Pereplut

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pereplut je staroslovensko mitološko božanstvo kome se u pilo u čast. Neki istraživači smatraju da je njegova uloga i svladavanje demona.

N. M. Galkovski navodi izjavu M. Sokolova da je „Pereplut isto što i Jarilo[1], ali ovu izjavu smatra neosnovanom [2]. G.A. Iljinski 1927. sugerisao je da je možda Pereplut samo epitet Svetovida [3]. M. Fasmer ga naziva „bogom zaštitnikom mornara“ i izvodi etimologiju iz pere- i pre-slav. * plovo, * pluti „plivati“. Prema hipotezi V. Pisanija - istočnoslovenska prepiska Bahusa-Dionisa [4].

Obredno pijenje u čast Prepeluta pominje i jedan staroruski spis, „Beseda Sv. Grigorija o idolopoklonicima“, gde se među paganskim bogovima kojima se narod još uvek klanja navodi i Pereplut, za koga se kaže da „obrćući se piju iz rogova u njegovu čast“.

Ime je izvedeno od prepluti - „preploviti“ i može se shvatiti i kao imenica „preplov“, ali je teško pretpostaviti daje i u ovom slučaju obična zdravica za srećan prelazak preko mora ili reke mogla biti pogrešno shvaćena kao obraćanje božanstvu. Pre će biti da je i Pereplut bila epikleza nekoga božanstva u svojstvu pokrovitelja plovidbe. [5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sokolov, Mihail Evgenьevič Starorusskie solnečnыe bogi i bogini" — Simbirsk, 1887 — S. 38
  2. ^ Galьkovskiй, Nikolaй Mihaйlovič Borьba hristianstva s ostatkami яzыčestva v Drevneй Rusi. § 12. Mokošь. Pereplut. Pozvizd. Lado, Lele i Polele Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. oktobar 2008)
  3. ^ Ilьinskiй, Grigoriй Andreevič Odno neizvestnoe drevne-slavяnskoe božestvo // Izvestiя Akademii nauk SSSR. VI seriя, — Šablon:M.: Nauka, 1927, tom 21, vыpusk 3 — s. 372
  4. ^ Mifologičeskiй slovarь Pereplut str =401–402 http://www.bibliotekar.ru/mif/93.htm |avtor=Ivanov, Vяčeslav Vsevolodovič, Toporov, Vladimir Nikolaevič
  5. ^ SRPSKA AKADEMIJA NAUKA I UMETHOCTI, BALKANOLOŠKI INSTITUT, POSEBNA IZDANjA 78, CENTAR ZA NAUČNA ISTRAŽIVANjA SANU I UNIVERZITET U KRAGUJEVCU. Aleksandar Loma, PRAKOSOVO SLOVENSKI I INDOEVROPSKI KORENI SRPSKE EPIKE, BEOGRAD 2002