Perdika I Makedonski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kovanice sa likom Perdike I

Perdika I (grč. Περδικκας) - legendarni osnivač dinastije makedonskih kraljeva (dinastija Argeada), koji je vladao u 8. veku pre nove ere.

Najraniji izvori Herodot i Tukidid započinju kraljevsku makedonsku dinastiju sa Perdikom, ali kasnije su se u rodoslovlju pojavili njegovi prethodnici na kraljevskom prestolu i legenda o Karanu kao osnivaču dinastije.

Prema Herodotu, Perdika je poticao od argoskog kralja Temena, koji je bio Herkulov potomak. Perdika i njegova dva starija brata, Havan i Aerop, pobegli su iz Argosa u Gornju Makedoniju, u grad Lebej, gde su unajmljeni kao pastiri za kralja Lebeja. Kada je car naredio da ih uhvate, oni su pobegli od gonjenja na području planine Bermij (Vermion), gde je najmlađi od braće - Perdika - osnovao makedonsko carstvo [1]. Lokacija grada Lebei je nepoznata, ali su ostali geografski detalji legende prilično pouzdani.

Priča o tri brata, od kojih jedan postaje kralj, postoji u epu mnogih naroda. Semantička analiza imena braće ukazuje na moguće odjeke klana ili plemenskog sastava plemena Perdik u vreme kada su podanici legendarnog frigijskog kralja Mida osnovali koloniju u Makedoniji. Ardijsko poreklo Perdike je sumnjivo, jer se samo njegovo ime ne nalazi izvan Makedonije. U ovom slučaju, na narodnu epopeju bila je naslagana potpuno prirodna želja makedonskih kraljeva (verovatno Aleksandra I) da imaju genealogiju od opštepriznatih heladskih junaka. U budućnosti su se Ptolomejevi, vladajuća makedonska dinastija u Egiptu, pridružili božanskom pretku Herkulu kroz proširenu verziju dinastije Argead, odnosno ljudi iz Argosa.

Širenje Makedonije odvijalo se na sledeći način. Perdikka i njegovi potomci su pre svega proterali Pirse (tračko pleme) iz regije Pieria, koji su se kasnije naselili izvan Strimona u podnožju planine Pangea. Makedonci su takođe proterali njene stanovnike sa područja zvanog Botija. (prema legendi bili su doseljenici sa Krita). U Paeoniji su potomci Perdike zaposeli uski pojas zemlje nizvodno od Aksija do Pele i mora. Iza Aksija do Strimona, postepeno su zauzeli zemlju zvanu Migdonija, odakle su proterali Edone (svi su bili Tračani). Tada su takođe proterali Eorde iz Eordeje. U isto vreme, većina Eordova je stradala. Almonijani su proterani iz Almonije. Sve ove oblasti kasnije su nazvane Makedonija [2].

Justin iznosi još jednu legendu o Perdiki [3]:

„Posle Karana vladao je Perdika. I njegov život je bio sjajan, i njegov testament, sličan izreci proročišta, je nezaboravan. Naime, umirući već kao starac, pokazao je svom sinu Argeju mesto gde bi želeo da bude sahranjen. Tamo je takođe naredio da se sahrane ostaci njegovih naslednika i predvideo je da će sve dok su njegovi potomci ovde sahranjeni kraljevska moć ostati u njegovoj porodici. Oni, verujući u ovu legendu, veruju da je porodica Perdike izumrla u liku Aleksandra [Velikog] jer je promenio mesto kraljevskog sahranjivanja “.

Iz preživelih fragmenata Diodora (izuzetak Vat. P. 4) sledi da je Perdika osnovao prvu prestonicu Makedonije, Egi (Vergina), nekadašnje groblje makedonskih kraljeva.

Prema Jevseviju Kesarijskom, Perdika je vladao 48 godina, tokom njegove vladavine, umrli su frigijski kralj Mida, okusivši bikovu krv, i Romul, osnivač Rima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gerodot.Istoriя, VIII, 137—139
  2. ^ Fukidid. Istoriя. II, 99
  3. ^ Mark Юnian Юstin. Эpitoma sočineniя Pompeя Troga «Historiarum Philippicarum». VII, 2
Makedonski kraljevi
726—678. p. n. e.