Peir od Alverna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Пеир д'Алверн)
Peir d'Alvern kao starac

Peir od Alverna ili d'Alvern[1] bio je akvitanijski trubadur (aktivan od 1149. do 1170) sa 21 (ili 24) sačuvana dela. Sastavljao je u „ezoteričnom“ „zatvorenom“ i „formalno kompleksnom“ stilu, poznatijem još i kao trobar clus. Izdvaja se kao jedan od najranijih trubadura koji su imenovani u Danteovoj Božanstvenoj komediji.

Život[uredi | uredi izvor]

Kako piše njegova vida, Peir jer bio iz građanske porodice. U toku života je bio veoma popularan, kao i posle. Bio je visok, šarmantan, mudar i obrazovan i prvi od pesnika koji je „išao preko planina“ (tj. Pirineja) u Španiju. Vreme je tamo provodio na dvoru Alfonsa VII od 1157. do 1158. Autor njegove vide, tvrdio je da je „bio najveći pesnik do Žiroa de Borneja“, a da su njegove melodije bile „najbolje od svih“.

Prema optužbi drugog trubadura Beranra Martija, Peir je u ranoj mladosti bio sveštenik, ali je izašao iz reda, da bi postao muzičar. Najverovatnije je da je on isto što i Petrus d'Alvengue i Petrus de Alvernia koji se pojavljuju u spisima iz Monpeljea iz 1148.[2] U toku svojih lutanja je verovatno proveo i vreme u Kortezonu, na dvoru nižeg plemića i trubadura Remboa od Orenža.

Peir je doživeo duboku starost i izvodio je muziku i poeziju do svoje smrti.

Poezija[uredi | uredi izvor]

Peir je pisao uglavnom kanse (cansos), koje je on zvao imenom vers. Takođe je izmislio pijetozne pesme i napisao 6 takvih pesama, koje se bave ozbiljnim temama religije, pijetoznosti i duhovnosti. Čak i u njegovim profanijim delima može se osetiti moralistička nota i uticaj Markabrua, sa kojim se u starosti verovatno i susreo.

U tematici dvorske ljubavi, Peir, koji je napustio religijski život rano, se ostavio formi fin'amor („fina ljubav“). On stavlja ljubav prema Svetom duhu iznad cortez' amors de bon aire [3] i tako postaje jedini trubadur koji koristi taj izraz. Uticaj Markabrua se vidi i ovde, posebno u jednoj kasnijoj pesmi o krstaškom pohodu kada on brani to što je Markabru napustio telesnu ljubav. On gran sabers ni purs — veliku i čistu mudrost vudu kroz bon'amor („dobru ljubav“). Zajedno sa Bernarom Martijem i Gavodanom, postao je deo „Markabruinske škole“ [4].

Peir se esteski zalaže za čitavu pesmu (vers entiers), koja je kao takva „iznad svih ostalih dela, koja se kao takva smatraju nesavršenim.“

Jedna od pesama o Petom krstaškom pohodu, nepoznatog autora, Lo Senhre que formet lo tro, napisana između 1213. i 1214. pripisuje se Peiru od Alverna. U pesmi ima tenso između Bernara [5] i nekog Peira, koji kaže da je „nedostojno za dame da mole za ljubav, već da to treba da rade gaspari“.

Najpoznatije njegovo delo je Chantarai d'aquest trobadors, sirventes napisan da se izruga 12 trubadura savremenika.[6]

Chantarai d'aquest trobadors danas se smatra parodijom, a ne delom ozbiljne poezije, ili kritike. On u delu navodi i napada osobine i ponašanje tih trubadura, kao i njihova dela[7].

Muzika[uredi | uredi izvor]

U svojoj vidi spomenut je kao dobar pevač i jedan od najboljih kompozitora za nepoznate stihove. Njegova čuvena pesma Chantarai d'aquest trobadors sadrži finalnu tornadu koja otkriva njenu muzičku prirodu, iako melodija nije sačuvana:

Lo vers fo faitz als enflabotz
a Puoich-vert to iogan rizen.
Načinih stihove za gajdicu
u Puaveru da se svi smeju i igraju

Samo su dve njegove melodije sačuvane: Dejosta.ls breus jorns e.ls lonc sers, кансо, odnosno kanso i jedna Tenso.

Njegova muzika je melizmatičnija od ostalih trubadurskih melodija i sadrži trobar clus stihove.


Pesme[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U francuskom jeziku zove se Pjer od Overnja.
  2. ^ Peir je najverovatnije stekao milost vladara iz loze Aragorna, pošto neke njegove pesme sadrže aluzije na dvor Barselone i dvorove Provanse
  3. ^ dobrodušne dvorske ljubavi
  4. ^ No i pored ovoga ga Marti posle optužuje
  5. ^ najevrovatnije se radi o Bernaru od Ventadona
  6. ^ Tih 12 su Bernar od Sesaka, Bernar od Ventadona, Eble od Senja, Grimoar Gosmar, Gijom od Riba, Žiro di Bornej, Gijosabo Roa, Limozi, Kosezen, Peir od Monza, Peir Rožer, i Rembo od Orenža.
  7. ^ posebno Bernara od Ventadona