Pelenski osip

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uobičajeni izgled pelenskog osipa kod beba

Pelenski osip, pelenski ojed ili pelenski dermatitis je promena na koži u predelu pelenske regije. Vidljive promene na koži su crvenilo koje može biti praćeno stvaranjem mehurića, erozijom ili gubitkom funkcije barijere kože. Najčešće se povezuje sa bebama, ali se može javiti i kod odraslih koji iz nekog razloga moraju nositi pelene. Pelenski osip pojavljuje se povremeno kod većine beba, ali je to problem koji najčešće nije ozbiljan. Lakši oblici povlače se posle 3-4 dana lečenja, ali ako se u tom periodi ne povuče neophodno je obratiti se pedijatru.

Pelenski osip kod beba[uredi | uredi izvor]

Pelenski osip je bilo koji osip koji se javlja na koži u predelu koji je pokriven pelenama. Kada je koža dugo mokra, usled dugog kontakta sa vlažnim sadržajem pelene, dolazi do njenog oštećenja. Trljanjem se dodatno oštećuje i razvijaju se uslovi za razvoj osipa. Kod lekšeg osipa koža je crvena, dok kod težih oblika mogu postojati i otvorene rane koje su jako bolne. Promene na koži su najčešće prisutne oko genitalija i u predelu pregiba gornjeg dela butine i zadnjice. Lakši oblici povlače se posle 3-4 dana lečenja. Najčešće se javlja kod odojčadi tokom prvih 15 meseci, a posebno između 9. i 12. meseca starosti.[1] Više od 50% dece u periodu od 4. do 15. meseca razvije pelenski osip.[2]

Promene ne koži koje se mogu nazvati pelenskim osipom mogu varirati od laganog crvenila, preko tačkastog osipa, do zadebljale kože i gnojnih ranica. Pelenski osip najčešće počinje laganim crvenilom u pelenskoj regiji i bično ne zahvata kožne nabore. Koža postaje mrljasta, bolna i vruća na dodir, a područje zadnjice i gornjeg dela bedara može se zacrveneti i vlažiti. Ponekad se mogu razviti i ograničeni delovi suve i perutave kože, plikovi, ili delovi kože koji se ljušte i postaju bolno osetljivi. U najtežim slučajevima promene na koži mogu se zagnojiti.

Pelenski osip najčešće izaziva kontaktna iritacija ili lokalna kožna infekcija kao posledica razmnožavanja različitih bakterija (najčešće Staphylococcus aureus) i gljivica (najčešće Candida albicans).[3]

Uzroci pojave pelenskog osipa[uredi | uredi izvor]

Osip se češće javlja u sledećim situacijama:

  • kod beba u uzrastu 8 – 10 meseci, u periodu nicanja prvih zubića,
  • kod beba kod kojih se ne održava adekvatna higijena, odnosno pelene se retko menjaju ili se koža nedovoljno dobro čisti od ostataka mokraće i stolice,
  • kod beba koje imaju učestale stolice, naročito kada stolica ostane u peleni tokom noći,
  • kod beba koje imaju dijareju,
  • kod beba koje počinju da jedu čvrstu hranu ili usled preosetljivosti na neku hranu,
  • kod beba koje su na antibiotskoj terapiji, ili bebe koje sisaju a majke su na antibiotskoj terapiji,[2]
  • usled osetljivosti na neki hemijski sastojak jednokratnih pelena ili deterdženata i omekšivača kod upotrebe platnenih pelena,
  • tokom perioda vlažno i toplog okruženja u letnjim mesecima,[3]
  • usled nošenja odeće koja sprečava normalnu cirkulaciju vazduha (sintetička odeća, plastične nepromočive gaćice i sl).[1]

Vrste pelenskog osipa[uredi | uredi izvor]

Bakterijski pelenski osip i iritacija

Do iritacije pelenske regije najčešće dolazi kada se bebi pelene ne menjaju dovoljno često, pa je pelenska regija u kontaktu sa mokraćom ili stolicom duže vreme. Takođe se može pojaviti kada je bebi pelena previše zategnuta i tesna. Ukoliko se ovo stanje ne sanira na vreme ovakvo vlažno i mokro područje idealno je za pojavu raznih bakterija i bakterijskog pelenskog osipa. Bakterije koje najčešće uzrokuju osip su stafilokoke ili streptokoke. Bakterijski pelenski osip prepoznaje se po pojavi malih plikova koji pucaju i ostavljaju lezije na koži.

Tretman bakterijskog osipa zavisiće od njegove jačine. Nekad pedijatar preporuči antibiotsku kremu, a kada je osip intenzivniji uvode se i tretmani antibioticima.

Gljivični pelenski osip kod beba

Ova vrsta osipa javlja se kao posledica gljivica koje se nalaze u drugim delovima tela (digestivnom traktu, usnoj šupljini) koje se izbacuju u pelenu putem stolice i dolaze u kontakt sa bebinom kožom. Često se ova vrsta osipa javlja nakon upotrebe antibiotika. Najčešća gljivica koja uzrokuje osip je kandida. Gljivični pelenski osip prepoznaje se po crvenoj koži, koja je oko genitalija hrapava i naborana a u pelenskoj regiji vide se okrugle flekice. Ovaj osip karakteriše i izrazito crvenilo u pregibima i analnoj regiji.

Ovu vrstu ojeda obavezno treba lečiti i nikako je ne treba zanemariti, jer se može iznova pojavljivati. Najbolje je da pedijatar proceni koja terapija je neophodna. Često se za ovu vrstu osipa prepisuju antifungalne kreme, antibiotici ili kortikosteroidne kreme, ali ih nikako ne treba uzimati samoinicijativno, bez mišljenja pedijatra.

Alergijski pelenski osip

Alergijski pelenski osip se javlja kao reakcija na korišćenje određenih preparata za negu bebe poput pelena, krema, vlažnih maramica i slično. Da li je beba alergična na neki proizvod vidi se po tome da li ima reakcije posle svake upotrebe određenog preparata. Takav proizvod treba obavezno izbacite iz upotrebe. Preporučuje se upotreba što prirodnijih preparata. Prepoznaje se po crvenilu na iritiranoj koži. Nekada se mogu pojaviti i sitni plikovi.

Dešava se da beba dobije osip i nakon uvođenja nove namirnice. Zato svaku novu namirnicu bebi treba davati par dana, kako bi se ispratilo da li postoji bilo kakva reakcija. Ukoliko se pojavi neko crvenilo treba prekiniti sa davanjem te namirnice.[4]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Plastične pelene treba izbegavati
Tradicionalne pamučne pelene
Pelene za jednokratnu upotrebu

Za sprečavanje pojave pelenskog osipa veoma su važne pelene koje se koriste. Smatra se da se osip znatno ređe javlja ukolko se koriste pelene za jednokratnu upotrebu, ali se mogu koristiti i platnene. U oba slučaja najbitnije je da se redovno menjaju, kako bi koža bebe bila uvek čista, suva i zdrava. Plastične pelene treba izbegavati.

Ukoliko se koriste pelene od tkanine, potrebno je ih je na adekvatan način prati. Pelene uprljane stolicom pre stavljanja u mašinu za pranje veša treba potopiti u vodu, kao bi stolica bila uklonjena. Trebalo bi ih prati i držati odvojeno od druge odeće. Pelene se peru u vrućoj vodi i ispiraju dva puta. Preporučuje se iskuvavanje. Kod pranja ne treba koristiti fabričke omekšivače i antistatička sredstva, jer mogu dovesti do pojave osipa na osetljivoj koži.[2] Takođe je preporučljivo, nakon sušenja, platnene pelene opeglati.

Pelene je potrebno menjati kad god se beba pomokri, čak i kad se koriste jednokratne pelene sa velikom moći upijanja, a obavezno odmah nakon defekacije. Kod jednokratnih pelena može se desiti da je bebina koža osetljiva na neki od sastojaka, pa je preporučljivo isprobati različite vrste i koristiti one na koje beba dobro reaguje. Ako se za čišćenje pelenske regije koriste vlažne maramice, onda treba koristiti one nemirisne, bez alkohola i hemikalija, koje su namenjene isključivo za bebe i osetljivu kožu ili koristite običnu vodu.

Pre povijanja kožu bebe treba dobro osušiti. Pelensku regiju treba namazati zaštitnom kremom preporučenom za ovu namenu, koja će napraviti zaštitnu barijeru i tako sprečiti kontakt bebine kože sa sadržajem u peleni. Preporučuje se takođe i što češće ostavljati pelensku regiju otkrivenu, bez pelena.[3]

Pelenski osip kod dečaka i devojčica

Vrste pelenskog osipa i uzroci su identični kod dečaka i devojčica i česta su pojava. Najčešći uzroci su neadekvatna higijena u predelu genitalija koje su izuzetno osetljive kada dođu u kontakt sa mokrom pelenom, bakterijama ili gljivicama.

Pravilna nega genitalija kod devojčica podrazumeva pranje mlakom vodom bez korišćenja jakih sapuna ili kupki. Uvek treba obratiti pažnju na one delove vagine koji su malo skriveni, da bi se dobro očistili. Ne treba preterivati sa čestim pranjem i trljanjem genitalija peškirom, jer i to može dovesti do iritacije. Preporučuje se i ispiranje mlakim čajem od kamilice nakon kupanja, jer su umirujuća dejstva kamilice dobra i za ovu namenu.

Nega genitalija kod dečaka podrazumeva pranje mlakom vodom, mazanje zaštitne kreme u pelenskoj regiji. Prevlačenje kožice može se raditi samo minimalno i to pod mlazom vode, kako bi se skinule nakupljene naslage.[4]

Tretiranje pelenskog osipa[uredi | uredi izvor]

Ukoliko beba ima pelenski osip veoma je važno ovo područje održavati čistim i suvim. Potrebno je češće menjati pelene ukoliko nisu suve.

Kod uobičajenih osipa površinu kože prvo treba nežno očistiti vodom i mekim ubrusom. Mogu se koristiti vlažne maramice, ali treba izbegavati mirišljave i one koje imaju alkohol. Vodu i sapun treba koristiti ukoliko se stolica ne može ukloniti nežnim brisanjem. Pri tome ne treba koristiti grube i parfemisane sapune. Ukoliko je osip težak, nečistoću je najbolje ukloniti mlazom vode, kako bi se izbeglo trljanje kože. Pri pranju posebno treba obratiti pažnju na pregibe. Neophodno je i njih lepo i nežno oprati. Preterano kupanje i čišćenje kao i agresivna i neprikladna sredstva za čišćenje takođe mogu dovesti do dodatne iritacije i odlaganja procesa zalecljenja.

Nakon pranja kožu treba dobro osušiti, ali nikako trljati ubrusom, jer će trljanje dodatno oštetiti kožu. Voda se može ukloniti nežnim brisanjem ili tapkanjem. Pokreti brisanja treba da budu u pravcu od napred ka nazad, kako bi se izbegao prenos bakterija od anusa ka genitalijama. Bebu zatim treba ostaviti bez pelena nekoliko minuta, kako bi se cela površina potpuno osušila na vazduhu. Dobro je da beba nekoliko puta tokom dana provede po 15 – 30 minuta bez pelena. Izlaganje bebine kože vazduhu je prirodni način izlečenja. Ukoliko se koriste pamučne pelene, tokom trajanja osipa treba ih zameniti jednokratnim superupijajućim pelenama.[5]

Suvu kožu treba namazati tankim slojem zaštitne kreme ili masti. Treba koristiti kreme koje sadrže cink. Pelenu treba staviti tako da ne budu previše zategnuta uz telo, već da bude labavija, naročiti tokom noći. Kreme sa kortikosteroidima mogu se koristiti jedino ako ih preporuči pedijatar.[2]

Preparati za tretiranje pelenskog osipa[uredi | uredi izvor]

Za zaštitu dečje kože i lečenje pelenskog osipa u Srbiji (i širem regionu) se još od 1947. godine koristi Pavlovićeva mast, koja se pokazala kao odlično sredstvo za ovu namenu. Recepturu za mast sastavio je beogradski pedijatar Živorad Pavlović
Kreme

Na tržištu postoje brojne kreme koje se koriste za pelenski osip. Preporučuje se da one budu na prirodnoj bazi, kako se bebina osetljiva koža ne bi još više iziritirala. Većina ovih krema je napravljena tako da pravi fizičku barijeru između bebine kože i mokre pelene, odnosno sadržaja u peleni. Dve vrste krema za pokazale su se kao najdelotvornije:

Neki od prirodnih sastojaka koji se nalaze u ovim kremama su ulje jojobe, bademovo ulje, aloe vera, pčelinji vosak i mnogi drugi. Do sada su se najdelotvornijim pokazale kreme na bazi cink-oksida. Cink se odavno koristi u zaceljivanju kože i rana na koži, a takođe održava i vlažnost kože.

Medicinski preparati

Pedijatri u tretmanu pelenskog osipa koriste različite proizvode. Najčešće izbor zavisi od vrste pelenskog osipa. Nekada je dovoljno pelensku regiju tretirati prirodnim preparatima, dok je za teža stanja, kada se pojave bakterije ili gljivice, neophodno uvesti malo “agresivnije” kreme. Medicinski preparati koriste se samo uz savet i preporuku pedijatra. U nekim slučajevima može biti neophodno uzimanje brisa, da bi se utvrdila vrsta osipa i primenila adekvatna terapija.

  • Kod bakterijskih osipa najčešće se u tretmanu koriste antibiotske kreme.
  • Kod gljivičnih osipa uglavnom se koriste antifungalne kreme i razni rastvori koje prepisuje lekar.
  • Kreme na bazi kortikosteroida ili čak oralni tretmani antibioticima uvode se isključivo po proceni pedijatra.
Prirodni lekovi
Tradicionalni preparati za lečenje pelenskog osipa u Kamerunu

Postoje mnogi prirodni lekovi koji su se nekada koristili ili se još uvek koriste protiv pelenskog osipa kod beba. Kod upotrebe prirodnih lekova u ove svrhe treba voditi računa da oni budu zaista kvalitetni i prirodni. Mišljenja među lekarima su jako podeljena po pitanju njihovog efekta.

  • Svinjska mast je nekada bila jako zastupljena u borbi protiv raznih kožnih oboljenja, uključujući i pelenski osip. Zahvaljujući svom bogatom sastavu podmazuje kožu i čini je nepropusnom. Ranije, dok su se svinje hranile organski, ovo je bila bezbedna metoda
  • Mnogi pedijatri za pelenski osip preporučuju i majčino mleko, koje je bogatog sastava i ima blagotvorna dejstva na zaceljivanje kože.
  • Soda-bikarbona dodata u vodu za ispiranje može imati umirujuće dejstvo na iritiranu kožu.
  • Biljna ulja poput bademovog, kokosovog, maslinovog, koja prave zaštitnu barijeru između bebine kože i pelene.
  • Hipermangan, odnosno veoma blag rastvor (samo nekoliko zrna). Jači rastvor bi mogao naneti više štete nego koristi.
  • Kamilica, odnosno čaj od kamilice deluje protivupalno i koristi se za tretiranje mnogih upalnih procesa, pa i u ovom slučaju.
  • Borna kiselina se često koristi u raznim tretmanima kožnih oboljenja, ali se ne savetuja njena upotreba kod dece mlađe od 3 godine, jer koža još uvek nema razvijenu zaštitnu funkciju, nežna je i osetljiva, pa može doći do burnih reakcija čak i do akutnog trovanja, kolapsa i šoka.[4]

Simptomi koji zahtevaju savet pedijatra[uredi | uredi izvor]

Pelenski osip izazvan gljivicom Candida albicans, koji zahteva posetu pedijatru

Pelenski osip kod beba najčešće prolazi posle 3-4 dana lečenja. Međutim, lokalnu kožnu infekcija mogu uzrokovati gljivice iz unutrašnjih organa koje dođu u kontakt s oštećenjima na koži i izazovu gljivični osip. Na genitalnom području koža je u tom slučaju blago otečena, na dodir hrapava, a u pelenskom predelu obično crvena, s razasutim mrljicama. Kod takvih promena obvezno se treba obratiti pedijatru, koji će nakon uvida u promene propisati odgovarajuće terapijsko sredstvo - antimikotičku mast ili antiseptik koji deluje na gljivice. Pedijatru se treba obratiti i u sledećim slučajevima:

  • Kada osip ne prolazi ili se pogoršava posle 2-3 dana tretmana.
  • Ako je koža natečena, ili su prisutne gnojne ranice, plikovi ili kraste.
  • Kada su u predelu osipa prisutni manji i veći plikovi, ispunjeni bistrim ili gnojnim sadržajem. Ako bakterije prodru u oštećenu kožu, dolazi do impetigo pelenskog osipa. Na koži se razvijaju plihovi, koji se vremenom pretvaraju u kraste boje meda.
  • Kada je beba na antibiotskoj terapiji, a osip je svetlo crvene boje sa jarko crvenim mrljama (tačkama) na ivicama. Ovakav izgled kože ukazuje na moguću gljivičnu infekciju.
  • Kada beba, uz pelenski osip ima i povišenu telesnu temperaturu, osip i na drugim delovima tela, ima dijareju ili povraća.[3]
  • Kada je osip jako bolan, u kom slučaju je moguće stanje kože koje se zove celulitis.[2]

Pelenski osip kod odraslih[uredi | uredi izvor]

Usled prirodnog procesa starenja koža prolazi kroz različite promene. Gubi vlagu, postaje suva i smanjuje joj se elastičnost. Sve to dovodi do stvaranja mikropukotina koje dugo ne zacjeljuju. Pelenski osip kod odraslih povezan je sa inkontinencijom. To je upalna promena kože u području pelenske regije, praćena svrbežom i nelagodnim osećajem. Vrlo često pelenski osip kod starijih osoba nastaje zbog dugog ležanja. Dugo ležanje može izazvati ne samo pelenski osip, već i rane na telu. Ovo se najčešće javlja u nedostatku odgovarajuće nege.[7]

Vidljive promene na koži su crvenilo koje može biti praćeno stvaranjem plikova, erozijom ili gubitkom funkcije barijere kože. Osobe koje pate od inkontinencije i prinuđene su da koriste pelene za odrasle često se susreću sa ovim problemom. Osip se može pojaviti na zadnjici, bedrima ili genitalijama. U težim slučajevima može se proširiti i do područja kuka.[8]

Simptomi kod odraslih su isti kao simptomi koji se vide kod beba, a mogu da podrazumevaju osipe, rane, iritiranu kožu i dekubite.[9] Na mestu na koži gde se formirao pelenski osip prvo se javlja crvenilo, a koža postaje vlažna i upaljena. Osoba oseća neugodno peckanje, a trenje izaziva neprestani svrab.[10] Kod osoba koje imaju tamniji ten upaljeno područje ne mora biti crveno, već može biti i drugačije boje - žute, bele ili tamno crvene do ljubičaste.[11] U težim slučajevima mogu se pojaviti i rane.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Pelenski osip kod odraslih nastaje kao posledica stalnog ili povremenog izlaganja kože urinu ili fecesu. Stanje započinje jednostavnom maceracijom, ali ako se izlaganje nastavi upala se razvija. Najčešći uzrok je vlažna koža pelenske regije. Pri tome amonijak (koji nastaje u dodiru urina sa vazduhom, odnosno kiseonikom) kao alkalno jedinjenje podiže PH vrednost intimnog područja, koji bi normalno trebao biti oko 4,5. U urinu i stolici prisutne su takođe i razne bakterije koje mogu izazvati infekcije ili upale. Već dovoljno tanka i iritana, usled neprestanog trenja uzrokovanog trljanjem kože o pelenu ili uložak, koža pacijenata postaje još tanja i podložnija infekcijama i upalama.[11]

Najčešći uzroci pojave pelenskog osipa su:

  • Iritaciju kože, koja može biti posledica trenja mokre kože i pelene ili dužeg kontakta sa hemikalijama u urinu ili stolici.
  • Alergijska reakcija, koja može biti izazvana nekim sastojcima koji se koriste u izradi pelena (često su to parfemi).
  • Nepravilno pranje - ukoliko se genitalna zona ne pere pažljivo prilikom kupanja može doći do osipa oko područja u kojem se pelena nosi.
  • Gljivična infekcija izazvana kandidom, što je čest problem vezan za nošenje pelena za odrasle. To je zato što gljivice rastu u toplim, tamnim i vlažnim područjima. Česte promene pelene mogu smanjiti rizik od ove infekcije.[9]

Osim ovih glavnih postoje i drugi uzroci koji mogu dovesti do pelenskog osipa kod odraslih:

Bilo koji od ovih efekata može doprineti razvoju pelenskog osipa. Veća mogućnost pojave je u letnim mjesecima, kada se može razviti veoma brzo, ponekad čak u roku od 5-6 sati[10].

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Pravilna i redovna higijena intimnog područja jedna je od najdelotvornijih mera za sprečavanje pelenskog osipa, najbolje upotrebom mlake vode i blagih sapuna. Redovno menjanje pelene ili uloška takođe je neophodno, kako bi koža ostala suva. Kod pelene je veoma važno da ona bude odgovarajuće veličine za pacijenta, kako ne bi žuljala i izazivala iritacije kože. Preporučuje se i korišćenje različitih proizvoda koji će zaštiti to područje, a ujedno negovati i hraniti kožu. Za tu svrhu postoje različite kreme ili losioni. Osim što neguju kožu, ovi preparati stvaraju i zaštitni sloj koji sprečava kontakt kože sa okolnom vlagom i sadržajem pelena.[11]

Čest je slučaj da osobe sa inkontinencijom nemaju osećaj kada moraju promeniti pelene, ili jednostavno ne mogu samostalno da se staraju o tome. Ako osoba sa inkontinencijom nije u stanju sama da promeni pelene, onda to mora uraditi negovatelj ili patronažna sestra, kako bi se obezbedile preventivne mere protiv osipa - redovno pranje i održavanje higijene kože pod pelenama.[9]

Kako bi se izbegao nastanak pelenskog osipa kod odraslih preporučuje se:

  • Nošenje odeće od prirodnih tkanina;
  • Tkanina za posteljinu takođe treba biti od prirodnih materijala;
  • Svakodnevno, bar jednom dnevno, treba mazati ​​kožu hidratantnim sredstvima koja imaju regenerirativno dejstvo;
  • Najugroženija područja treba tretirati sveže pripremljenim čajem (uvarkom) od kamilice ili kore hrasta.[7]

Tretman pelenskog osipa kod odraslih[uredi | uredi izvor]

U većini slučajeva infekcije vezane za nošenje pelena za odrasle mogu se tretirati u kućnim uslovima. Jedan od najefikasnijih tretmana je krema koja sadrži cink-oksid. Većina infekcija i iritacija će se sanirati već posle nekoliko dana pažljivog i kvalitetnog tretiranja i lečenja. Stariji pacijenti su izloženiji riziku da dođe do pojave infekcije zbog slabljenja imunog sistema. Bilo kakve ozbiljnije simptome treba prijaviti lekaru, ali ih i uočiti na vreme.[9]

Postoje brojni tradicionalni narodni lekovi za tretiranje pelenskog osipa.

Biljna ulja

Za lečenje pelenskog osipa mogu se koristiti različita biljna ulja (maslinovo, suncokretovo i druga). Ona sprečavaju negativan uticaj okolne sredinu na područje kože zahvaćeno osipom. Pored toga doprinose brzom obnavljanje oštećene kože. Koriste se tako što se sipaju u vodu koja se zagreje do vrenja, a zatim ohladi i doda u vodu za pranje pelenskog područja.

Hrastova kora

Kora hrasta se u borbi protiv pelenskog osipa se može koristiti na nekoliko načina. Može se uvarak (čaj) od hrastove kore dodati u vodu za pranje.[12] Takođe se može koristiti i prah dobijen mlevenjem kore skinute sa starih stabala, koji se nanosi na opranu i dobro osušenu kožu.

Kamilica

Čaj od kamilice uklanja svrab, deluje protivupalno a ima i antibiotsko dejstvo.[13] Predeo zahvaćen osipom treba ispirati mlakim čajem dva puta dnevno.

Čičak

Za lečenje pelenskog osipa efikasan je i čaj od korena čička.[14] Upaljena koža se takođe može tretirati i sokom dobijenim mlevenjem i ceđenjem cele biljke.


Za lečenje pelenskog osipa mogu se koristiti još i čajevi od lišća oraha zbog visokog sadržaja joda, cveta nevena. Kao obloge mogu se koristiti listovi maslačka, jove, ljubičice ili bokvice, koji se stavljaju direktno na kožu i zatim previju zavojem i ostave na tretiranom mestu tokom celog dana. Protiv upalnih procesa delotvoran je i kantarion.

Ako je pelenski osip rezultat alergijske reakcije organizma treba odmah ustanoviti koji je alergen u pitanju i izbegavati dalji kontakt sa njim.

Uz sve ove tretmane važno je obratiti pažnju na donje rublje koje mora biti napravljeno od prirodnih materijala, jer samo ove tkanine obezbeđuju potrebnu ventilaciju kože i upijanje znoja. Da bi tretman pelenskog osipa bio efikasan mora se takođe koristi i kvalitena posteljina, takođe izrađena od prirodne tkanine. Protiv pelenskog osipa potrebno je uporno se boriti, inače može preći u hronični problem. Uz sve mere prevencije i lečenja neophodno je strogo se pridržavati svih pravila za ličnu higijenu.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Pelenski osip – uzroci, simptomi i liječenje”. Kreni Zdravo. Pristupljeno 31. 8. 2021. 
  2. ^ a b v g d „Osip u predelu pelena”. Zvanični vebsajt. UDK Tiršova. Pristupljeno 30. 8. 2021. 
  3. ^ a b v g „Šta je pelenski osip i kako ga sprečiti”. bebac.com. Pristupljeno 31. 8. 2021. 
  4. ^ a b v Novaković, Marijeta. „Prepoznajte pelenski osip i rešite ga se na najlakši način!”. Rastimo zdravo. Pristupljeno 31. 8. 2021. 
  5. ^ „Pelenski osip – prevencija i lečenje”. Vegafarma. 19. 8. 2019. Arhivirano iz originala 31. 08. 2021. g. Pristupljeno 31. 8. 2021. 
  6. ^ „Ojed kod beba i pelenski osip”. Bebo. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  7. ^ a b „Učinkoviti tretmani za pelenski osip odraslih osoba”. contiprimarycare.com. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  8. ^ „Pelenski osip kod odraslih: liječenje, prevencija i još mnogo toga”. prirucnik.hr. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  9. ^ a b v g „Pelene za odrasle – neophodnost i izazovi”. Mobilna Sestra. 12. 11. 2018. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  10. ^ a b v „Kako tretirati pelenski osip kod odraslih”. forleri.ru. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  11. ^ a b v „Pelenski osip kod odraslih”. elbi-medikal. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  12. ^ „Čaj od kore hrasta”. biljna-apoteka.rs. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  13. ^ „Čaj od kamilice”. biljna-apoteka.rs. Pristupljeno 1. 9. 2021. 
  14. ^ „Čaj čičak koren”. herbasana.rs. Pristupljeno 1. 9. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).