelanđela Antonionija, između ostalog, zato što vizuelno upečatljivo, kombinujući dramu i komediju, istražuje promenljivost identiteta, kako na ličnom planu glavnih protagonista, tako i na kolektivno-nacionalnom planu italijanske prošlosti i budućnosti.[2] Česti saradnici su mu italijanski glumac Toni Servilo i direktor fotografije Luka Bagaci. Napisao je roman Svi su u pravu i nekoliko zbirki pripovedaka.
Filmska karijera[uredi | uredi izvor]
Interesovanje filmskih kritičara privukao je filmom Posledice ljubavi (2004), a zatim i ostvarenjem Div (2008), filmom o karijeri kontroverznog italijanskog premijera Đulija Andreotija. Nakon što je snimio svoje prvo ostvarenje na engleskom jeziku Ovo mora da je to mesto (2011), ekscentričnu komediju sa Šonom Penom, Sorentino je snimio Veliku lepotu (2013), njegov do sada najnagrađivaniji film, u kome sredovečni romanopisac meditira nad životom i prolaznošću. Velika Lepota je nagrađena Oskarom, Zlatnim globusom i Baftom za najbolji film van engelskog govornog područja. Svoj drugi film na engleskom jeziku Mladost snimio je 2015, u kojem je okupio holivudske veterane Majkla Kejna. Džejn Fondu, i Harvija Kajtela. Sorentinu je za ovaj film pripala nagrada za najboljeg režisera Evropske filmske akademije.[3]
Krajem 2016. počela je da se prikazuje mini-serija Mladi papa u produkciji kablovskih kanala Ejč-Bi-Ou, Kanal + i Skaj Atlantik, o životu izmaštanog poglavara rimokatoličke crkve, koga glumi Džud Lo. Nezvanična druga sezona prikazana je pod imenom Novi papa 2020. godine.
Godine 2018. prikazan je njegov film Loro u kome je prikazan život kontroverznog italijasnkog premijera Silvija Berluskonija.
Književna karijera[uredi | uredi izvor]
Objavio je roman Svi su u pravu (Hanno tutti ragione) 2011. Knjigu je u prevodu Mirjane Ognjanović, na srpskom jeziku objavio beogradski izdavač Booka 2016. godine. Sorentinova zbirka pripovedaka Toni Pagoda i njegovi prijatelji objavljena je u Italiji 2012, a 2016. i Nevažna lica.
Filmografija[uredi | uredi izvor]
Filmovi | ||||
Godina | Srpski naziv | Izvorni naziv | Napomene | |
---|---|---|---|---|
2001. | L'uomo in più | |||
2004. | Posledice ljubavi | Le conseguenze dell'amore | ||
2004. | Subota, nedelja i ponedeljak | Sabato, domenica e lunedì | televizijski film | |
2006. | Porodični prijatelj | L'amico di famiglia | ||
2008. | Div | Il Divo | ||
2011. | Ovo mora da je to mesto | This Must Be the Place | ||
2013. | Velika lepota | La grande bellezza | ||
2014. | Le voci di dentro | televizijski film | ||
2015. | Mladost | Youth | ||
2016. | Mladi papa | The young pope | televizijska serija |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Paolo Sorrentino | Rotten Tomatoes”. www.rottentomatoes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-29.
- ^ Biografija na sajtu Ti-Si-Em-a (TCM), (Pristupljeno: 25. 1. 2015)
- ^ Dubravka Lakić, O mladosti, „Mladosti”, Politika, 14. 12. 2015. (Pristupljeno: 25. 1. 2016)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Paolo Sorentino na sajtu IMDb (jezik: engleski)